Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1790/17 (S. G.)
Odluka donesena 11. 10. 2017.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1790/17
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. oktobra 2017. godine u predmetu broj AP-1790/17, rješavajući zahtjev Save Gojića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Save Gojića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Savo Gojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 8. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 051779 16 Gž 3 od 17. februara 2017. godine i Presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 051779 15 P 3 od 10. maja 2016. godine. Podneskom od 26. septembra 2017. godine apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se do donošenja odluke Ustavnog suda odložilo izvršenje Rješenja broj 71 0 I 262165 17 I od 6. septembra 2017. godine.
Tok postupka
2. Tužitelj Ranko Blagojević (u daljnjem tekstu: tužitelj) podnio tužbu Osnovnom sudu protiv apelanta 13. decembra 2006. godine, radi predaje u posjed.
3. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 051779 08 P od 22. juna 2012. godine obavezan je apelant da tužitelju preda u posjed i slobodno raspolaganje dio parcele (u daljnjem tekstu: dio spornog zemljišta) pobliže označene kao u izreci presude i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u preciziranom iznosu te je utvrđeno da je sastavni dio ove presude nalaz i mišljenje vještaka Zorana Gavrića od 9. marta 2012. godine. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 051779 12 Gž od 22. aprila 2013. godine žalba apelanta je uvažena, pa je predmetna presuda Osnovnog suda ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
4. Postupajući u ponovnom postupku po tužbi tužitelja protiv apelanta Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 051779 14 P 2 od 10. oktobra 2014. godine kojom je ponovo udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja. Međutim i navedena presuda Osnovnog suda je nakon žalbe apelanta ukinuta Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 051779 15 Gž 2 od 8. juna 2015. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Osporene presude
5. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 051779 15 P 3 od 10. maja 2016. godine obavezan je apelant da tužitelju preda u posjed i slobodno raspolaganje dio spornog zemljišta pobliže označenog kao u izreci presude, površine 4 m2 utvrđene nalazom vještaka geodetske struke Zorana Gavrića od 27. februara 2012. godine i dopunom nalaza od 3. marta 2016. godine, i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.180,00 KM sve sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom je utvrđeno da je sastavni dio ove presude nalaz i mišljenje vještaka Zorana Gavrića od 27. februara 2012. godine i dopuna nalaza od 3. marta 2016. godine. Istom presudom je odbijen kao neosnovan tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.
6. U obrazloženju presude Osnovni sud je nakon provedenog dokaznog postupka, posebno cijeneći nalaz vještaka geometra Zorana Gavrića stručnim i objektivnim, izrađenim na temelju svih parametara uzetih na licu mjesta u prisustvu parničnih stranaka, uz uvažavanje podataka preuzetih od RUGIP, PJ Banja Luka, te snimajući postojeće stanje, međnu liniju i druge karakteristične podatke, utvrdio da je apelant prema podacima iz katastarskog operata ušao u posjed tužitelja u ukupnoj dužini od 12 m, i da površina uzurpiranog dijela zemljišta tužitelja iznosi 4 m2. Naime, Osnovni sud je ukazao da je tužitelj u posjed i vlasništvo svoje parcele došao 1992. godine koju je mijenjao sa Marijanom iz Zagreba, koja parcela je bila ograđena drvenim stupcima i pletenom žicom, koju je apelant bez njegove saglasnosti uklonio 2005. godine, izvršio određena kopanja i stavio beton a potom postavio novu ogradu, na koji način je ušao u posjed tužitelja. Osnovni sud je dakle na temelju izvedenih dokaza, zaključio da tužitelj na dijelu spornog zemljišta ima pravo vlasništva, na temelju čega je odlučio kao u izreci presude. Odluku o troškovima postupka taj sud je donio saglasno odredbi člana 386. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dok je visinu zakonske zatezne kamate na troškove postupka utvrdio u skladu sa članom 277. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).
7. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 051779 16 Gž 3 od 17. februara 2017. godine žalba apelanta izjavljena protiv presude Osnovnog suda od 10. maja 2016. godine je odbijena kao neosnovana, kao i zahtjev apelanta za naknadu troškova sastava žalbe.
8. Okružni sud je odbio kao neosnovane žalbene navode apelanta da prvostepeni sud nije obrazložio na koji način je utvrdio da tužitelj ima pravo vlasništva na spornom dijelu zemljišta, jasno ukazujući na temelju kojih dokaza iz prvostepene presude je utvrdio da je tužitelj vlasnik tog dijela zemljišta. Nasuprot tome također je ukazao da apelant tokom postupka nije izveo niti jedan dokaz u vidu odgovarajućeg izvatka iz zemljišno knjižne evidencije kojim bi dokazao suprotno. Drugim riječima apelant nijednim takvim dokazom, kojim se u zakonskom smislu utvrđuje pravo vlasništva na nepokretnostima, nije dokazao da je vlasnik spornog dijela zemljišta koji je predmet ove parnice. Okružni sud je dalje odbio kao neosnovane žalbene navode apelanta da prvostepeni sud nije prihvatio nalaz vještaka Milana Pikula, ocijenivši nalaz tog vještaka nepotpunim i neodređenim, zbog čega smatra da prvostepeni sud nije mogao utemeljiti svoju presudu na nalazu navedenog vještaka. Okružni sud je dalje odbio kao neosnovane navode apelanta da je prvostepeni sud bio dužan kao prethodno pitanje riješiti, da li je apelant održajem stekao pravo vlasništva na sponom dijelu zemljišta, cijeneći činjenicu da apelant tokom trajanja ovog postupka u tom pravcu nije postavljao protivtužbeni zahtjev. Dakle, kako je žalba apelanta u cijelosti odbijena kao neosnovana Okružni sud je saglasno članu 397. stav 1. a u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP odbio kao neosnovan zahtjev apelanta za naknadu troškova sastava žalbe.
9. Osnovni sud je 6. septembra 2017. godine donio Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 262165 17 I i dozvolio izvršenje pravosnažne i izvršne presude Osnovnog sud od 10. maja 2016. godine.
10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da se pobijane odluke temelje na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, zbog čega je u predmetnom postupku u konačnici usvojen tužbeni zahtjev tužitelja. Apelant dalje navodi da mu je povrijeđeno pravo na „jednakost oružja“, jer tvrdi da su sudovi odbili njegov prijedlog za imenovanje vještaka geodetske struke, na koji način prema njemu nisu isto postupali kao prema tužitelju. Također apelant ističe da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer smatra da je predmetni postupak trajao nerazumno dugo, više od 10 godina. Osim toga smatra da mu je nezakonitim postupanjem sudova povrijeđeno pravo na imovinu. Apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 262165 17 I od 6. septembra 2017. godine kojim je dozvoljena predaja u posjed i slobodno raspolaganje tužitelju dijela spornog zemljišta. S tim u vezi navodi da je penzioner, dakle lice teškog finansijskog i zdravstvenog stanja i da bi izvršenjem navedenog rješenja bio doveden u još težu poziciju, da bi mu na taj način bila nanesena nenadoknadiva šteta, u vidu trpljenja psihičkih i zdravstvenih problema, što je po mišljenju apelanta razlog za izdavanje privremene mjere.
11. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
12. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja Osnovnog suda od 6. septembra 2017.godine kojim je dozvoljeno izvršenje pravosnažne i izvršne presude tog suda od 10. maja 2016. godine predajom u posjed i slobodno raspolaganje tužitelju dijela spornog zemljišta. Iz navedenog proizlazi da je apelant zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom bi se odložilo izvršenje osporenih presuda Okružnog i Osnovnog suda kojima je apelant obavezan predati tužitelju u posjed i slobodno raspolaganje dio spornog zemljišta.
13. U vezi sa tim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne presude predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP- 774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne presude, mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
14. Dalje, Ustavni sud naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine
15. U vezi sa tim Ustavni sud zapaža da je apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere obrazložio navodima da je teškog finansijskog i zdravstvenog stanja i da bi izvršenjem rješenja od 6. septembra 2017. godine bio doveden u još težu poziciju, da bi mu bila nanesena nenadoknadiva šteta u vidu trpljenja psihičkih i zdravstvenih problema. U vezi sa tim, Ustavni sud primjećuje da apelant osim svojih paušalnih navoda o svojim finansijskom i zdravstvenim problemima, i navoda koji se tiču merituma spora, nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, odnosno da istaknuti navodi ne ukazuju da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1). Pravila Ustavnog suda. Zbog navedenog Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman