Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-231/17 (Đ.P.)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Materijalna šteta
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-231/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-231/17, rješavajući apelaciju Đ.P., na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine–Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Đ.P.

protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 180081 15 Gž od 23. novembra 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Đ.P.

protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 180081 15 Gž od 2. novembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Đ.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Drvara, kojeg zastupa Jelena Bogdanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 17. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 180081 15 Gž od 23. novembra 2016. godine i Presude Okružnog suda broj 71 0 P 180081 15 Gž od 2. novembra 2016. godine.

2. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 180081 15 Gž od 2. novembra 2016. godine, žalbe apelanta i drugotuženog (Prijedorputevi a.d. Prijedor) su uvažene, preinačena je prvostepena presuda tako što je obavezan prvotuženi (JP Autoputevi RS, Banjaluka) da apelantu na ime naknade materijalne štete isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi troškove prvostepenog parničnog postupka, dok je u odnosu na drugotuženog odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev (stav I izreke presude). Odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova prvostepenog postupka preko dosuđenog iznosa (stav II izreke presude). Djelimično je usvojen apelantov zahtjev za nadoknadu troškova žalbenog postupka pa je obavezan prvotuženi da plati apelantu troškove sastava njegove žalbe, dok je u preostalom dijelu odbijen apelantov zahtjev za nadoknadu troškova žalbenog postupka (stav III izreke presude). U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je, između ostalog, naveo da je djelimično usvojen zahtjev apelanta za nadoknadu troškova žalbenog postupka i to u dijelu koji se odnosi na troškove sastava njegove žalbe, jer je u tom dijelu apelantov zahtjev u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata i bio mu je potreban radi vođenja ove parnice, s obzirom na to da je njegova žalba uvažena. Međutim, Okružni sud je naveo da je u preostalom dijelu, u kojem je apelant potraživao i troškove postupka po osnovu sudske takse na žalbu u iznosu od 400 KM, zahtjev valjalo odbiti. Naime, Okružni sud je naveo da ovo stoga što prema stanju prvostepenog spisa apelant tu taksu nije platio, i pored opomene za njeno plaćanje dostavljene punomoćniku apelanta. Okružni sud je naveo da se, stoga, kod takvog stanja stvari ne može uzeti da je apelant prethodno učinio ovaj izdatak kao parnični trošak u smislu odredaba člana 383. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 180081 15 Gž od 23. novembra 2016. godine odbijen je apelantov zahtjev za ispravljanje Presude Okružnog suda broj 71 0 P 180081 15 Gž od 2. novembra 2016. godine. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je, između ostalog, naveo da prema članu 195. stav 1. Zakona o parničnom postupku, ispravljanje presude vrši se ako je u njoj došlo do pogreške u imenima i brojevima, kao i u slučaju drugih očiglednih pogrešaka u pisanju i čitanju. Međutim, Okružni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ovi zakonski uslovi, jer u drugostepenoj presudi ovog suda nije došlo ni do jedne pogreške u njenom pisanju. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da su paušalno i proizvoljno primjenjeni zakonski propisi (Zakon o sudskim taksama i Zakon o parničnom postupku) ili da ih uopće nisu imali u vidu. Takođe, između ostalog, apelant je naveo da je predmetnu taksu platio, te da je zbog toga uputio zahtjev za ispravku drugostepene presude.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno U odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 71 0 P 180081 15 Gž od 23. novembra 2016. godine

6. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantov slučaj.

7. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je osporenim rješenjem odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u parničnom postupku Presudom Okružnog suda broj 17 0 P 180081 15 Gž od 2. novembra 2016. godine, utvrđena obaveza prvotuženog da apelantu isplati određeni novčani iznos na ime naknade materijalne štete, troškova prvostepenog parničnog postupka, kao i naknadu troškova žalbenog postupka. Budući da se osporeno rješenje (koje je doneseno povodom apelantovog zahtjeva za ispravku drugostepene presude) ne odnosi na novo i posebno određivanje građanskih prava, u odnosu na odluku donesenu u parničnom postupku, Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud, dalje, ukazuje da se osporenim rješenjem nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na Presudu Okružnog suda broj 71 0 P 180081 15 Gž od 2. novembra 2016. godine

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je Okružni sud, prilikom odlučivanja o troškovima postupka, primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-231/17 (Đ.P.) | Sudska praksa | Aktio