Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2764/17 (S.J.)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Smetanje posjeda
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2764/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2764/17, rješavajući apelaciju S. J., na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. J.

protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 014614 17 Gž 2 od 10. aprila 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. S. J. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nenad Rubež, advokat iz Zvornika, podnio je 30. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 82 0 P 014614 17 Gž 2 od 10. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačeno je prvostepeno rješenje na način što je utvrđeno da je apelant smetao tužitelja (M. R.) u mirnom, faktičkom i posljednjem posjedu dijela njegove parcele, na način bliže opisan u izreci osporene odluke.

2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je osnovano ukazivanje tužioca u žalbi da je neprihvatljiv stav prvostepenog suda da u konkretnim okolnostima apelantove radnje ne predstavljaju čin smetanja tužioca u posjedu dijela njegove parcele u smislu odredaba člana 313. i

317. Zakona o stvarnim pravima. Naime, Okružni sud je istakao da je odlučno u konkretnoj pravnoj stvari da iz spisa proizlazi da, nakon prokopavanja predmetnog kanala od strane apelanta na dijelu parcele koji pripada njemu, voda u većoj mjeri usmjereno dotiče sa apelantove parcele u ranije iskopani kanal na rubnom dijelu dijela parcele koji pripada tužiocu. Okružni sud je naglasio da kada je jača kiša, da se voda iz kanala na rubnom dijelu parcele koji pripada tužiocu, preljeva u određeni dio te parcele gdje je zasad malina tužioca i da zbog povećane vlažnosti zemljišta dolazi do oštećenja zasada malina tužioca (do truljenja zasada malina tužioca i manjeg prinosa od malina), te da je na navedeni način apelant omeo tužioca u posjedu svog naznačenog zemljišta. Okružni sud je konstatovao da tužilac ima pravo da na osnovu tužbe za smetanje posjeda traži, u skladu sa odredbama člana 313. i 317. Zakona o stvarnim pravima, da se utvrdi da ga je apelant na navedeni način smetao u posjedu svog naznačenog dijela parcele, da se naloži apelantu da uspostavi stanje posjeda tužioca na naznačenom dijelu njegove parcele tako što će na dijelu svoje parcele zatrpati iskopani predmetni kanal za provođenje vode i da se zabrani apelantu da na isti ili sličan način vrši smetanje ubuduće, a na što je uglavnom tužilac osnovano ukazivao u svojoj žalbi i na raspravi pred prvostepenim sudom. Okružni sud je ocijenio da je neosnovano apelantovo ukazivanje u žalbi da on nije iskopao predmetni kanal za odvođenje vode sa svog naznačenog dijela parcele do kanala koji se nalazi na rubnom dijelu parcele koji pripada tužiocu, da se u konkretnom slučaju ne radi o iskopanom kanalu već o razoru ljevkastog oblika koji je nastao prilikom oranja njive i da to proizlazi iz iskaza vještaka geodetske struke i poljoprivredne struke, da se radi o oticanju vode prirodnim padom i da je tužilac imao mogućnost da posebnom tužbom traži zaštitu svoje imovine od emisije vode, a ne na osnovu tužbe za smetanje posjeda. Naime, Okružni sud je istakao da iz pismenih nalaza i iskaza navedenih vještaka proizlazi očito da je predmetni kanal na naznačenom dijelu parcele iskopan i ne može se govoriti o nekom prirodnom padu za oticanje vode ako je kanal iskopan. Okružni sud je ukazao da je u svakom slučaju apelant imao mogućnosti da u petitornoj parnici traži da se uspostavi pravo služnosti oticanja vode sa njegovog dijela parcele u naznačeni dio iste parcele koji pripada tužiocu pod određenim okolnostima.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant vidi, u suštini, da je u odluci koju je osporio pogrešno primijenjeno procesno i materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je Okružni sud primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2764/17 (S.J.) | Sudska praksa | Aktio