Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1378/15 (M. N.)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršenje
  • Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1378/15

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1378/15, rješavajući apelaciju Milice Nosović, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 25. listopada 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Milice Nosović, podnesena protiv zaključka Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 398686 13 I od 2. veljače 2015. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Milica Nosović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Dženana Smailbašić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. ožujka 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključaka Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 65 0 I 398686 13 I od 2. veljače 2015. godine i 65 0 I 398686 13 I od 27. veljače 2015. godine. Apelantica je, takođe, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "naložio Općinskom sudu da obustavi prodaju popisanih pokretnih stvari i da joj vrati njene pokretne stvari".

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Odlučujući o apelanticinom zahtjevu za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je donio odluku kojom je zahtjev odbio (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1378/15 od 24. travnja 2015. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Mehmeda Spahe advokata iz Sarajeva kao punomoćnika tražitelja ovrhe Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu zatraženo je 13. rujna 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Općinski sud je 25. rujna 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju dok punomoćnik tražitelja ovrhe nije dostavio odgovor u ostavljenom roku.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Elektrotehnički fakultet u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tražitelj ovrhe) je 23. prosinca 2013. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za ovrhu protiv Novice Nosovića (u daljnjem tekstu: ovršenik) radi naplate novčanog potraživanja v.sp. 1.123,20 KM, na temelju ovršne isprave - rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 265493 13 Rsž od 12. veljače 2013. godine, predlažući ovrhu popisom, pljenidbom i prodajom pokretnih stvari.

7. Općinski sud je, postupajući po prijedlogu tražitelja ovrhe, donio rješenje broj 65 0 I 398686 13 I od 20. siječnja 2014. godine kojim je odredio predloženu ovrhu na način kako je opisano u izreci rješenja. Odlučujući o ovršenikovom prigovoru protiv rješenja o ovrhi, Općinski sud je donio rješenje od 9. srpnja 2014. godine kojim je odbio prigovor kao neutemeljen i ostavio na snazi rješenje o ovrhi cijelosti. Istim rješenjem ovršenik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova ovršnog postupka.

8. Zaključkom Općinskog suda 65 0 I 398686 13 I od 9. srpnja 2014. godine određeno je da se pokretne stvari ovršenika, koje se nalaze u njegovoj državini u stanu na adresi Azize Šaćirbegović broj 102, a koje nisu izuzete od ovrhe (član 117. Zakona o ovršnom postupku -u daljnjem tekstu: ZIP) popišu i procjene radi prodaje u cilju namirenja potraživanja tražitelja, kako je određeno rješenjem o izvršenju od 20. siječnja 2014. godine. Također, zaključkom je naloženo da će sudski izvršitelj obaviti popis i procjenu pokretnih stvari sa pravom tražitelja ovrhe i ovršenika da istom prisustvuju. Istim zaključkom je određeno da će se popisane stvari ostaviti na čuvanje ovršeniku, odnosno na neko drugo sigurno mjesto, uz stavljanje pečata i označenjem da su stvari izuzete u popisu sa zabranom bilo kakvog raspolaganja uz upozorenje ovršeniku na krivično pravne posljedice u slučaju postupanja protivno zabrani (član 123 ZIP-a).

9. Odlučujući o podnescima ovršenika od 24. i 26. studenoga 2014. godine kojima je predložio odlaganje predmetne ovrhe i odgodu termina za popis pokretnih stvari koji je odredio sudski izvršitelj za 26. novembar 2014. godine u 10 sati, Općinski sud je 26. studenoga 2014. godine donio rješenje kojim je prijedlog ovršenika za odlaganje provođenja ovrhe odbacio kao nedozvoljen, shodno odredbama članka 60. ZIP-a te je na zakazani termin (26. novembar 2014. godine) obavljen popis pokretnih stvari ovršenika shodno odredbama članka 43. stavak 5. ZIP-a.

10. Odlučujući o apelanticinom prigovoru protiv rješenja o ovrhi, Općinski sud je donio zaključak broj 65 0 I 398686 13 I od 2. veljače 2015. godine kojim je apelantica kao treće lice upućena da povodom pokretnih stvari popisanih prema zapisniku sudskog izvršitelja od 26. studenoga 2014. godine (dva zvučnika, kasetofon, kompakt disk plejer, tri metalne električne kutije, televizor i dva telefona) svoja prava ostvaruje u parnici (stavak I izreke zaključka). Određeno je da popisane pokretne stvari ostaju na čuvanju kod tražitelja ovrhe, a ključevi brave deponovani su u depozit suda (stavak II izreke zaključka).

