Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2615/17 (H. B., N.O., M.G., E.S., E.S. i S.S., C. K., N. H., D. P.)
Odluka donesena 25. 10. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2615/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2615/17, rješavajući apelacije Hasiba Buljubašića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Hasib Buljubašić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 I 171562 15 Gži od 30. avgusta 2016. godine;
N.O., M.G., E.S., E.S. i S.S. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 P 024461 17 Mož od 7. juna 2017. godine;
Cvija Kasavica protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 098637 17 Už od 13. juna 2017. godine;
Nijaz Hadžić protiv Odluke Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 O 006253 17 Spp od 5. jula 2017. godine i Dane Pašalić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 015829 15 Uvp od 19. jula 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2615/17
1. Hasib Buljubašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, podnio je 23. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 I 171562 15 Gži od 30. avgusta 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 I 171562 14 I od 1. aprila 2015. godine. Rješenjem Općinskog suda broj 126 0 I 171562 14 I od 1. aprila 2015. godine, koje potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 126 0 I 171562 15 Gži od 30. avgusta 2016. godine, odbačen je apelantov prijedlog za izvršenje od 17. oktobra 2014. godine, jer je utvrđeno da se prijedlog za izvršenje zasniva na identičnoj izvršnoj ispravi, odnosno Rješenju Kantonalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu broj 09/4-34-6047/00-I od 12. decembra 2002. godine, na osnovu koje je pokrenut i pravosnažno završen izvršni postupak pred Općinskim sudom.
2. AP-3449/17
2. N.O., M.G., E.S., E.S. i S.S. (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 12. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 P 024461 17 Mož od 7. juna 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 45 0 P 024461 17 Mo 2 od 24. aprila 2017. godine. Rješenjem Općinskog suda broj 45 0 P 024461 17 Mo 2 od 24. aprila 2017. godine, koje je preinačeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 45 0 P 024461 17 Mož od 7. juna 2017. godine, u postupku radi obezbjeđenja mjere osiguranja, odbačen je kao nedopušten prijedlog apelanata za određivanje mjere osiguranja s prijedlogom privremene mjere, jer nisu ispunjeni zakonski uslovi iz člana 276. Zakona o parničnom postupku za podnošenje prijedloga.
3. AP-3662/17
3. Cvija Kasavica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, koju zastupa Mirko Simić, advokat iz Brčkog, podnijela je 28. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 098637 17 Už od 13. juna 2017. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 U 098637 16 U od 27. marta 2017. godine. Rješenjem Odjeljenja za zdravstvo i ostale usluge Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj UP-I- 34-000846/16 od 13. februara 2016. godine, koje potvrđeno Rješenjem Apelacione komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelaciona komisija) broj UP-II-34-000025/16 od 12. aprila 2016. godine odbačena je kao nedopuštena apelantičina žalba protiv Odluke Drugostepene komisije za razmatranje prigovora lica koja su se prijavila na Javni poziv za dodjelu jednokratne novčane pomoći za rješavanje socijalnog statusa radnika koji su radili u ODP Fabrika obuće Izbor Brčko broj 34-000346/15 od 31. decembra 2015. godine, jer mogućnost podnošenja žalbe nije propisana Odlukom o kriterijima i procedurama za utvrđivanje prava i visine sredstava za dodjelu za rješavanje socijalnog statusa radnika koji su radili u ODP Fabrika obuće Izbor Brčko broj 01-02-541/15 od 14. oktobra 2015. godine. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 U 098637 16 U od 27. marta 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina tužba radi poništenja Rješenja Apelacione komisije od 12. aprila 2016. godine. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 U 098637 17 Už od 13. juna 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba i potvrđena prvostepena presuda.
4. AP-3812/17
4. Nijaz Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, podnio je 7. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Odluke Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 O 006253 17 Spp od 5. jula 2017. godine. Odlukom Vrhovnog suda broj 70 0 O 006253 17 Spp od 5. jula 2017. godine apelantov zahtjev za rješavanje spornih pravnih pitanja u predmetu Općinskog suda u Mostar broj 22 0 O 021490 12 O odbačen je kao nedozvoljen, jer je podnesen od neovlaštenog lica.
5. AP-3845/17
5. Dane Pašalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, podnio je 12. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 015829 15 Uvp od 19. jula 2017. godine. Zaključkom Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 15.02-364- 336/14 od 17. decembra 2014. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba protiv Obavijesti Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Administrativne službe opštine Čelinac broj 92/3-363-1/14 od 18. novembra 2014. godine, jer osporeni akt nije upravni akt u smislu odredaba čl. 210. i 211. Zakona o opštem upravnom postupku protiv kojeg se može izjaviti žalba. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 015829 15 U od 31. avgusta 2015. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba i potvrđen Zaključak Ministarstva od 17. decembra 2014. godine. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 015829 15 Uvp od 19. jula 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 015829 15 U od 31. avgusta 2015. godine. Spajanje predmeta
6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2615/17. Apelacioni navodi
7. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek, zabrana diskriminacije, pravo na dom itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova kojima su odlučivalo o određenim procesnim pitanjima i procesnoj dopustivosti pravnih lijekova koje su apelanti koristili u konkretnim slučajevima.
10. Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupci, u kojima su donesene osporene odluke, uživaju zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav
1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnih postupaka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanata.
11. Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima i procesnoj dopustivost korištenih pravnih lijekova tj. ispunjenost zakonskih uslova za primjenu korištenih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnim postupcima nije odlučivalo ni o ostalim pravima na koja su ukazali u predmetnim apelacijama, slijedom čega su predmetne apelacije i u odnosu na navodne povrede tih prava ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman