Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2511/17 („Mefa-Oil“ d.o.o. Kladanj)
Odluka donesena 25. 10. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2511/17
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2511/17, rješavajući apelaciju „Mefa-Oil“ d.o.o. Kladanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 25. oktobra 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „Mefa-Oil“ d.o.o.
Kladanj podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gračanici u predmetu broj 27 0 Ip 026909 14 Ip.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Mefa-Oil“ d.o.o. Kladanj (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Haris Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 21. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 27 0 Ip 026909 14 Ip. Apelant je 2. augusta 2017. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 19. septembra 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 28. septembra 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. U konkretnom predmetu apelant je 7. oktobra 2014. godine Općinskom sudu, na osnovu pravomoćne i izvršne presude zbog propuštanja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mals 190544 14 Mals od 27. maja 2014. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika („Nesam“ d.o.o. Gračanica) radi namirenja duga na pokretnim stvarima izvršenika, te je predložio da Općinski sud u skladu s relevantnom odredbom Zakona o izvršnom postupku utvrdi izvršenikovu imovinu.
6. Nakon toga, Općinski sud je 19. februara 2015. godine donio zaključak kojim je pozvao izvršenika da dostavi tom sudu potpune podatke o pokretnoj i nepokretnoj imovini, te novčanim primanjima i depozitima na obrascima P1, P2 i P3.
7. Budući da izvršenik u ostavljenom roku nije dostavio tražene podatke, Općinski sud je 17. marta 2016. godine donio rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima izvršenika i izdao nalog sudskom izvršiocu da izvrši popis i procjenu stvari izvršenika.
8. Sudski izvršilac je 28. marta 2016. godine izašao na lice mjesta na adresu izvršenika navedenu u prijedlogu za izvršenje i na zapisnik konstatirao da izvršenik više ne postoji na datoj adresi, te da nema ni pokretnih stvari koje bi mogle biti predmet izvršenja.
9. Općinski sud je zaključkom od 27. maja 2016. godine obavijestio apelanta da popis i procjena pokretnih stvari kod izvršenika nisu izvršeni zato što izvršenik više ne postoji na datoj adresi tako da nema ni pokretnih stvari koje bi mogle biti predmet izvršenja.
10. Apelant je podneskom od 2. juna 2016. godine zatražio od Općinskog suda da se obrati Poreznoj upravi FBiH, Porezna ispostava u Gračanici radi dostavljanja ugovora o zakupu u kojima je izvršenik zakupodavac, te da nakon što pribavi tražene podatke dostavi ih apelantu.
11. Općinski sud je zaključkom od 2. marta 2017. godine pozvao apelanta da sudu dostavi više podataka o zaključenom ugovoru o zakupu nekretnina izvršenika kako bi se sud mogao obratiti Poreznoj upravi sa zahtjevom za dostavljanje podataka.
12. Apelant je podneskom od 13. marta 2017. godine obavijestio Općinski sud da nema podataka o zaključenom ugovoru o zakupu, niti može pribaviti te podatke i zamolio sud da postupi po apelantovom podnesku.
13. Općinski sud se, iako nije imao dovoljno podataka, ipak zaključkom od 11. aprila 2017. godine obratio spomenutoj Poreznoj ispostavi da za potrebe izvršnog postupka dostavi sudu ugovor o zakupu poslovnih prostorija zaključen između izvršenika kao zakupodavca i NN zakupoprimca kako bi sud mogao nastaviti izvršni postupak, što je navedena Porezna ispostava i učinila 17. aprila 2017. godine.
14. Apelant je podneskom od 29. maja 2017. godine predložio da se izvršenje odloži za period od šest mjeseci kako bi mogao pribaviti dodatne podatke o imovini izvršenika.
15. Rješenjem Općinskog suda od 15. juna 2017. godine odloženo je izvršenje na apelantov prijedlog do 26. novembra 2017. godine.
16. Najzad, apelant je podneskom od 24. jula 2017. godine predložio da se nastavi izvršni postupak i promijeni sredstvo izvršenja, pa je Općinski sud 22. septembra 2017. godine donio rješenje o izmjeni sredstva izvršenja, te odredio da se izvršenje provede na računima izvršenika otvorenim kod poslovnih banaka i dostavio to rješenje apelantu, izvršeniku i poslovnoj banci koja je prva navedena u prijedlogu.
17. Prema stanju u spisu, predmetni izvršni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, istakao da ne postoji bilo kakva apelantova odgovornost za nastalu situaciju, te da nepostupanjem Općinskog suda konstantno trpi štetu. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i da dosudi apelantu naknadu štete.
b) Odgovor na apelaciju
19. Općinski sud je ukratko izložio činjenično stanje predmeta, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je naveo da je postupao po predmetu s ciljem naplate apelantovih potraživanja, ali da se s obzirom na odnos apelanta prema predmetnom izvršnom postupku gdje je tražio odlaganje izvršenja dolazi do zaključka da su apelantovi navodi neosnovani i da je sam apelant doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
23. Budući da navodi iz apelacije, u ovom dijelu, ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
24. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
25. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
26. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
27. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom prijedloga za izvršenje od 7. oktobra 2014. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
29. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
32. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir
34. Ustavni sud zapaža da je apelant 7. oktobra 2014. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, nije okončan, odnosno da traje tri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
35. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi namirenja duga. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Također, Ustavni sud ne nalazi elemente na osnovu kojih bi mogao zaključiti da je predmetni postupak od posebnog značaja za apelanta.
36. U odnosu na ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, u relativno kratkom roku uzeo predmet u rad, te tražio od izvršenika dostavljanje određenih podataka. Ustavni sud, također, zapaža da je Općinski sud u narednom periodu, izuzev određene neaktivnosti tog suda u periodu od jedne godine, u primjerenim vremenskim periodima preduzimao procesne radnje s ciljem vođenja i okončanja postupka, te da je 22. septembra 2017. godine donio rješenje o izmjeni sredstva izvršenja, kao i odredio da se izvršenje provede na računima izvršenika otvorenim kod poslovnih banaka i dostavio to rješenje apelantu, izvršeniku i poslovnoj banci koja je prva navedena u prijedlogu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da ponašanje Općinskog suda u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo usmjereno na odugovlačenje predmetnog postupka na način suprotan standardima prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S druge strane, posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, predložio odlaganje izvršenja od šest mjeseci, što je svakako u određenoj mjeri doprinijelo sveukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka. Prema tome, iako se radi o izvršnom postupku koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, Ustavni sud, imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, smatra da se period od tri godine u kojem nije okončan predmetni izvršni postupak još uvijek ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.
37. Stoga, Ustavni sud nalazi da zbog neokončanja izvršnog postupka u periodu od tri godine još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
38. Apelant je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, tražio naknadu štete. U skladu sa članom
74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da još uvijek ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje pred Općinskim sudom tri godine, budući da je taj sud preduzeo određene procesne radnje s ciljem vođenja postupka, a da pri tome postoji i određeni apelantov doprinos sveukupnom trajanju postupka.
40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman