Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1713/15 (B. K.)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Miješanje u imovinu
  • Izvršni postupak
  • Kamata
  • Propisano zakonom
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1713/15

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1713/15, rješavajući apelaciju Branka Karadeglića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 25. listopada 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Branka Karadeglića.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ukidaju se rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 125182 14 Pžip od 5. veljače 2015. godine, broj 58 0 Ip 125183 14 Pžip od 5. veljače 2015. godine i broj 58 0 Ip 125181 14 Pžip od 5.

veljače 2015. godine.

Predmeti se vraćaju Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan po žurnom postupku donijeti nove odluke u skladu s člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu s člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Branko Karadeglić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojega zastupaju Josip Krešić i Bojan Krešić, odvjetnici iz Čapljine, podnio je 10. travnja 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ip 125182 14 Pžip od 5. veljače 2015. godine, broj 58 0 Ip 125183 14 Pžip od 5. veljače 2015. godine i broj 58 0 Ip 125181 14 Pžip od 5. veljače 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog javnog pravobraniteljstva u Mostaru (u daljnjem tekstu: Pravobraniteljstvo) kao zastupnika Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je u razdoblju od 26. do 29. svibnja 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Općinski sud i Pravobraniteljstvo su u razdoblju od 31. svibnja do 9. lipnja 2017. godine dostavili odgovore na apelacije.

4. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene tri apelacije iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je odlučio da, u skladu s člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, spoji predmete br. AP 1713/15, AP 1714/15 i AP 1715/15 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1713/15.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjima Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 K 014442 08 K od 19. studenog 2010. godine, broj 53 0 K 011648 08 K od 30. srpnja 2010. godine i broj 53 0 K 013620 08 K od 23. prosinca 2009. godine određeno da se apelantu na ime troškova zastupanja u kaznenim postupcima isplate iznosi pobliže navedeni u izrekama tih rješenja.

7. Apelant je Općinskom sudu podnio prijedloge za izvršenje protiv izvršenika na temelju pravomoćnih rješenja Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 K 014442 08 K od 19. studenog 2010. godine, broj 53 0 K 011648 08 K od 30. srpnja 2010. godine i broj 53 0 K 013620 08 K od 23. prosinca 2009. godine.

8. Općinski sud je, postupajući po apelantovim prijedlozima za izvršenje, donio rješenja broj 58 0 Ip 125182 13 Ip od 3. rujna 2013. godine, broj 58 0 Ip 125183 13 Ip od 11. ožujka 2013. godine i broj 58 0 Ip 125181 13 Ip od 10. srpnja 2013. godine kojima je odredio predložena izvršenja.

9. Nezadovoljan navedenim rješenjima, izvršenik je izjavio prigovore, a Općinski sud je rješenjima broj 58 0 Ip 125182 13 Ip od 24. veljače 2013. godine, broj 58 0 Ip 125183 13 Ip od 29. listopada 2013. godine i broj 58 0 Ip 125181 13 Ip od 2. prosinca 2013. godine djelomično usvojio prigovore izvršenika i obustavio postupke izvršenja radi naplate zakonske zatezne kamate na ime glavnog duga, dok su u preostalom dijelu prigovori izvršenika odbijeni kao neutemeljeni. U obrazloženjima navedenih rješenja Općinski sud je, između ostaloga, naveo da su prigovori izvršenika o zakonskoj zateznoj kamati utemeljeni jer u izvršnim ispravama kamate nisu dosuđene, pa sud ne može odrediti njihovu naplatu u izvršnom postupku, jer se izvršenje može odrediti samo u okviru sadržaja izvršne isprave, te da, u skladu s tim, sud postupa na temelju formalnoga legaliteta.

10. Kantonalni sud je rješenjima broj 58 0 Ip 125182 14 Pžip od 5. veljače 2015. godine, broj 58 0 Ip 125183 14 Pžip od 5. veljače 2015. godine i broj 58 0 Ip 125181 14 Pžip od 5. veljače 2015. godine odbio apelantove žalbe kao neutemeljene i potvrdio prvostupanjska rješenja. U obrazloženjima navedenih rješenja Kantonalni sud je, između ostaloga, naveo da se u konkretnim slučajevima ne radi o troškovima postupka, jer su troškovi dosuđeni u kaznenim postupcima za apelanta glavni dug, zbog čega se odredba članka 28. Zakona o izvršnom postupku ne može primijeniti. Također, Kantonalni sud je istakao da su u kaznenim postupcima stranke bile tužiteljstvo i okrivljeni, a u izvršnim postupcima stranke su odvjetnik koji je zastupao osuđenoga i Kanton koji financira sud. Dakle, radi se o sasvim drugim osobama iz dva različita postupka, a na temelju odredbe članka 30. stavak 2. Zakona o izvršnom postupku, odvjetnik ne preuzima bilo kakva prava okrivljenoga iz kaznenog postupka, te on u izvršnom postupku nastupa kao samostalna stranka koja traži određeno pravo proisteklo iz radnji koje je poduzeo za okrivljenoga u kaznenome postupku. Kantonalni sud je također naveo da je navedeni stav potvrdio i Ustavni sud svojom Odlukom broj AP 3741/09 od 10. listopada 2012. godine u potpuno identičnoj pravnoj stvari. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je, između ostaloga, naveo da su odluke Kantonalnog suda rezultat proizvoljne primjene prava, s obzirom na to da troškovi kaznenoga postupka ne mogu postati glavni dug samo zato što je o njima odlučeno posebnim rješenjem i pri tome se pozvao na stav iz Odluke u predmetu broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji predmetne apelacije i utvrdi povredu njegovog prava na imovinu.

b)Odgovori na apelaciju

12. Uredujući sudac Kantonalnog suda je naveo da ništa nije radio u konkretnom predmetu, te da se ne može ni očitovati na apelantove navode o eventualnom kršenju njegovih ustavnih prava u postupku pred tim sudom.

13. Općinski sud je, između ostaloga, naveo da je pred tim sudom u tijeku veliki broj izvršnih postupaka protiv izvršenika, tako da je sudu poznato da još uvijek nisu osigurana sredstva za izvršenje rješenja o izvršenju na određenoj poziciji proračuna. Osim toga, Općinski sud je naveo kako smatra da njegovim postupanjem nisu povrijeđena apelantova prava u izvršnom postupku.

14. Kantonalno javno pravobraniteljstvo je navelo da se u konkretnom slučaju ne radi o troškovima postupka već o glavnom dugu, jer su troškovi dosuđeni u kaznenom postupku za apelanta u stvari glavni dug. S tim u svezi, Kantonalno javno pravobraniteljstvo se pozvalo i na stav izražen u Odluci Ustavnoga suda broj AP 3741/09.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o ovršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Članak 12.

Pravni lijekovi (1) Redoviti pravni lijekovi u ovršnom postupku su prigovor i priziv, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.

(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju može se iskazati prigovor, a priziv kada je to ovim zakonom određeno.

(3) Prigovor se iskazuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.

(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se iskazati priziv u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O prizivu odlučuje sud drugog stupnja.

Članak 16.

Troškovi postupka (4) Ovršenik je dužan tražitelju ovrhe naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. [...] (7) O troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tome postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja. [...] Članak 23.

Ovršne isprave (1) Ovršne isprave su:

1) ovršna odluka sudova i ovršno sudsko poravnanje;

Članak 24.

Odluka i poravnanje (1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se pravorijek, rješenje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitražom [...].

Članak 28.

Naplata zateznih kamata [...] (2) Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno u samoj ovršnoj ispravi sud će, na prijedlog tražitelja ovrhe, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate.

VI.Dopustivost

16. U skladu s člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom su rješenja Kantonalnog suda od 5. veljače 2015. godine, protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom na to da je navedena rješenja apelant primio 11. veljače 2015. godine, a da je apelaciju podnio 10. travnja 2015. godine, slijedi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.

19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant smatra da je pobijanim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na imovinu

21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

[…]

k) Pravo na imovinu.

22. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine sukladno općem interesu, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

23. Ustavni sud zapaža da se suština apelantovih navoda o povredi prava na imovinu odnosi na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, odnosno konkretno odredbe članka 28. stavak 2. Zakona o izvršnom postupku, u slučaju kada je u izvršnim postupcima, između ostaloga, tražena naplata zakonskih zateznih kamata na ime troškova kaznenih postupaka koji su određeni posebnim rješenjima.

24. U svezi sa spornim pitanjima koja se postavljaju u predmetnoj apelaciji, Ustavni sud prije svega podsjeća da je o identičnim pravnim pitanjima ranije odlučivao u predmetima broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine i broj AP 1455/13 od 7. srpnja 2015. godine (dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u kojima je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o „imovini“ koja uživa zaštitu prema članku II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

25. Također, Ustavni sud primjećuje da je prilikom ocjene pitanja je li miješanje u pravo na imovinu, izvršeno pobijanom odlukom redovnog suda, bilo u skladu sa zakonom, u odluci u predmetu broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine, između ostaloga, naveo: „…Ustavni sud zapaža da usprkos tome što je u izvršnom naslovu eksplicitno navedeno da se apelantu dosuđuju troškovi postupka, Kantonalni sud je zaključio da se izvršna isprava ne odnosi na troškove postupka, već na glavni dug u odnosu na koji nisu dosuđene zatezne kamate u samoj izvršnoj ispravi, te se stoga ne može odrediti naplata kamata prema članku 28. stavak 2. ZIP-a. Ustavni sud smatra da se ovakav stav Kantonalnog suda ne može prihvatiti. Naime, rješenje koje predstavlja izvršnu ispravu je rješenje o troškovima postupka dosuđenim apelantu na ime službene obrane u kaznenoj stvari. Ovako dosuđeni iznos se ne može smatrati nekim drugim dugom izvršenika prema apelantu, zato što ovo apelantovo potraživanje nije izgubilo svojstvo troškova postupka iz članka 28. stavak 2. samo zato što je o troškovima kaznenoga postupka odlučeno posebnim rješenjem, a ne presudom u kaznenoj stvari u kojoj su ti troškovi nastali. Naime, članak 28. stavak 2. ZIP-a ne pravi razliku između troškova postupka dosuđenih presudom, posebnim rješenjem ili čak i izvršnim sudskim poravnanjem, već se odnosi na troškove postupka iz svake od navedenih izvršnih isprava, što je u konkretnom slučaju posebno rješenje suda o troškovima postupka….“. Stoga, Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbu članka 28. stavak 2. ZIP-a, zbog čega se ne može smatrati da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo „zakonito“ u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

26. U kontekstu navedenoga, prilikom ocjene pitanja je li miješanje u apelantovo pravo na imovinu, izvršeno pobijanim odlukama redovnog suda, u konkretnom slučaju bilo u skladu sa zakonom, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u rješenjima koja su pobijana predmetnom apelacijom dao identična pravna obrazloženja kao i u odluci koja je bila predmet pobijanja u predmetu broj AP 3744/09, navodeći da izvršna isprava (rješenje o troškovima kaznenog postupka) ne sadrži odluku o kamatama na glavni dug, te da u konkretnom slučaju troškovi dosuđeni u kaznenom postupku za apelanta predstavljaju glavni dug, zbog čega se odredba članka 28. Zakona o izvršnom postupku ne može primijeniti. Stoga, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu pitanja je li miješanje u apelantovo pravo na imovinu, izvršeno pobijanim odlukama redovnog suda, bilo u skladu sa zakonom, poziva na obrazloženje i razloge navedene u citiranoj Odluci broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine iz kojih proizlazi da odredba članka 28. stavak 2. ZIP-a ne pravi razliku između troškova postupka dosuđenih presudom, posebnim rješenjem ili čak i izvršnim sudskim poravnanjem, već se odnosi na troškove postupka iz svake od navedenih izvršnih isprava, što je u konkretnom slučaju posebno rješenje suda o troškovima postupka. Stoga, Ustavni sud nalazi da u konkretnom slučaju miješanje u apelantovo pravo na imovinu nije bilo „zakonito“ u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

27. Pored navedenoga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u obrazloženjima pobijanih odluka naveo kako prihvaća stav iz Odluke broj AP 3741/09 od 10. listopada 2012. godine u kojoj je Ustavni sud u potpuno identičnoj pravnoj stvari odlučio sasvim suprotno od odluke u predmetu broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine. U svezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da je ocjenu navedenog pitanja dao u Odluci broj AP 1455/13 od 7. srpnja 2015. godine, u kojoj je istakao da je u Odluci broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine: „… za razliku od predmeta broj AP 3741/09 ispitao način na koji je Kantonalni sud primijenio odredbe članka 28. stavak 2. ZIP-a u kontekstu standarda prava na imovinu, te slijedom toga donio meritornu odluku povodom predmetnog pravnog pitanja. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je ipak našao i ukazao da je Kantonalni sud pri donošenju pobijanog rješenja proizvoljno primijenio odredbe članka 28. stavak

2. ZIP-a, te što je pozivanjem na te odredbe onemogućio apelanta da naplati zatezne kamate na troškove izvršnog postupka…“. Prema tome, kod činjenice da je nakon donošenja odluke Ustavnog suda na koju se Kantonalni sud pozvao donesena Odluka Ustavnog suda AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine u kojoj je Ustavni sud dao meritornu ocjenu spornog pravnog pitanja, Ustavni sud nalazi da se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti pozivanje Kantonalnog suda na raniju odluku Ustavnog suda.

28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je pobijanim odlukama Kantonalnog suda povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da je potrebno, s ciljem zaštite apelantovih ustavnih prava, ukinuti pobijane odluke, te predmete vratiti Kantonalnom sudu kako bi taj sud donio nove odluke u skladu s garancijama iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer je Kantonalni sud pri donošenju pobijanih odluka proizvoljno primijenio odredbe članka 28. stavak 2. ZIP-a, te na taj način onemogućio apelanta da u skladu s tim odredbama u izvršnim postupcima naplati zateznu kamatu na troškove kaznenih postupaka dosuđenih u izvršnim ispravama, iako je apelant takve zahtjeve eksplicitno postavio u prijedlozima za izvršenje.

30. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1713/15 (B. K.) | Sudska praksa | Aktio