Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2531/17 (R.D.)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2531/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2531/17, rješavajući apelaciju R. D. na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koje je podnio R. D.

protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 I 022525 17 Gž od 4. aprila 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. R. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, podnio je 19. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 I 022525 17 Gž od 4. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Presude Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 I 022525 15 Mal od 30. decembra 2016. godine kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja (AD „Zvornik stan“ Zvornik) i obavezan apelant da mu po osnovu duga za isporučenu toplotnu energiju za grejnu sezonu 2013/2014 (od 15. oktobra 2013. do 15. aprila 2014. godine), koja mu je isporučena u stan, isplati određeni novčani iznos.

2. U obrazloženju osporene odluke je navedeno, između ostalog, da je prvostepeni sud utvrdio da je apelant korisnik stana i da je tužitelj u grejnoj sezoni 2013/2014 isporučivao toplotnu energiju na ime zagrijavanja stana. Dalje je navedeno da apelant nije stvarni vlasnik stana i da nema zaključen ugovor o pružanju i korišćenju komunalnih usluga za isporuku toplotne energije sa tužiteljem, kao i da apelant u navedenoj grejnoj sezoni nije izvršio niti jednu uplatu na ime duga za isporučenu toplotnu energiju, niti je tokom postupka dokazao da se u spornom periodu grejne sezone obraćao tužitelju sa zahtjevom za smanjenje računa i izlazak komisije radi određivanja stvarne temperature u stanu ili sa zahtjevom za isključenje sa korišćenja usluga tužitelja. Okružni sud je naveo da obaveza plaćanja usluge grijanja tužitelju proizilazi na osnovu činjenice da je tužitelj izvršio uslugu apelantu, što je u skladu sa odredbama člana 16. Zakona o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 124/11), bez obzira što tužitelj sa apelantom nije zaključio ugovor u vezi sa predmetnom uslugom (prvostepeni sud je naveo da je apelant postao korisnik usluge isporuke toplotne energije 2001. godine, kada je na snazi bio raniji Zakon o komunalnim djelatnostima koji nije predviđao obavezu zaključenja ugovora, a da nije tražio, niti zaključio ugovor nakon stupanja na snagu Zakona o komunalnim djelatnostima iz 2011. godine, a isporuka je i dalje vršena, niti je dostavio dokaze da je pismeno tražio da se isporuka ne vrši, odnosno da se isključi sa sistema daljinskog grijanja). Okružni sud je naveo da forma ovog ugovora nije tzv. forma ad solemnitatem u kom slučaju nema dejstva ugovora ako nije zaključen u pismenoj formi, već je tzv. forma ad probationem koja služi samo za dokazivanje postojanja ugovora, a postojanje ugovornog odnosa između stranaka se može dokazivati i drugim dokaznim sredstvima, kao što je učinjeno u konkretnom slučaju. Okružni sud je naveo da apelant nije predočio dokaze da je tražio isključenje grijanja, te da ne može tvrditi da nije želio da mu se pruža usluga grijanja i da nema obavezu da plati dug. Osim toga, Okružni sud je naveo da primjena odredaba člana 19. stav 2. g) Zakona o komunalnim djelatnostima kojima je propisano da se komunalna usluga može uskratiti korisniku ako odbije da zaključi ugovor o korišćenju komunalne usluge, u konkretnom slučaju ne dolazi u obzir, jer apelantu nije uskraćeno vršenje usluge zbog nezaključenja ugovora, niti je to predmet spora. Okružni sud je naveo da je prema odredbama člana 51. stav 4. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj predviđeno pravo korisnika usluga da podnesu prigovor i da je obaveza davaoca usluga da formira komisiju i odgovori na iste u propisanom roku od 30 dana, ali da apelant ničim nije dokazao da je podnio prigovor za grijanje za sporni period, a što bi bilo od značaja za ovaj postupak. Okružni sud je naveo da se dokazi na koje se pozivao apelant odnose na ranije periode (2008/2009, 2011/2012), a ne na sporni period i da nisu od značaja za ovaj postupak.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da se više puta bezuspješno obraćao tužitelju u vezi isporuke toplotne energije, a da je tužitelj prekršio zakonsku obavezu da odgovori na prigovor korisnika o lošem kvalitetu usluge. Apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili relevantne odredbe Zakona o komunalnim djelatnostima i odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao dovoljno jasne i detaljne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2531/17 (R.D.) | Sudska praksa | Aktio