Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2317/17 ("DANIM" d.o.o. Brčko)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Dokazni postupak
  • Aktivna legitimacija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2317/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2317/17, rješavajući apelaciju "DANIM" d.o.o. Brčko, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "DANIM" d.o.o. Brčko protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 079749 16 Gž od 17. marta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "DANIM" d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Predrag Herbez advokat iz Banjaluke, podnio je 5. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 079749 16 Gž od 17. marta 2017. godine.

2. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom utvrđeno je da je pokušajem uvoza i stavljanja u promet proizvoda - prezervativa DUREX, privremeno zadržanih po Rješenju Uprave za indirektno - neizravno oporezivanje BiH, Sektor za carine (u daljnjem tekstu: Sektor za carine) iz 2014. godine, apelant povrijedio registrovane žigove tužitelja LRC Products Limited koji su bliže opisani u izreci presude, te je zabranjeno apelantu dalje vršenje svih radnji kojima se čini povreda žiga tužitelja i određeno je uništenje proizvoda navedenih o trošku apelanta u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Nadalje, apelant je obavezan da snosi sve troškove zadržavanja i skladištenja predmetne robe od donošenja rješenja o prekidu carinskog postupka i zadržavanja robe pod prijetnjom prinudnog izvršenja, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.631,60 KM. Osim toga, apelant je obavezan da tužitelju dostavi kompletne podatke o pošiljaocu robe, te da plati troškove objave presude u jednom dnevnom listu koji se distribuiše na teritoriji Bosne i Hercegovine, sve u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. U obrazloženju osporene presude Apelacioni sud je naveo da je tužitelj na teritoriji Bosne i Hercegovine nosilac prava na registrovanom žigu ,,DUREX“ pod brojevima BAZ 96454, BAZ 048130, BAZ 048101, BAZ 048179 i BAZ 048248. Apelacioni sud je, također, naveo da je Sektor za carine rješenjem prekinuo carinski postupak nad dijelom robe prijavljene kod Carinske ispostave Gradiška po JCI, te da se radi o 295.200 komada prezervativa označenih žigom ,,DUREX“ koje je uvezao apelant i za koje je postojala sumnja da su krivotvoreni, zbog čega je navedena roba privremeno zadržana, a apelant pozvan da se u roku od 10 dana od dana prijema rješenja izjasni da li je predmetna roba originalna ili se radi o krivotvorenoj robi. Apelacioni sud je naveo da je apelant obavijestio Sektor za carine da je predmetna roba originalna i izrađena za tržište Republike Kine, nakon čega ga je Sektor za carine uputio da može, shodno Zakonu o žigu Bosne i Hercegovine, podnijeti tužbu kod nadležnog suda radi zaštite svojih prava, a ako to ne učini, privremeno zadržana roba biti će puštena u carinski postupak. Nadalje, Apelacioni sud je istakao da je iz izjave pravnog lica Qingdao London Durex Co Ltd utvrđeno da navedeno pravno lice nikada nije dalo punomoć (licencu) apelantu u vezi bilo kakve vrste registracije žiga ,,DUREX“, jer to ovlaštenje jedino ima tužitelj. Osim toga, Apelacioni sud je istakao da prema nalazu i mišljenju vještaka dizajnerske struke sporni uzorci ne odgovaraju originalnom porijeklu robe, odnosno originalnoj proizvodnji registrovanog proizvođača. Na osnovu svega navedenog, Apelacioni sud je zaključio da je tužitelj (kao registrovani vlasnik intelektualnog vlasništva vizuelnog identiteta robne marke brenda ,,DUREX“ za teritoriju Bosne i Hercegovine) aktivno legitimisan u ovoj pravnoj stvari, a da je apelant pokušajem uvoza i stavljanja u promet 295.200 komada sporne robe, u skladu sa odredbama čl. 49., 80. i 81. Zakona o žigu povrijedio registrovane žigove tužitelja. U vezi sa apelantovim navodima da tužitelj nije aktivno legitimisan za vođenje predmetnog postupka, Apelacioni sud je naveo da iz Potvrde o registraciji žiga i Izjave kompanije Qingdao London Durex Co. Ltd. jasno proizilazi da je na ime tužitelja (LRC Products Limited) registrovan žig “DUREX”, dok promjena adrese sjedišta tužitelja, na koju apelant ukazuje, ne može imati uticaja na njegovu aktivnu legitimaciju u ovom sporu. Također, prema ocjeni Apelacionog suda, neosnovano apelant žalbom ukazuje da je prvostepeni sud bio dužan da provede dokaz saslušanjem svjedoka Đ.R., šefa carinske ispostave Gradiška, čije saslušanje je apelant predložio na pripremnom ročištu, jer u skladu sa načelom da stranke izvode dokaze (odredbe člana 7. i 236. stav 1. Zakona o parničnom postupku) svjedoka prvo ispituje stranka koja ga je predložila, nakon toga protivna stranka, a zatim, ukoliko je potrebno, ponovo stranka koja ga je predložila, dok sud može svjedoku postavljati pitanja u svakoj fazi njegovog saslušanja. Budući da apelant, odnosno njegov punomoćnik, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, a na koje je pristupio predloženi svjedok, te kako sud u parničnom postupku ne može provoditi dokaze u ime parničnih stranaka, što u konkretnom slučaju znači da nije ovlašten da sam u ime tuženog saslušava navedenog svjedoka, Apelacioni sud je zaključio da je pravilna odluka prvostepenog suda da taj dokaz ne provede. Također, u pogledu apelantovih navoda kojima se ukazuje da vještak Šerić Dina nije kvalifikovana za obavljanje vještačenja u ovoj pravnoj stvari, jer je ista vještak za oblast procjene vrijednosti kulturno historijskog nasljeđa, Apelacioni sud je zaključio da su isti neosnovani, jer je navedeni vještak na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu završila studij na odsjeku produkt dizajn i na osnovu toga stekla zvanje akademskog produkt dizajnera, pa kako je predmet vještačenja bila ambalaža industrijskog proizvoda, pravilno je zaključio prvostepeni sud da je navedeni vještak kvalifikovana za vještačenje u ovom predmetnom sporu.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija. Apelant smatra da tuženi nije aktivno legitimisan u predmetnom sporu, te da sud nije prove dokazni postupak u skladu sa zakonom zbog toga što nije saslušao svjedoka kojeg je on predložio, kao i zbog toga što je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji nema potrebne kvalifikacije za procjenu predmetne robe.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje u čemu Ustavni sud ne vidi nikakvu proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud ima u vidu da apelant u apelaciji ponavlja identične navode koje je isticao ranije u postupku pred Apelacionim sudom, a koje navode je razmotrio Apelacioni sud u svojoj odluci po žalbi, te jasno i detaljno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2317/17 ("DANIM" d.o.o. Brčko) | Sudska praksa | Aktio