11. U obrazloženju zaključka Općinski sud je naveo da je apelantica podneskom od 2. prosinca 2014. godine, koji je dopunila 5. siječnja 2015. godine, kao treće lice podnijela prigovor protiv rješenja o ovrhi, navodeći da je sudski izvršitelj popisao pokretne stvari u stanu koji se nalazi u Sarajevu, ulica Azize Šaćirbegoović broj 102, koje su njeno vlasništvo, te da joj nije jasno zašto joj sudski izvršitelj šalje dopise radi preuzimanja ključeva i na taj način pokušava da je „uvuče“ u sudski postupak u kojem ona nije stranka, te da ona kao „treće lice želi da preuzme ključeve lično od predsjednika suda“. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da iz dokumentacije spisa predmeta proizilazi da je predmetna ovrha određena popisom i pljenidbom pokretnih stvari na adresi ovršenikovog stanovanja u ulici Azize Šaćirbegović broj 102. Tražitelj ovrhe je tu adresu još kao tužitelj u parničnom postupku u kojem je donesena ovršna isprava označio kao adresu tuženog odnosno u predmetnom postupku ovršenika na koju je i tokom tog postupka vršena dostava pismena. Nadalje, tražitelj ovrhe ju je označio kao adresu ovršenika i u predmetnom prijedlogu za ovrhu. Općinski sud je naveo da je sudski izvršitelj u fazi provođenja predmetnog ovrhe u predmetnom stanu više puta zatekao ovršenika, da je ovršenik odbijao pljenidbeni popis tom prilikom, te da je, pri tome, upoznat i upozoren da će biti zakazan novi termin provođenja ovrhe na toj adresi. Općinski sud je naveo da je nakon više puta odgode, konačno zakazan termin provođenja ovrhe za 26. studeni 2014. godine, na koji nije pristupio ovršenik, niti njegov punomoćnik, iako su bili uredno obaviješteni, te da je tada izvršen popis i pljenidba pokretnih stvari u predmetnom stanu u prisustvu punomoćnika tražitelja ovrhe, svjedoka i policije u smislu odredaba članka 43. stavak 5. ZIP-a). Općinski sud je ukazao da iz navedenog proizilazi da je predmetna ovrha u cijelosti provedena sukladno odredbama ZIP-a, da je u toku samog postupka ovršenik otežavao, sprječavao i onemogućavao provođenje predmetnog ovrhe, da je nakon obavljenog pljenidbenog popisa pokretnih stvari ovršenik odbio da preuzme ključeve od stana, te da je pored više zakazanih termina i upućenih poziva, ključeve od stana odbila da preuzme i apelantica (ovršenikova majka) koja je tražila preuzimanje ključeva i to „samo od predsjednika suda“. Općinski sud je ukazao da iz navedenih činjenica jasno proizilazi da apelantica kao treće lice nije dokazala utemeljenost navoda iz prigovora i to da su popisane pokretne stvari njeno vlasništvo, niti je sudu dostavila dokaz u tom pravcu, te da se slijedom toga kao treće lice upućuje da svoja prava povodom pokretnih stvari ostvari u parnici, shodno odredbama članka 52. stavak 1. ZIP-a. U pouci o pravnom lijeku je konstatovano da protiv navedenog zaključka nije dozvoljen pravni lijek (članak 12. stavak 6. ZOP-a).

12. Općinski sud je donio Zaključak broj 65 0 I 398686 13 I od 27. veljače 2015. godine kojim je za 15. travnja 2015. godine u 11,00 sati određeno prvo ročište za prodaju ovršenikovih pokretnih stvari, putem usmenog i javnog nadmetanja i to televizora i dva kućna telefona.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantica smatra da su joj osporenim zaključkom prekršena njena prava iz čl. II/3.e), f) i

k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) kao i prava iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica navodi da je Općinski sud, putem sudskog izvršitelja, proizvoljno postupio i ušao u stan koji je njeno vlasništvo, a potom popisao predmetne stvari, a da apelantica prethodno nije bila obaviještena o bilo kakvom postupku, niti se bilo kakav postupak vodio protiv nje. Apelantica je istakla da su predmetne stvari njeno vlasništvo i smatra da je Općinski sud proizvoljno postupio kada je uputio da svoja prava utvrđuje u parnici. Pri tome, apelantica navodi da joj je sudski izvršitelj više puta upućivao dopise radi predaje ključeva predmetnog stana što ona nije prihvatila, „jer je očigledno da se takvim postupanjem nastoji prikriti nezakoniti rad suda“ navodeći da želi „da preuzme ključeve osobno od predsjednika suda“.

b) Odgovor na apelaciju

14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju kronološki prezentirao tijek postupka istaknuvši da je u predmetnom postupku donesena pravilna i zakonita odluka, te da su u osporenom zaključku jasno navedeno razlozi zbog kojih je apelantica kao treće lice upućena da svoja prava ostvaruje u parnici, a što se svodi na to da nije dostavila sudu dokaz na temelju kojeg bi sud mogao odgoditi ovrhu sukladno odredbom članka 53. ZIP-a. Predloženo je da se apelacija odbije kao neutemeljena.

V. Relevantni propisi

15. Zakon o ovršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 51.

(1) Osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava te treće osobe zahvaćena ovrhom.

(2) Prigovor se može podnijeti do dovršetka ovršnog postupka. Podnošenje prigovora ne spriječava provedbu ovrhe i ostvarenje potraživanja tražitelja ovrhe, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

(...)

Članak 52.

(1) Sud će o prigovoru treće osobe odlučiti u ovršnom postupku ili će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.

(...)

Članak 53.

(1) Upućivanje na parnicu iz stavka 1. članka 52. ovog zakona, ne sprječava provedbu ovrhe niti ostvarenje potraživanja tražitelja ovrhe.

(2) U parnici iz stavka 1. članka 52. ovog zakona podnositelj prigovora iz članka 51. ovog zakona može tražiti odlaganje ovrhe, pri čemu parnični sud na odgovarajući način primjenjuje odredbe parničnog postupka o određivanju sudskih mjera obezbjeđenja.

(7) Treće lice se može koristiti pravima predviđenim stavkom 2. ovog članka samo ako je parnica radi ostvarenja njegovih prava protiv tražitelja ovrhe odnosno ovršenika pokrenuta na osnovu zaključka u upućivanju na parnicu iz stavka 1. članka 52. ovog zakona.

VI. Dopustivost

16. Sukladno članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je zaključak Općinskog suda broj 65 0 I 398686 13 I od 2. veljače 2015. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelacija je podnesena 26. ožujka 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI. Meritum

20. Apelantica pobija zaključak donesen u predmetnom ovršnom postupku kojim je apelantica kao treće lice upućena da svoja prava ostvaruje u parnici, tvrdeći da su tim zaključkom povrijeđena njena prava iz članka II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. i 8. Europske konvencije kao i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

(...)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

22. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

(1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.

23. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, ovrha odluke koju donese bilo koji sud mora biti posmatrana kao integralni dio saslušanja u smislu članka II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije (vidi, odluke Ustavnog suda, Odluka broj AP 288/03 od 17. prosinca 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05; Odluka broj AP 464/04 od 17. veljače 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). U konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku, dakle, predmetu koji je građanskopravne prirode, pa je stoga članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na ovaj postupak (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2706/06 od 14. listopada 2008. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

24. Imajući u vidu apelacione navode o kršenju prava na pravično suđenje koji se odnose na proizvoljnu primjenu prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivati zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je generalno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično saslušanje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni prava.

25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, odlučujući o prijedlogu tražitelja ovrhe za dozvolu ovrhe, donio rješenje kojim je odredio predložena ovrha na način kako je opisano u izreci rješenja. Međutim, odlučujući o prigovoru apelantice kao trećeg lica protiv rješenja kojom je odredio predloženu ovrhu, Općinski sud je zaključkom odbio prigovor upućujući apelanticu da svoja prava povodom pokretnih stvari ostvari u parnici, shodno odredbama članka 52. stavak 1. ZIP-a. Prije svega, Ustavni sud zapaža da je odredbom članka 51. stavak 1. ZOP-a propisano da „osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje spriječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći tržeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava te treće osobe zahvaćena ovrhom“. Također, iz sadržaja odredbe članka 52. stavak 1. ZOP-a proizilazi da „sud će o prigovoru treće osobe odlučiti u ovršnom postupku ili će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici“. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica kao treća osoba u predmetnom ovršnom postupku nije uspjela dokazati da se ovrha provodi na njenim pokretnim stvarima i da pritom nije dokazala utemeljenost navoda iz prigovora, te da je apelantica sukladno relevantnim odredbama članka 52. stavak 1. ZIP-a osporenim zaključkom Općinskog suda od 2. veljače 2015. godine, upućena da svoja prava ostvaruje u parnici. Stoga, imajući u vidu sadržaj citiranih odredaba ZOP-a, kao i činjenicu da apelantica nije ni do dana provođenja ovrhe-prodajom predmetnih stvari (27. veljače 2015. godine) dostavila sudu dokaz na temelju kojeg bi sud mogao odgoditi ovrhu sukladno članku 53. ZOP-a, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne uočava proizvoljnost Općinskog suda u primjeni članka 52. stavak 1. ZOP-a. Ustavni sud također smatra da Općinski sud, nije bio u obvezi da u predmetnom postupku raspravljaju o vlasništvu predmetnih pokretnih stvari, jer iz odredbe članka 52. stavak 1. ZOP-a proizilazi da je za to nadležan sud u parničnom postupku.

26. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta koje proizilaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navodaa, te imajući u vidu sadržaj odredaba ZOP-a na kojima je utemeljen osporeni zaključak, Ustavni sud iz datog obrazloženja ne vidi proizvoljnost u primjeni relevantnih odredaba ZIP-a na koju je apelantica neutemeljeno ukazala. Stoga, Ustavni sud zaključuje nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično saslušanje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

27. Apelantica smatra da joj je osporenim zaključkom povrijeđeno pravo na dom i pravo na imovinu iz članka II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i članka

1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovih prava, također, zasnivaju na proizvoljnoj primjeni odredaba ZOP-a, što je Ustavni sud već obrazložio prilikom razmatranja prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na dom i prava na imovinu iz članka II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također neutemeljeni.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično saslušanje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je Općinski sud detaljno i jasno obrazložio osporeni zaključak uz pozivanje na relevantne odredbe ZOP-a, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

29. Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na dom i imovinu iz članka II/3. f) i

k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada apelantica kršenje tih prava vezuje za proizvoljnu primjenu procesnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

30. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1378/15 (M. N.) | Sudska praksa | Aktio