Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2760/17 („WILLIAMS KLADIONICA“ d.o.o. Široki Brijeg)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
  • Prekršaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2760/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2760/17, rješavajući apelaciju „WILLIAMS KLADIONICA“ d.o.o. Široki Brijeg, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „WILLIAMS KLADIONICA“ d.o.o. Široki Brijeg protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Pr 108776 17 Pžp od 1. juna 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „WILLIAMS KLADIONICA“ d.o.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hrvoje Galić, advokat iz Širokog Brijega, podnio je 30. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 Pr 108776 17 Pžp od 1. juna 2017. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 4. Zakona o fiskalnim sistemima, te mu je za navedeni prekršaj izrečena novčana kazna u iznosu od 2.500,00 KM.

2. U toku postupka je utvrđeno da je 18. novembra 2015. godine prilikom inspekcijskog nadzora na uplatnom mjestu u Bugojnu, koje posluje u sastavu apelanta, nakon izvršenog presjeka stanja na fiskalnom uređaju utvrđeno da nije evidentiran putem fiskalnog uređaja ostvareni promet od binga u iznosu od 283,80 KM. U obrazloženju osporene odluke je navedeno da je apelant oglašen odgovornim za kršenje odredaba Zakona o fiskalnim sistemima, koja odredba ni na koji način nije derogirana bilo kojom odredbom Zakona o igrama na sreću, kako to ukazuje apelant. U odnosu na apelantove tvrdnje da u konkretnom slučaju nisu trebale biti primijenjene odredbe Zakona o fiskalnim sistemima, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno okvalifikovao apelantove radnje i ocijenio ih kao prekršaj iz člana 4. Zakona o fiskalnim sistemima. S tim u vezi, prvostepeni sud je naveo da je evidentiranje prometa regulisano isključivo odredbama Zakona o fiskalnim sistemima, kojima je propisano obavezno evidentiranje prometa putem fiskalnog uređaja, te da apelant, kao priređivač igara na sreću nije bio izuzet od ove obaveze u momentu izvršene kontrole. Osim toga, prvostepeni sud je istakao da apelant svoju odbranu zasniva na odredbama člana 2. Zakona o igrama na sreću koji je stupio na snagu 2. jula 2015. godine, čijim odredbama je propisano da su priređivači igara na sreću dužni u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona uskladiti svoj rad sa odredbama istog, što se odnosi na uspostavljanje direktne online mreže sa serverom porezne uprave kako bi mogla imati direktan uvid u sva RNG klađenja, kao i da je, kako to ističe apelant, inspekcijski nadzor izvršen prije isteka roka prilagodbe. Shodno tome, prvostepeni sud je naveo da ostavljeni rok prilagodbe ne podrazumijeva da apelant u tom periodu nije imao obavezu fiskalnog evidentiranja prometa. Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud pravilno ocijenio apelantove radnje kao prekršaj propisan odredbama člana 4. Zakona o fiskalnim sistemima i da je pravilno primijenio propise u odnosu na počinjeni prekršaj, iz kog razloga je apelantova žalba neosnovana. Kantonalni sud je istakao da u predmetnoj pravnoj stvari nisu od odlučnog značaja određene obavijesti i nalozi od Federalnog ministarstva finansija i šefa Porezne uprave, koji su suprotni onome što propisuje odredba člana 4. Zakona o fiskalnim sistemima.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je djelatnost koju obavlja regulisana isključivo odredbama Zakona o igrama na sreću i kao takav predstavlja „lex specialis“ u odnosu na sve druge zakone, a koji bi bili u koliziji sa Zakonom o igrama na sreću.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. S obzirom na činjenice konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali dovoljno jasne i detaljne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je o istom ili sličnom činjeničnom i pravnom pitanju već odlučivao u predmetu broj AP-602/17 i da u vezi s tim nije pronašao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-602/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Shodno tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2760/17 („WILLIAMS KLADIONICA“ d.o.o… | Sudska praksa | Aktio