Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1139/17 (S. S.,A. P.,E. O., N. V., S. H., Zapadnohercegovački kanton)
Odluka donesena 15. 11. 2017.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 336
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 3
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine · čl. 19
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 20
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-1139/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 11. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine, u predmetu broj AP-1139/17, rješavajući apelacije S. S. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
S. S. protiv Presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 099339 16 P od 20. januara 2017. godine;
Anto Perić zbog dužine trajanja postupka pred Federalnim ministarstvom finansija povodom njegove žalbe;
Edvin Omerović protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 024571 17 U od 10. aprila 2017. godine;
Novak Vilipić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 0184807 17 Gž od 19. juna 2017. godine;
Sejdalija Hodžić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348063 15 Gži od 23. avgusta 2017. godine i Zapadnohercegovački kanton protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 Dn 002991 17 Gž od 13. jula 2017.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1139/17
1. S. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luka, kojeg zastupa Branislav Cvijanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 24. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude zbog propuštanja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 P 099339 16 P od 20. januara 2017. godine. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 P 099339 16 P od 20. januara 2017. godine obavezan je apelant da plati tužitelju na ime naknade nematerijalne štete iznos od 6.210,00 KM i naknadi tužitelju troškove parničnog postupka na način preciziran u izreci presude. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da protiv navedene presude nije dozvoljena žalba, ali se može podnijeti prijedlog za povrat u pređašnje stanje. Apelant u apelaciji navodi da je podnio žalbu Apelacionom sudu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, iako žalba nije dozvoljena.
2. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama čl. 80. do 85. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ br. 31/06, 8/09, 52/10 i 27/14), podnese prijedlog za povrat u pređašnje stanje nadležnom sudu.
2. AP-3961/17
3. Anto Perić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Emil Galušić, advokat iz Tuzle, podnio je 20. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Federalnim ministarstvom finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) povodom njegove žalbe. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant podnio zahtjev Poreskoj upravi Tuzla za oslobađanje od plaćanja poreza na nekretninu (na kojoj je stekao pravo posjeda i pravo da se uknjiži kao posjednik i vlasnik po osnovu Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 105286 11 P od 5. novembra 2012. godine). Rješenjem Poreske uprave Tuzla broj 13-3/1-15-20-10652 od 6. decembra 2013. godine za predmetnu nekretninu je utvrđena poreska osnovica i razrez poreza na promet nepokretnosti i prava u iznosu od 35.070,00 KM. Apelant je 24. januara 2014. godine podnio žalbu Ministarstvu o kojoj, prema stanju spisa, nije odlučeno.
4. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant osporava dužinu trajanja postupka pred Ministarstvom povodom njegove žalbe. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Međutim, apelant, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokrenuo upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelant, u okolnostima konkretnog slučaja, nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju. Stoga, kako apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju, apelacija se ne može razmatrati.
3. AP-3965/17
5. Edvin Omerović (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Ramiza Omerović, podnio je 20. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 024571 17 U od 10. aprila 2017. godine, Rješenja Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-02-04-8- 2164/16 od 11. aprila 2016. godine i Rješenja Granične policije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Granična policija) broj 17-16-4-04-850-33/15 od 26. februara 2016. godine. Rješenjem Granične policije odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za izdavanje dozvole za kretanje i zadržavanje lica na Međunarodnom aerodromu Tuzla. Rješenjem Ministarstva broj 12-02-04-8- 2164/16 od 11. aprila 2016. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Granične policije broj 17-16-4-04-850-33/15 od 26. februara 2016. godine. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 024571 17 U od 10. aprila 2017. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba protiv Rješenja Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12- 02-04-8-2164/16 od 11. aprila 2016. godine.
6. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 19. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 19/02, 88/07, 83/08, 74/10), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv Rješenja Ministarstva broj 12-02-04-8-2164/16 od 11. aprila 2016. godine.
4. AP-3969/17
7. Novak Vilipić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Ljiljana Mrđa, Kulundžija, advokat iz Banjaluke, podnio je 20. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 0184807 17 Gž od 19. juna 2017. godine. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Mal 184807 14 P od 2. juna 2016. godine obavezan je apelant da plati tužiocu na ime duga po osnovu isporučene toplotne energije iznos od 895,17 KM na način preciziran u izreci presude. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 Mal 0184807 17 Gž od 19. juna 2017. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova žalba protiv Presude Osnovnog suda broj 71 0 Mal 184807 14 P od 2. juna 2016. godine.
8. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 433. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u propisanom roku podnese žalbu nadležnom sudu protiv Presude Osnovnog suda broj 71 0 Mal 184807 14 P od 2. juna 2016. godine.
5. AP-4011/17
9. Sejdalija Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnio je 25. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 348063 15 Gži od 23. avgusta 2017. godine. Apelant je 8. maja 2013. godine podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) na osnovu Rješenja Službe za upravu, rad, socijalna pitanja zdravstvo, izbjegla i raseljena lica broj 12-41-473/08 od 6. juna 2008. godine (kojim je apelantu utvrđen novi procenat inavlidnosti i utvrđeno pravo na invalidsku penziju i ortopedski dodatak u ukupnom iznosu od 179,00 KM). Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 I 348063 13 I od 19. septemra 2013. godine naloženo je apelantu da u roku od osam dana dostavi sudu uređen prijedlog za izvršenje tako što će označiti izvršenika, mjesečni iznos i ukupan iznos novčanog potraživanja koje traži, te izostaviti zateznu zakonsku kamatu i dostaviti izvršnu ispravu sa potvrdom izvršnosti. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 348063 13 I od 24. februara 2015. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 348063 15 Gži od 23. avgusta 2017. godine, odbačen je apelantov prijedlog, jer apelant u prijedlogu koji je dostavio sudu 25. septembra 2013. godine nije označio pojedinačni mjesečni iznos potraživanja, te je potraživao zakonske zatezne kamate, iako naplata iste nije utvrđena.
10. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 336. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u vezi sa članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12), postupi po nalogu suda i dostavi uređen prijedlog za izvršenje.
6. AP-4122/17
7. Zapadnohercegovački kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Zapadnohercegovačkog kantona, podnio je 2. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 Dn 002991 17 Gž od 13. jula 2017. godine. Apelant je 28. decembra 2016. godine podnio zahtjev Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) za uknjižbu prava vlasništva. Rješenjem Općinskog suda broj 063- 0-DN-16-001 282 od 28. decembra 2016. godine naloženo je apelantu da u roku od 20 dana od dana prijema rješenja dopuni zahtjev tako što će dostaviti dokaznu dokumentaciju na koju se zahtjev odnosi. Rješenjem Općinskog suda broj 063-0-Dn-16-001 282 od 6. marta 2017. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 08 0 Dn 002991 17 Gž od 13. jula 2017. godine, odbačen je kao nepotpun apelantov zahtjev za uknjižbu prava vlasništva, jer apelant nije dopunio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva, odnosno nije dostavio dokaznu dokumentaciju na koju se zahtjev odnosi.
8. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 19/03 i 54/04), dostavi nadležnom sudu dokaznu dokumentaciju na koju se zahtjev uknjižbu prava vlasništva odnosi.
Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1139/17. Apelacioni navodi
10. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na djelotvoran pravni lijek, nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
13. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne mogu razmatrati.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman