Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2889/17 (T. K., Z. P., G. P., M. J., Z. B., Ž. M., D. S. i V. Ć.)
Odluka donesena 25. 10. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Troškovi postupka
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2889/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP-2889/17, rješavajući apelacije Tomislava Kraljevića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Tomislav Kraljević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 237652 13 Rsž od 31. maja 2017. godine i Zoran Peulić, Goran Plavšić, Milorad Jokić, Zoran Božić, Željko Matijević, Danica Stamenić i Vladimir Ćurguz protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 229715 17 Rsž od 27. aprila 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-2889/17
1. Tomislav Kraljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 11. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 237652 13 Rsž od 31. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom naloženo je tuženoj Federaciji Bosne i Hercegovine, Sudska policija Federacije Bosne i Hercegovine, da apelantu isplati određeni novčani iznos na ime jubilarne nagrade za 10 godina neprekidnog rada u organima uprave sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 842,40 KM, dok je odbijen preostali dio zahtjeva apelanta za naknadu troškova parničnog postupka.
2. U obrazloženju osporene odluke, a u pogledu troškova postupka, navedeno je da se ti troškovi sastoje od priznatih troškova apelanta za zastupanje putem punomoćnika-advokata opredijeljenih troškovnikom, a u skladu sa odredbama člana 12. i 13. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u Federaciji Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud je naveo da se pomenuti troškovi odnose na sastav tužbe u iznosu 240,00 KM, za zastupanje na pripremnom ročištu u iznosu od 240,00 KM, te na ročištu za glavnu raspravu u iznosu od 240,00 KM uvećane za PDV, što ukupno iznosi 842,40 KM. Kantonalni sud je naveo da apelantu nije priznao troškove korištenja osobnog automobila njegovog punomoćnika i odsustvo iz ureda za vrijeme putovanja s obzirom da sud smatra da ovi troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice. Naime, prema stavu Kantonalnog suda, apelant je tužbu za isplatu jubilarne nagrade mogao podnijeti i Općinskom sudu u Širokom Brijegu s obzirom da na području tog suda obavlja rad, a shodno odredbama člana 40. ZPP-a ili angažirati advokata iz Kantona Sarajevo, a budući da je apelant za zastupanje u ovoj pravnoj stvari angažirao advokata iz Ljubuškog koji je tužbu podnio Općinskom sudu u Sarajevu to apelant nema pravo da od tuženog potražuje naknadu ovih troškova.
AP-3057/17
3. Zoran Peulić, Goran Plavšić, Milorad Jokić, Zoran Božić, Željko Matijević, Danica Stamenić i Vladimir Ćurguz (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupaju Branislav Cvijanović i Milica Cvijanović advokati iz Banjaluke, podnijeli su 18. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 229715 17 Rsž od 27. aprila 2017. godine. Apelanti sud dopunili apelaciju 4. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom usvojena je žalba tuženog „Željeznice Republike Srpske“, podnesena protiv presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 229715 15 Rs od 26. decembra 20166. godine u usvajajućem dijelu odluke o troškovima postupka, te je presuda u tom dijelu preinačena na način da tužena obavezana da apelantima Zoranu Peuliću, Goranu Plavšiću, Miloradu Jokiću i Zoranu Božiću, umjesto dosuđenih 2.002,16 KM, isplati iznos od 1.344,05 KM, a apelantima Željku Matijeviću, Danici Stamenić i Vladimiru Ćurguzu, umjesto dosuđenih 1.711,25 KM isplati iznos od 1.148,75 KM, dok je u ostalom dijelu odluke o tužbenom zahtjevu (kojim su apelanti tražili da im tužena isplati određene novčane iznose na ime naknada iz radnog odnosa) žalba tužene odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. U obrazloženju osporene odluke u pogledu troškova postupka, Okružni sud je istakao da iz stanja predmetnog spisa proizilazi da je spor pokrenut zajedničkom tužbom svih apelanata, te da su tokom postupka apelanti zastupani po punomoćnicima, advokatima Branislavu Cvijanoviću i Milici Cvijanović. S tim u vezi, Okružni sud je naveo, s obzirom da je predmetni spor pokrenut zajedničkom tužbom, dakle radi se o jednom podnesku, to se i troškovi sastava tužbe obračunavaju s obzirom na tužbu kao jedan podnesak, a koji u konkretnom slučaju iznose 500,00 KM. Također, Okružni sud je istakao da su punomoćnici apelanata iskazali troškove zastupanja na pripremnom ročištu od 175 bodova koliko i za zastupanje na glavnoj raspravi, a kako su pripremno ročište i glavna rasprava održani na istom ročištu i zajedno trajali od 09,30 do 09,50 časova, to je ovaj sud stava da punomoćnicima pripadaju troškovi pristupa na jedno ročište. Slijedom navedenog, Okružni sud je naveo da su apelantima Zoranu Peuliću, Goranu Plavšiću, Miloradu Jokiću i Zoranu Božiću zastupanim po punomoćniku Branislavu Cvijanović u skladu sa advokatskom tarifom određeni ukupni troškovi u iznosu od 1.344,05 KM i to za sastav tužbe 250,00 KM, za zastupanje na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu 350,00, pristup na neodržanom ročištu 175,00 KM, i paušal od 25%, te za odsustvo iz kancelarije 180,00 KM, zajedno sa PDV-om od 17%, dok su apelantima Željku Matijeviću, Danici Stamenić i Vladimiru Ćurguzu, zastupanim po punomoćniku Milici Cvijanović, određeni ukupni troškovi u iznosu od 1.148,75 KM i to za sastav tužbe 250,00 KM, za zastupanje na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu 350,00 KM, pristupna neodržano ročište 175,00 KM i paušal od 25%, te za odsustvo iz kancelarije 180,00 KM.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2889/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
6. Nakon brižljive, pojedinačne analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi od strane redovnih sudova u pogledu troškova postupka.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja u pogledu troškova postupka, u čemu Ustavni sud ne vidi bilo kakvu proizvoljnost. Osim toga, u pogledu predmeta AP-2889/17, Ustavni sud ukazuje da je u već ranije razmatrao slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4190/16 od 1. februara 2017. godine, dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman