Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1996/17 (M. J., M. M., M. K., D. M., A. Š., M. K., M. J., I. Š., A. B., Mirsad hadžidedić, G. G., I. D., M. Š., J. V., A. D., I. A., S. O., A. B. i I. T.)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1996/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-1996/17, rješavajući apelacije Marka Jeleča i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Marko Jeleč protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040128 17 Rsž 2 od 11. aprila 2017. godine, Mijo Martinović protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040116 17 Rsž od 6. juna 2017. godine, Mario Kosić protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040210 17 Rsž 2 od 6. juna 2017. godine, Dubravka Mićanović protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040192 17 Rsž 2 od 13. juna 2017. godine, Almir Šapčanin protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040212 17 Rsž 2 od 12. juna 2017. godine, Marinko Kljajić protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040111 17 Rsž od 5. juna 2017. godine, Miloš Josipović protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040223 17 Rsž 2 od 6. juna 2017. godine, Ilija Šajić protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040117 17 Rsž 2 od 13. juna 2017. godine, Andrija Blažević protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040113 17 Rsž od 19. juna 2017. godine, Mirsad Hadžidedić protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040109 17 Rsž od 19. juna 2017. godine, Grga Grgić protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040115 17 Rsž od 21. avgusta 2017. godine, Ivan Dujak protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040225 17 Rsž od 21. avgusta 2017. godine, Miralem Šaldić protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040211 17 Rsž od 28. avgusta 2017. godine, Juro Vucić protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040136 17 Rsž 2 od 22. avgusta 2017. godine, Anto Dugonjić protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040114 17 Rsž 2 od 25. avgusta 2017. godine, Ivica Agatić protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040191 17 Rsž 2 od 28. avgusta 2017. godine, Sanel Omerbašić protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040122 17 Rsž 2 od 25. avgusta 2017. godine, Ana Babić protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040194 17 Rsž 2 od 25. avgusta 2017. godine i Ivica Topić protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040233 17 Rsž od 21. avgusta 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-1996/17

1. Marko Jeleč (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 19. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 Rs 040128 17 Rsž 2 od 11. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev, kojim je tražio da mu tuženi (Posavski kanton, Ministarstvo unutrašnjih poslova Posavskog kantona, u daljnjem tekstu: tuženi) na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci osporene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-2873/17

2. Mijo Martinović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 5. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040116 17 Rsž od 6. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev, kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-2874/17

3. Mario Kosić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Boka, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 5. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040210 17 Rsž 2 od 6. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev, kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-2875/17

4. Dubravka Mićanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Modriče, koju zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnijela je 7. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040192 17 Rsž 2 od 13. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin I-postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tražila da joj tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da joj uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantičin II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezana je apelantica da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-2876/17

5. Almir Šapčanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 5. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040212 17 Rsž 2 od 12. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-2877/17

6. Marinko Kljajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Domaljevca, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 5. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040111 17 Rsž od 5. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-3819/17

7. Miloš Josipović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 8. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040223 17 Rsž 2 od 6. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev, kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-3821/17

8. Ilija Šajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 8. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040117 17 Rsž 2 od 13. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev, kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-3822/17

9. Andrija Blažević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 8. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040113 17 Rsž od 19. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-3824/17

10. Mirsad Hadžidedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 8. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040109 17 Rsž od 19. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-4015/17

11. Grga Grgić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Potočana, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 21. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040115 17 Rsž od 21. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, te je apelant obavezan da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-4016/17

12. Ivan Dujak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 21. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040225 17 Rsž od 21. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev, kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-4017/17

13. Miralem Šaldić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžak, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 21. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040211 17 Rsž od 28. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev, kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-4018/17

14. Juro Vucić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 21. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040136 17 Rsž 2 od 22. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev, kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-4019/17

15. Anto Dugonjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 21. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040114 17 Rsž 2 od 25. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev, kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-4020/17

16. Ivica Agatić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 21. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040191 17 Rsž 2 od 28. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev, kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-4021/17

17. Sanel Omerbašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 21. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040122 17 Rsž 2 od 25. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov I-postavljeni tužbeni zahtjev, kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantov II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-4022/17

18. Ana Babić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Odžaka, koju zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnijela je 21. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040194 17 Rsž 2 od 25. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin I-postavljeni tužbeni zahtjev, kojim je tražila da joj tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da joj uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, dok je usvojen apelantičin II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev (bliže opisan u izreci prvostepene odluke). Također, osporenom odlukom obavezana je apelantica da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

AP-4023/17

19. Ivica Topić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Oštre Luke, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 21. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040233 17 Rsž od 21. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev, kojim je tražio da mu tuženi na ime glavnog duga plati određeni novčani iznos i da mu uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na razliku neisplaćenih plaća za određeni vremenski period, te je apelant obavezan da tuženom naknadi troškove postupka, u određenom novčanom iznosu.

Spajanje predmeta

20. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1996/17.

21. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

22. U predmetnim postupcima, u kojima su donesene osporene odluke, utvrđeno je da su apelanti zaposleni kod tuženog, kao policijski službenici (sa činom policajac, stariji policajac, narednik, mlađi inspektor, odnosno inspektor zavisno o kojem je apelantu riječ), te da su predmetnim tužbenim zahtjevima tražili isplatu razlike plate, tvrdeći da je tuženi pogrešno obračunavao plaće apelantima jer se nije pridržavao odredaba Zakona o plaćama i naknadama policijskih službenika u F BiH. U obrazloženju osporenih odluka Kantonalni sud je, u suštini, istakao da su prvostepeni sudovi odbili predmetne tužbene zahtjeve apelanata, jer su zaključili da je apelantima tuženi, za utužene periode, isplatio platu shodno Zakonu o policijskim službenicima Posavskog kantona i Uredbi o platama, dodacima i naknadama policijskih službenika i da tuženi nije bio u obavezi da apelantima obračuna i isplati platu u skladu sa Zakonom o platama i naknadama policijskih službenika u F BiH (pri čemu su prvostepeni sudovi ukazivali na odluku Vrhovnog suda F BiH, koji je odlučujući o zahtjevu Općinskog suda u Orašju za rješavanje spornog pravnog pitanja, donio odluku broj 25 0 Rs 039917 16 Spp od 9. juna 2016. godine, da policijski službenici Ministarstva unutrašnjih poslova PK nemaju pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće u odnosu na visinu plaće koja je regulisana odredbama Zakona o plaćama i naknadama policijskih službenika F BiH. Naime, da je u navedenoj odluci Vrhovni sud istakao da su odredbom člana 1. tog zakona uređene plaće, platni razredi i koeficijenti za platne razrede policijskih službenika F BiH, naknade kao i druga pitanja koja se odnose na primanje policijskih službenika, te primjena tog zakona u kantonima, a da je u poglavlju 6. navedenog zakona – primjena zakona u kantonima (odredbe čl. 31. do 35.) razrađen način primjene zakona u kantonima i dat načelan okvir za odlučivanje tog pitanja u svakom kantonu.). Kantonalni sud je pojasnio da su prvostepeni sudovi zaključili da je Zakonom o platama i naknadama policijskih službenika u F BiH propisan načelni okvir za uređivanje pitanja visine i način ostvarivanja plata, naknada, dodataka na platu, koeficijenata i platnih razreda policijskih službenicima u kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova shodno odredbi člana 31. navedenog zakona (kojom je propisano da će se visina i način ostvarivanja plata, naknada, dodataka na platu, koeficijenata i platnih razreda policijskih službenika u kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova utvrditi kantonalnim propisom, koji će sadržavati načela iz člana 4. tog zakona i biti usklađen sa članom 3. stav 2., članom 6., 7. i 9. istog zakona). Kantonalni sud je ukazao da je odredbom člana 34. navedenog federalnog zakona propisano da visinu i način ostvarivanja dodataka na platu i naknade utvrđuje Vlada kantona i da je odredbom člana 35. istog zakona propisana obaveza kantona da u roku od 90 dana od dana donošenja tog zakona donesu svoje odgovarajuće propise i iste usklade sa odredbom člana 3. stav 2., članova 6., 7. i 9. tog zakona uz ugrađivanje principa iz člana 4. istog zakona. S obzirom da navedenim federalnim zakonom nije propisano da će se isti primjenjivati u kantonima sve do donošenja kantonalnih propisa, Kantonalni sud je zaključio da je tužbeni zahtjev apelanata u tom dijelu neosnovan. Osim toga, u pojedinim odlukama Kantonalni sud je istakao da se prema mišljenju Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda F BiH, plaće policijskih službenika kantona određuju u skladu sa Kantonalnim propisom, kako je to i propisano članom 31. Zakona o plaćama i naknadama policijskih službenika F BiH, s tim što osnovna plaća policijskog službenika kantona ne može biti manja od 70% prosječne neto plaće isplaćene u F BiH prema posljednjim objavljenim statističkim podacima (član 6. Zakona, na osnovu koje odredbe je u pojedinim predmetima usvojen alternativni tužbeni zahtjev apelanata, u slučajevima u kojima je utvrđeno da je apelantima u spornom periodu isplaćeno manje nego što je propisano citiranom zakonskom odredbom). Pored toga, redovni sudovi su naveli da su odluke o troškovima postupaka donijeli na osnovu odredaba člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku i u skladu sa Advokatskom tarifom u Federaciji BiH i odredbama člana 395. Zakona o parničnom postupku (koja propisuje da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke koje zastupa javno pravobranilaštvo, te da u tom slučaju troškovi postupka obuhvataju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade advokatu), te imajući u vidu procent uspjeha apelanata u konkretnim predmetima u odnosu na vrijednost predmetnih sporova postavljenih u tužbama.

Apelacioni navodi

23. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Apelanti smatraju da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i na taj način odlučili o njihovim pravima, da osnovicu plaća ne određuje Vlada Posavskog kantona, već se osnovica ima odrediti onako kako je određena Zakonom o plaćama i naknadama policijskih službenika u F BiH, dok se tek koeficijent može mijenjati. Osim toga, apelanti su ukazali da je odredba člana 395. Zakona o parničnom postupku nezakonita i neustavna, jer su navedenom odredbom dosuđeni troškovi tuženom, a koje troškove tuženi uopšte nema, te da se radi o nepravičnoj zakonskoj odredbi. Apelanti smatraju da u situaciji kada kanton zastupa javni pravobranitelj, kanton nema trošak, da pravobraniteljstvo ne ispostavlja kantonu račun za zastupanje jer ga plaća za svoj rad nezavisno od zastupanja na sudu. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali i te navodi su, u suštini, zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.

24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

25. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

26. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava, na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama, odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

27. U konkretnim slučajevima, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, imajući u vidu činjenice konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Kantonalnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1368/17 od 18. jula 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

28. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1996/17 (M. J., M. M., M. K., D. M., A… | Sudska praksa | Aktio