Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-332/17 (M. O., H. M.)
Odluka donesena 25. 10. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 420
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-332/17
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP 332/17, rješavajući apelacije Miralema Omerčića i Hazima Moranjačkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje su podnijeli Miralem Omerčić i Hazim Moranjačkić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupaka u predmetima pred Kantonalnim sudom u Tuzli br. 33 0 Mal 060240 15 Gž i 32 0 Rs 182611 15 Rsž.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Miralemu Omerčiću isplati iznos od 500,00 KM, a apelantu Hazimu Moranjačkiću iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 33 0 Mal 060240 15 Gž, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije šest mjeseci obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 332/17
1. Miralem Omerčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 27. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 29. augusta 2014. godine pred Općinskim sudom u Živinicama radi naknade štete, koji je pred prvostepenim sudom trajao devet mjeseci, a još je u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 33 0 Mal 060240 15 Gž (predmetni postupak traje već tri godine i dva mjeseca, a od toga po žalbi dvije godine i dva mjeseca). AP 3880/17
2. Hazim Moranjačkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Idriz Zukić, advokat iz Tuzle, podnio je 15. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 30. oktobra 2013. godine pred Općinskim sudom u Tuzli radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je pred prvostepenim sudom trajao deset mjeseci, a okončan je Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 182611 15 Rsž od 5. oktobra 2017. godine (predmetni postupak je ukupno trajao četiri godine, a od toga po žalbi dvije godine i sedam mjeseci).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Živinicama i Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: općinski sudovi) i Kantonalnog suda je 27. marta i 26. septembra 2017. godine zatraženo da dostave odgovore na apelacije.
4. Općinski sudovi i Kantonalni sud su u periodu od 5. aprila do 2. oktobra 2017. godine dostavili odgovore na predmetne apelacije. U predmetu AP 3880/17 Kantonalni sud je 17. oktobra 2017. godine dostavio Presudu tog suda broj 32 0 Rs 182611 15 Rsž od 5. oktobra 2017. godine kojom je okončan predmetni postupak.
5. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 332/17 i AP 3880/17 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 332/17. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelanti su podnijeli apelacije zbog dužine trajanja parničnih postupaka koje su pokrenuli 29. augusta 2014. godine, odnosno 30. oktobra 2013. godine, pri čemu, prema stanju u spisima, postupak u predmetu AP 332/17 još nije okončan i trenutno se povodom podnesene žalbe nalazi na postupanju pred Kantonalnim sudom, dok je postupak u predmetu AP 3880/17 okončan donošenjem presude Kantonalnog suda od 5. oktobra 2017. godine. Parnični postupak u predmetu AP 332/17 ukupno traje tri godine i dva mjeseca, a od toga po žalbi dvije godine i dva mjeseca, dok je parnični postupak u predmetu AP 3880/17 ukupno trajao četiri godine, a od toga po žalbi dvije godine i sedam mjeseci.
8. Postupajući u konkretnim predmetima, općinski sudovi i Kantonalni sud su imali periode neaktivnosti, odnosno nisu efikasno preduzimali neophodne procesne radnje s ciljem okončanja parničnih postupaka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. U predmetnim apelacijama apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja parničnih postupaka pred općinskim sudovima i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant Hazim Moranjačkić se poziva i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovori na apelaciju
10. Općinski sudovi i Kantonalni sud opravdavaju dužinu trajanja parničnih postupaka tako što se, uglavnom, pozivaju na Plan rješavanja starih predmeta koji su obavezni provoditi u skladu s instrukcijama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), te na nedovoljnu kadrovsku popunjenost i prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudovima (navedeno se posebno odnosi na odgovore Kantonalnog suda).
V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
12. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga je apelacija koja je podnesena u odnosu na predmet u kojem nije donesena odluka dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
16. Ustavni sud ukazuje da je postupak u predmetu AP 3880/17 okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 182611 15 Rsž od 5. oktobra 2017. godine, dakle nakon podnošenja ove apelacije. Odluka je dostavljena apelantu, ali je predmetna apelacija u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.
17. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
19. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupaka pred općinskim sudovima i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant Hazim Moranjačkić tvrdi da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
22. Ustavni sud zapaža da su predmetni parnični postupci, na čiju dužinu apelanti ukazuju, započeli 29. augusta 2014. godine, odnosno 30. oktobra 2013. godine i da postupak u predmetu AP 332/17 još uvijek nije okončan, dok je postupak u predmetu AP 3880/17 okončan. Dakle, parnični postupak u predmetu AP 332/17 ukupno traje tri godine i dva mjeseca, a od toga po žalbi dvije godine i dva mjeseca, dok je parnični postupak u predmetu AP 3880/17 ukupno trajao četiri godine, a od toga po žalbi dvije godine i sedam mjeseci.
23. Nakon detaljne analize apelacija koje su predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupcima na čiju se dužinu apelanti žale radi o naročito složenim pitanjima, niti da su apelanti svojim ponašanjem značajnije doprinijeli ukupnoj dužini postupaka u pitanju. Pri tome Ustavni sud zapaža da se u predmetu AP 3880/17 radi o parničnom postupku za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitan i koji je od posebnog značaja za apelanta. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTVBiH, a za period od 1. januara 2016. godine do 31. marta 2016. godine.“ (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16; dostupna i na www.ustavnisud.ba ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9; dostupna na www.ustavnisud.ba). Ista opravdanja se vide i u odgovorima općinskih sudova i Kantonalnog suda na predmetne apelacije.
24. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnim predmetima koji se razmatraju ovom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina postupka u konkretnim slučajevima bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta općinski sudovi i Kantonalni sud nisu dali objektivno prihvatljive razloge.
25. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj odluci broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (i druge odluke od 10. maja 2017. godine dostupne na www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“
26. Budući da u konkretnim slučajevima postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke AP 4101/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. Budući da je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da svakom apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznose od 500,00 KM, odnosno 1.000,00 KM. Ustavni sud se opredijelio za načelo da apelantima dodijeli ove naknade, s obzirom na razlike u predmetnim slučajevima, uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija, ali i da će nadležni organi kojima je dat nalog u citiranoj odluci broj AP 4101/15 preduzeti efikasne mjere s ciljem sprječavanja kršenja ustavnih prava, odnosno otklanjanja posljedica njihovog kršenja, kako u slučaju navedenih apelanata tako i u odnosu na sve ostale osobe u relevantno istoj ili sličnoj situaciji.
29. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište sudova pred kojima se vode predmetni postupci, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi
30. Također, apelant Hazim Moranjačkić navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da je u postupcima iz apelacija koje su predmet ove odluke došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u predmetnim slučajevima dužina postupka bila pretjerano duga, za što općinski sudovi i Kantonalni sud nisu dali razumno i logično objašnjenje.
32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman