Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3931/17 (S.P.)

Odluka donesena 25. 10. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Razvod braka
  • Povjeravanje djeteta
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3931/17

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 10. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine, u predmetu broj AP 3931/17, rješavajući apelaciju S. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio S. P.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu broj 65 0 P 345693 13 P u postupku po tužbi H. P. radi razvoda braka u kojem je Općinski sud u Sarajevu u ponovnom postupku donio Presudu broj 65 0 P 345693 17 P 2 od 29. juna 2017. godine.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku procesuira žalbe podnesene protiv Presude broj 65 0 P 345693 17 P 2 od 29. juna 2017. godine u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. S. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 18. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 65 0 P 345693 13 P po tužbi radi razvoda braka, u kojem je Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u ponovnom postupku donio Presudu broj 65 0 P 345693 17 P 2 od 29. juna 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 22. septembra 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 28. septembra 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Kantonalni sud odgovor na apelaciju dostavio 18. oktobra 2017. godine.

4. Također, Ustavni sud je 13. oktobra 2017. godine telefonskim putem od Općinskog suda pribavio informaciju o predmetnom parničnom postupku.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. H. P. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) je 26. aprila 2013. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv apelanta radi razvoda braka, dok je 28. januara 2014. godine podnijela prijedlog za određivanje mjere osiguranja. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice, Općinski sud je održao nekoliko ročišta (6. i 14. novembra i 1. i 11. decembra 2014. godine (kada je tužiteljica povukla prijedlog za određivanje mjere osiguranja), te je proveden postupak pred nadležnom Službom socijalne zaštite u pogledu uređenja roditeljskog staranja nad mldb. djecom), nakon čega je donio Presudu broj 65 0 P 345693 13 P od 9. januara 2015. godine kojom je razveden brak između tužiteljice i apelanta. Navedenom presudom malodobno dijete J. P. je povjereno na odgoj, čuvanje i vaspitanje majci-tužiteljici, obavezan je apelant da na ime izdržavanja zajedničkog djeteta doprinosi iznos od 250,00 KM počev od donošenja presude pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uvjeti, te je određen način održavanja ličnih kontakata apelanta s malodobnim J. P., dok je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u pogledu određivanja roditeljskog staranja nad M. P., kao i dio tužbenog zahtjeva za izdržavanje preko dosuđenog iznosa.

7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 345693 15 Gž od 25. aprila 2016. godine uvažene su žalbe tužiteljice i apelanta, ukinuta je prvostepena presuda u dijelu odluke o izdržavanju M. P i mldb. J. P, te o načinu održavanja ličnih kontakata apelanta s mldb. J. P. i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ukazao na nedostatke prvostepene presude (odbijen prijedlog tužiteljice za provođenje dokaza bez navođenja razloga za odbijanje, čime je onemogućio tužiteljicu u raspravljanju - povreda odredbi člana 226. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, zatim propust suda da odluči o izdržavanju za M. P. koja je u međuvremenu postala punoljetna - povreda odredbi čl. 176. i 177. stav 1. Zakona o parničnom postupku, te nije odlučio o prijedlogu tužiteljice da se apelantu zabrani upravljanje motornim vozilom dok je s malodobnim djetetom) i predmet u tom dijelu vratio Općinskom sudu na ponovno suđenje.

8. U ponovnom postupku Općinski sud je održao nekoliko ročišta (31. januara, 10. aprila i 30. maja 2017. godine) i proveo medicinsko vještačenje, nakon čega je donio Presudu broj 65 0 P 345693 17 P 2 od 29. juna 2017. godine. Prema stanju spisa, tužiteljica i apelant su Općinskom sudu protiv navedene presude 13. oktobra 2017. godine podnijeli žalbe, odnosno postupak je u toku pred Općinskim sudom. Postupak do dana donošenja ove odluke traje četiri godine i šest mjeseci i još uvijek nije donesena pravomoćna presuda u odnosu na cijeli tužbeni zahtjev. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant obrazlaže neopravdano dugim trajanjem konkretnog postupka u kojem se, između ostalog, odlučivalo o načinu viđanja apelanta s djecom i visini izdržavanja za djecu. Apelant je također zatražio i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju

10. Općinski sud je opisao hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, istaknuvši da je prvobitno predmetom do 1. jula 2014. godine bio zadužen sudija koji je imenovan na poziciju sudije Kantonalnog suda. Sud dalje navodi da u konkretnom predmetu nisu povrijeđena navedena apelantova prava, te da su punomoćnici parničnih stranaka u toku postupka konzumirali prava i procesne mogućnosti propisane pozitivnim propisima i njima utjecali na dužinu postupka. Iz informacije pribavljene telefonskim putem proizlazi da su tužiteljica i apelant podnijeli žalbe Općinskom sudu koje još uvijek nisu procesuirane.

11. Kantonalni sud u svom odgovoru navodi da je predmetni postupak vođen u skladu sa zakonom i da nisu povrijeđena apelantova prava navedena u apelaciji.

V.Relevantni propisi

12. U Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/05, 41/05 i 31/14) relevantne odredbe glase:

Član 268.

(1) Odredbama ovog dijela zakona određuju se pravila prema kojima postupaju sudovi kad u posebnim parničnim postupcima, vanparničnim postupcima i posebnim postupcima izvršenja i osiguranja, odlučuju o predmetima u odnosima roditelja i djece, bračnim i drugim predmetima koji se uređuju ovim Zakonom.

(2) U postupcima iz stava 1. ovoga člana primjenjivat će se odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o izvršnom postupku, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Član 272.

(1) Bračni spor je spor o utvrđivanju postojanja ili nepostojanja braka, o poništenju i razvodu braka.

(2) Sporovi iz odnosa roditelja i djece su: sporovi o utvrđivanju ili osporavanju materinstva ili očinstva, te sporovi o tome sa kojim će roditeljem dijete živjeti, o načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem i o roditeljskom staranju i sporovi o izdržavanju djeteta, bez obzira na to da li se rješavaju samostalno ili zajedno sa bračnim sporovima i sporovima o utvrđivanju materinstva i očinstva.

Član 273.

(1) Radnje u postupcima iz člana 272. ovog Zakona poduzimaju se hitno.

13. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

17. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

19. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i da je došlo do povrede člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na suđenje u razumnom roku

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Evropski sud je također ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je postupak na čiju se dužinu apelant žali započeo 26. aprila 2013. godine i da je on u toku pred Općinskim sudom (parnične stranke su 13. oktobra 2017. godine podnijele žalbe Općinskom sudu). Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od četiri godine i šest mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku radi razvoda braka između tužiteljice i apelanta, da se odlučuje i o starateljstvu i izdržavanju njihove zajedničke djece koja su u vrijeme podnošenja tužbe bila maloljetna, te da se zbog pitanja o kojima se odlučuje radi o nešto složenijem postupku. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak koji je po zakonu hitan od značaja za apelanta jer se u njemu odlučuje i o povjeravanju i izdržavanju zajedničke djece (apelantove i tužiteljicine), pri čemu apelant svojim postupcima nije u značajnijoj mjeri utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka.

26. Ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred Općinskim sudom trajao ukupno dvije godine i deset mjeseci i da je on u toku pred Općinskim sudom (podnesene žalbe parničnih stranaka koje Općinski sud još nije procesuirao). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je Općinski sud prvu odluku donio u periodu od jedne godine i osam mjeseci, dok je, postupajući u ponovnom postupku, drugu odluku donio u periodu od jedne godine i dva mjeseca. U odgovoru Općinskog suda kao opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka se navodi da je u predmetnom postupku došlo do promjene postupajućeg sudije (nakon 1. jula 2014. godine), te da je nakon toga sud u relativno kratkom periodu donio odluku. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svojim rješenjem ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio u jednom dijelu na ponovni postupak zato što je prvostepeni sud onemogućio tužiteljicu u raspravljanju, propustio da odluči o izdržavanju za M. P., koja je u međuvremenu postala punoljetna, i nije odlučio o prijedlogu tužiteljice da se apelantu zabrani upravljanje motornim vozilom dok je s malodobnim djetetom. Prema mišljenju Ustavnog suda, navedeno ukazuje da Općinski sud u predmetnom postupku nije preduzimao procesne radnje i donosio odluke u primjerenim rokovima i s potrebnom efikasnošću (imajući u vidu razloge ukidanja prvostepene odluke), što je u konačnici i dovelo do toga da predmetni postupak tako dugo traje. Što se tiče ponašanja Kantonalnog suda, Ustavni sud ima u vidu da je taj sud vratio predmet u jednom dijelu prvostepenom sudu na ponovni postupak, ali imajući u vidu razloge ukidanja prvostepene odluke, kao i period u kojem je Kantonalni sud donio svoju odluku, Ustavni sud ne nalazi da je taj sud svojim ponašanjem u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja cjelokupnog postupka. Imajući u vidu da predmetni postupak traje četiri godine i šest mjeseci, i to u najvećoj mjeri zbog ponašanja Općinskog suda, a imajući u vidu da se radi o predmetu koji je po zakonu hitne naravi, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka suprotna načelu „razumnog roka“ iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 207/16 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici: www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene obaveze propisane zakonom u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“

29. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud i ovu odluku dostavlja navedenim subjektima iz Odluke broj AP 207/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 207/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, da će je odrediti na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

31. Uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji je po zakonu hitne naravi i koji je od značaja za apelanta (posebno za zajedničku djecu tužiteljice i apelanta), Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja prava apelanta i izdavanje naloga Općinskom sudu da po hitnom postupku procesuira podnesene žalbe u predmetnom postupku dovoljna satisfakcija za apelanta. Ostali navodi

32. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek. S obzirom na to da povredu ovog prava apelant zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer predmetni postupak koji je po zakonu hitan traje četiri godine i šest mjeseci, i to u najvećoj mjeri doprinosom Općinskog suda koji, pri tome, nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu trajanja predmetnog postupka pred tim sudom.

34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3931/17 (S.P.) | Sudska praksa | Aktio