Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2996/17 (A. M.)

Odluka donesena 15. 11. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izdržavanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2996/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 11. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine, u predmetu broj AP-2996/17, rješavajući apelaciju Ajle Mušović, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Ajla Mušović protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 138151 17 Gž od 8. maja 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ajla Mušović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, podnijela je 14. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 138151 17 Gž od 8. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijen je apelantičin zahtjev da sud obaveže tuženog (A. M.) da na ime supružanskog izdržavanja plaća određeni mjesečni iznos apelantici.

2. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je članom 224. Porodičnog zakona F BiH propisano da bračni partner koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog partnera srazmjerno njegovim mogućnostima. Kantonalni sud je ukazao da se iz utvrđenih činjenica može zaključiti da apelantica nema dovoljno sredstava za život, da je nezaposlena, odnosno da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz odredbe člana 224. Porodičnog zakona F BiH. Međutim, Kantonalni sud je istakao da se za pravilnu i zakonitu odluku u konkretnoj parnici moraju cijeniti i druge okolnosti. Kantonalni sud je ukazao da je apelantica starosti 23. godine, zdrava i radno sposobna, da je u međuvremenu završila fakultet, stekla stručno zvanje Bakalaureat/bachelor biologije - biohemije i fiziologije i time stekla mogućnost da se zaposli i na taj način osigura svoju egzistenciju. Kantonalni sud je naveo da je apelantica kao razvedeni bračni partner koji zahtjeva izdržavanje u obavezi da učini sve što je u njenoj mogućnosti da ostvari izvore prihoda za svoju egzistenciju, te da samo u slučaju da nije u mogućnosti da to učini, ima pravo da pod naprijed navedenim zakonskim uvjetima zahtjeva izdržavanje. Kantonalni sud je ocijenio da nije dovoljno da je apelantica prijavljena na evidenciji Zavoda za zapošljavanje kao privremeno nezaposleno lice i da traži posao u javnim ustanovama i slično, već da je u obavezi da radi i privremene i povremene poslove radi sticanja sredstava za zadovoljenje sopstvenih potreba. Kantonalni sud je naglasio da apelantica nije ispoljila ni minimum inicijative u tom pravcu od prestanka zajednice života parničnih stranaka, da se ne pokušava radno angažovati na taj način i ne iskazuje volju za sticanje bar dijela sredstava za sopstveno izdržavanje. Kantonalni sud je naveo da šta više da je u toku postupka pred prvostepenim sudom apelantici ponuđen posao kod bivšeg svekra pod istim uvjetima rada kao i kod tuženog, a koji je ista i prihvatila. Kantonalni sud je ukazao da je nesporno da tuženi ostvaruje zaradu u neto iznosu oko 400,08 KM, međutim da se moraju cijeniti i druge okolnosti slučaja na njegovoj strani, konkretno činjenice da nema imovine, da živi u porodičnoj kući oca, te da je određeno (također osporenom odlukom) da isti na ime svog doprinosa za izdržavanje mldb. djetata plaća mjesečni iznos od 250.00 KM. Kantonalni sud je zaključio da kada se sve navedene činjenice imaju u vidu, da pravilno prvostepeni sud zaključuje da nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz člana 224. Porodičnog zakona F BiH da se udovolji zahtjevu za supružansko izdržavanje. Kantonalni sud je naglasio da imajući u vidu da je u prvostepenom postupku pouzdano utvrđeno da je bračna zajednica apelantice i tuženog trajala vrlo kratko tj. nešto više od godinu dana, da razvodom braka apelantica nije dovedena u nepovoljniji položaj od onog u kojem se nalazila prije zaključenja braka (bila studentica, više nije), da je neosnovan zahtjev apelantice za supružansko izdržavanje i primjenom člana 227. Porodičnog zakona F BiH, jer apelantica nije dovedena u teži materijalni položaj od onog u kom se nalazila prilikom stupanja u brak.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovih prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporila pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na život, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku itd.), ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentirala, već ih je zasnovala na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelantica poziva u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih odredaba Porodičnog zakona FBiH, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantičinim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju Kantonalnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2996/17 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio