Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3169/17 (J.H.)
Odluka donesena 25. 10. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
- Prekršaj
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3169/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-3169/17, rješavajući apelaciju J. H., na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela J. H.
protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 1 Pr 016438 17 Pžp od 17. maja 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. J. H. (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 25. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 1 Pr 016438 17 Pžp od 17. maja 2017. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelantica je oglašena odgovornom zbog prekršaja iz člana 44. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH, pa joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 50,00 KM, te je apelantica obavezana i da plati troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 KM, na ime paušala.
2. U predmetnom prekršajnom postupku, prvostepeni sud je u obrazloženju odluke naveo da iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je apelantica počinila predmetni prekršaj. Prvostepeni sud je istakao da je odlučujući o sankciji uzeo u obzir okolnost da je apelantica ranije prekršajno kažnjavana za prekršaj iz oblasti saobraćaja, da nisu nastupile teže posljedice, cijeneći sve okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, te je apelantici izrekao minimalni novčanu kaznu predviđenu za predmetni prekršaj. Prvostepeni sud je naglasio da je pri odlučivanju o vrsti sankcije imao u vidu da apelantica u Registru novčanih kazni i prekršajnih evidencija ima registrovanog duga 40,00 KM, zbog čega nije bilo uslova za ublažavanje novčane kazne i izricanje mjera upozorenja. Prvostepeni sud je dalje naveo da je odlučujući o troškovima prekršajnog postupka shodno relevantnim odredbama Zakona o krivičnom postupku, a shodno članu 105. stav (3) Zakona o prekršajima RS, utvrdio da isti obuhvataju paušal, te visinu paušala za rad suda odredio na osnovu člana 32. u vezi člana 40. Uredbe o naknadi troškova u krivičnom postupku (koja predviđa paušal u rasponu od 150,00 KM do 2.000,00 KM) u minimalnom iznosu od 150,00 KM, a imajući u vidu dužinu trajanja i složenost prekršajnog postupka, kao i okolnost da je sudsko odlučivanje provedeno na apelantičin zahtjev.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da apelantica u žalbi tvrdi, između ostalog, da je prilikom uzimanja ličnih podataka od apelantice, postupajući sudija sam unosio odgovore, ne pitajući nju za iste (apelantica se nikada nije izjašnjavala kao Bošnjakinja, niti je bilo kada kažnjavana). Okružni sud je istakao da je prvostepeno rješenje o odgovornosti apelantice doneseno na osnovu dokaza izvedenih na usmenom pretresu, u prisustvu apelantice, koja je imala priliku iznijeti eventualne primjedbe i prigovore na formalnu valjanost i sadržinu dokaza pokretača postupka, te je izvela i vlastite dokaze (uložila fotografije lica mjesta). Okružni sud je naglasio da je zapisnik o usmenom pretresu pred prvostepenim sudom, svojeručno i bez primjedbi potpisan od strane apelantice. Okružni sud je ukazao da je postupak protiv apelantice pokrenut izdavanjem prekršajnog naloga (ne zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, kako se navodi u apelantičinoj žalbi), te je po njenom zahtjevu za sudsko odlučivanje i vođen postupak pred prvostepenim sudom, što ukazuje da je pravovremeno bila upoznata sa svim okolnostima za koje se tereti i da je imala dovoljno vremena za pripremu odbrane. Okružni sud je istakao da uvjerenje o neosuđivanosti apelantice izdato od strane PU Zenica, se odnosi na njenu osuđivanost ili neosuđivanost za krivična djela u krivičnim postupcima i da isto nema nikakve veze sa registrom počinjenih prekršaja i neplaćenih kazni, odnosno prekršajnom osuđivanošću.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da je sudija, koji je vodio prvostepeni postupak, prividno korektno sačinjavao zapisnik sa usmenog pretresa, ali da je isti naknadno i van pretresa unosio podatke o apelantici, jer je neka pitanja koja joj na pretresu nije postavio unio van pretresa u zapisnik i na ista napisao odgovore po svom nahođenju. Apelantica je istakla da se radi o veoma bitnim pitanjima, da je prvo pitanje o izjašnjavanju o nacionalnom opredjeljenju, a drugo pitanje o osuđivanosti, koje se inače postavlja u krivičnim postupcima. Apelantica je navela da je neistinite odgovore koje je umjesto nje, bez njenog znanja, a van pretresa, upisao u zapisnik o pretresu sudija prvostepenog suda, a potvrdio i sudija Okružnog suda, što im je po apelantici koristilo da iznalazeći i izmišljajući otežavajuće okolnosti s lakoćom donesu nepovoljna rješenja za nju. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentirala, već ih je zasnovala na istim tvrdnjama gore već navedenim.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Prije svega Ustavni sud zapaža da apelantica uopšte ne osporava da li je počinila predmetni prekršaj, nego smatra da su sudovi povrijedila apelantičina prva na način što je prvostepeni sud unio u zapisnik o usmenom pretresu neke odgovor koje apelantica nije dala, a Okružni sud to potvrdio svojom odlukom. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u konkretnom postupku, u obrazloženjima odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, odnosno da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelantice. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman