Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1480/17 (Samostalni sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja Federacije Bosne i Hercegovine - Kantonalni odbor Srednjobosanskog kantona Travnik)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1480/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-1480/17, rješavajući apelaciju Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Federacije Bosne i Hercegovine - Kantonalni odbor Srednjobosanskog kantona Travnik, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Samostalni sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja Federacije Bosne i Hercegovine - Kantonalni odbor Srednjobosanskog kantona Travnik protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 104393 16 Gž od 19. januara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Samostalni sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja Federacije Bosne i Hercegovine - Kantonalni odbor Srednjobosanskog kantona Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanel Nezirić advokat iz Sarajeva, podnio je 17. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 104393 16 Gž od 19. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi kao nezakonita Odluka tuženog - Vlade Srednjobosanskog kantona o isplati jubilarnih nagrada policijskim službenicima, državnim službenicima i namještenicima, te zaposlenicima u osnovnom i srednjem školstvu SBK broj 01-02- 35/15 od 23. januara 2015. godine objavljena u "Službenim novinama SBK" broj 9/12. Navedenom odlukom apelant je obavezan da tuženom nadoknadi troškove postupka.
2. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je apelant u tužbi naveo da je sa tuženim zaključio Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog školstva SBK i isti je objavljen u Službenim novinama broj 9/12 sa početkom primjene od 1. januara 2012. godine, te da je navedenim kolektivnim ugovorom, između ostalog, regulisano i pravo na jubilarnu nagradu. Također je naveo da je tuženi nezakonito donio odluku o isplati jubilarnih nagrada kojom jednostrano mijenja uslove za sticanje jubilarne nagrade, kao i visinu ove nagrade, čime je, prema stavu apelanta, prekršio odredbe Zakona o radu i Kolektivnog ugovora kojima je potpisan postupak izmjene i dopune kolektivnog ugovora, pa na taj načinje isključio apelanta iz socijalnog dijaloga. U vezi sa navedenim, Kantonalni sud je zaključio da iz sadržaja sporne odluke tuženog proizilazi da je ista donesena na osnovu člana 31. stav 1. Zakona o Vladi SBK kojim je je dato ovlaštenje tuženom da donese navedenu odluku, pa nije jasno kako je nezakonita navedena odluka. Osim toga, Kantonalni sud je zaključio da nije jasno kako se navedenom odlukom krše odredbe Zakona o radu i Kolektivnog ugovora i kako se mijenja Kolektivni ugovor. Naime, Kantonalni sud je ukazao na to da su Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom regulisane izmjene Kolektivnog ugovora, a osporenom odlukom tuženog nisu mijenjane odredbe Kolektivnog ugovora kako to navodi apelant. Kantonalni sud je napomenuo da zaposlenici, kao članovi sindikata, na koje se odnosi osporavana odluka mogu voditi pojedinačni postupke i tražiti razliku naknade na ime jubilarnih nagrada, a apelant, kao sindikat, može eventualno u posebnom postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine tražiti ocjenu ustavnosti navedene odluke Vlade SBK, ali ne može tražiti poništenje odluke kao nezakonite. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je zaključio da apelant nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, zbog čega je isti odbijen ka neosnovan. Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da, suprotno zaključku suda, u konkretnom slučaju ima aktivnu legitimaciju da brani interese svojih članova i traži u parničnom postupku poništenje nezakonite odluke tuženog.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge zbog kojih je odbio apelantov tužbeni zahtjev, u čemu Ustavni sud ne vidi nikakvu proizvoljnost. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman