Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2021/17 (A. J.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2021/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-2021/17, rješavajući apelaciju Asime Jašić, na osnovu člana 18. stav (3) tačka e) i h), stav (4) i člana 57. stav (2) tačka
a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Asima Jašić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 23 0 P 002904 14 Rev od 3. jula 2014. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Asima Jašić protiv Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 002904 14 I od 4. maja 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Asima Jašić zbog nepostupanja Općinskog suda u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 P 033419 16 P, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Asima Jašić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Velike Kladuše, podnijela je 22. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 23 0 P 002904 14 Rev od 3. jula 2014. godine, Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 P 002904 14 I od 4. maja 2017. godine, te zbog nepostupanja Općinskog suda u predmetu broj 23 0 P 033419 16 P.
2. Apelantkinja je prije podnošenja ove apelacije, 8. oktobra 2014. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 23 0 P 002904 14 Rev od 3. jula 2014. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP-4393/14. Ustavni sud je na sjednici od 16. septembra 2015. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-2474/14, u okviru koje je apelaciju u predmetu broj AP-4393/14 podnesenu protiv Presude Vrhovnog suda broj 23 0 P 002904 14 Rev od 3. jula 2014. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu.
3. Općinski sud je Rješenjem broj 23 0 P 002904 14 I od 4. maja 2017. godine odložio izvršenje na prijedlog tražioca izvršenja (E. K.) do 4. juna 2017. godine, te je određeno da će se na prijedlog tražioca izvršenja odloženo izvršenje nastaviti i prije isteka roka za koje je odloženo (apelantkinja u predmetnom postupku ima svojstvo izvršenika). U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je 19. maja 2015. godine, po prijedlogu tražioca izvršenja, doneseno rješenje o izvršenju broj 23 0 P 002904 14 I (na osnovu izvršne isprave – Presuda Općinskog suda 23 0 P 002904 09 P od 14. juna 2013. godine). Općinski sud je naveo da je punomoćnik tražioca izvršenja, na ročištu održanom na licu mjesta 4. maja 2017. godine predložio odlaganje izvršenja za period od 30 dana, slijedom čega je na osnovu odredaba čl. 60. i 61. stav 1. Zakona o izvršnom postupku donesena odluka o odlaganju izvršnog postupka.
4. Apelantkinja navodi da je 21. oktobra 2016. godine podnijela tužbu Općinskom sudu (radi utvrđivanja sticanja bez osnova, odnosno naknade u iznosu od 35.757,00 KM na ime uloženih sredstava u sanaciju i adaptaciju kuće, odnosno naknadu nužnih troškova), te da se predmet vodi pod brojem 23 0 P 033419 16 P.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja, između ostalog, navodi da je izvršni postupak odlagan tri puta, na koji način je vršeno njeno maltretiranje. Osim toga, apelantkinja navodi da je 21. oktobra 2016. godine podnijela tužbu u predmetu broj 23 0 P 033419 16 P za utvrđivanje sticanja bez osnova, odnosno naknadu iznosa od 35.757,00 KM na ime uloženih sredstava u sanaciju i adaptaciju kuće, odnosno naknadu nužnih troškova, ali da po tužbi nije preduzeta ni jedna procesna radnja, jer, kako navodi, nije unaprijed platila sudsku taksu po rješenju od 30. novembra 2016. godine.
Odgovor na apelaciju
6. Općinski sud u odgovoru na apelaciju je naveo da apelantkinjini navodi da je predmetno izvršenje odgađano nisu od uticaja na njena prava kao izvršenika, jer tražilac izvršenja može uvijek predložiti odgodu ili odustati od izvršenja. Općinski sud je naveo da provođenjem izvršenja od 20. juna 2017. godine izvršni postupak okončan. Osim toga, Općinski su je naveo da su neosnovani i apelantkinjini navodi da u predmetu broj 23 0 033419 16 P nisu preduzimane nikakve radnje zato što nije platila sudsku taksu. Naime, Općinski sud je naveo da je predmetni postupak nastavljen i nakon što je apelantkinja pozvana da plati taksu, što je i njena obaveza, te je 18. januara 2017. godine tužba upućena na odgovor, ali je ista vraćena uz naznaku sudskog dostavljača da tužena ne živi na adresi iz tužbe. Zatim, da je nakon toga zatražena provjera adrese od nadležnog organa, kojom prilikom je utvrđeno da tužena živi na drugoj adresi, a ne na adresi koju je apelantkinja navela u tužbi, pa je tuženoj upućena tužba na odgovor i na prijavljenu adresu, ali je ista vraćena sudu uz naznaku PTT dostavljača da je tužena nepoznata na ovoj adresi. S obzirom da tužba nije mogla biti dostavljena tuženoj na naprijed navedene adrese, Općinski sud je naveo da je rješenjem od 29. decembra 2017. godine vratio tužbu apelantkinji da je ispravi i dostavi adresu tužene na koju bi se izvršila dostava tužbe na odgovor. Shodno navedenom, Općinski sud je istakao da nisu osnovani apelantkinjini navodi da sud nije postupao u predmetnoj pravnoj stvari, dok će u zavisnosti od postupka apelantkinje u vezi dostave adrese tužene, sud postupati u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) i h), stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
h) apelacija je ratione materiae inkompatbilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
U odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 23 0 P 002904 14 Rev od 3. jula 2014. godine – Ustavni sud već odlučivao
8. Ustavni sud zapaža da apelantkinja predmetnom apelacijom ponovo osporava Presudu Vrhovnog suda broj 23 0 P 002904 14 Rev od 3. jula 2014. godine, dakle istu odluku koja je već bila osporena ranijom apelacijom i o kojoj je Ustavni sud već donio odluku. Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
U odnosu na Rješenje Općinskog suda broj 23 0 P 002904 14 I od 4. maja 2017. godine
– ratione materiae
9. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantkinja ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
10. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Općinskog suda od 4. maja 2017. godine je odlučeno da se izvršenje odlaže do 4. juna 2017. godine, u postupku koji je pokrenut po prijedlogu tražioca izvršenja na osnovu izvršne isprave – Presuda Općinskog suda 23 0 P 002904 09 P od 14. juna 2013. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjem, tj. u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze izvršenika», već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji su rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
11. Takođe, Ustavni sud ukazuje da osporenim rješenjem, kojim je, dakle, odlučeno samo o jednom procesnom pitanja (odlaganju izvršenja po prijedlogu tražioca izvršenja) nije odlučivano ni o imovinskim pravima apelantkinje, te da su stoga navodi apelantkinje o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na navode o nepostupanju Općinskog suda u predmetu broj 23 0 P 033419 16 P – prima facie
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud zapaža da se apelantkinja žali na nepostupanje Općinskog suda u predmetu broj 23 0 P 033419 16 P. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz odgovora na apelaciju Općinskog suda, da je taj sud u više navrata pokušao dostaviti tužbu na odgovor tuženoj, što je bilo bezuspješno, jer tužena ne živi na adresi koja je navedena u tužbi, niti je poznata na adresi koju je sudu dostavio nadležni organ, te da je rješenjem od 29. decembra 2017. godine vratio tužbu apelantkinji da je ispravi i dostavi adresu tužene na koju bi se izvršila dostava tužbe na odgovor. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi kojima ukazuje da Općinski sud "nije preduzeo nijednu procesnu radnju" očigledno neosnovani, kao i navodi da "Općinski sud nije postupao u navedenom predmetu iz razloga što nije unaprijed platila sudsku taksu po rješenju od 30. novembra 2016. godine", jer to, nasuprot apelantkinjinim navodima, ne proizlazi iz činjenica predočenih Ustavnom sudu od strane Općinskog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman