Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1962/16 (M. K.)

Odluka donesena 15. 11. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1962/16

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 11. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine, u predmetu broj AP 1962/16, rješavajući apelaciju Mate Krešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Mato Krešić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je Općinski sud u Živinicama donio Rješenje broj 33 0 I 003514 13 I 2 od 15. juna 2016. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Mati Krešiću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (4) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Živinicama da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda da predmetni spis hitno dostavi na nadležno postupanje mjesno nadležnom Općinskom sudu u Tuzli, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Živinicama da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije šest mjeseci obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mato Krešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjih Dubrava, općina Živinice, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 4. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 33 0 I 003514 06 I (ranije broj 033-0-I-06-008237).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 10. juna 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 13. februara 2017. godine zatraženo da dostavi informaciju o predmetnom izvršnom postupku.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su 15. i 20. juna 2016. godine dostavili odgovore na apelaciju. Općinski sud je 21. februara 2017. godine dostavio traženu informaciju.

4. Također, Ustavni sud je 8. septembra i 23. oktobra 2017. godine telefonskim putem od Općinskog suda pribavio informaciju o predmetnom izvršnom postupku.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. U konkretnom predmetu apelant je 7. septembra 2006. godine na osnovu pravosnažne i izvršne presude Kantonalnog suda broj Gž-421/04 od 19. juna 2006. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (M. M.) radi naplate troškova parničnog postupka popisom, procjenom i prodajom pokretne imovine izvršenika, nakon čega je Općinski sud donio rješenje o izvršenju 10. oktobra 2006. godine. U nastavku postupka Općinski sud je više puta izdavao naredbe sudskim izvršiteljima kako bi zaplijenili pokretne stvari izvršenika, dok je zapljena i procjena pokretnih stvari izvršenika uspješno provedena 2. oktobra 2014. godine. Nakon toga, sud je bezuspješno proveo tri ročišta za prodaju zaplijenjenih pokretnih stvari izvršenika (16. novembra i 14. decembra 2015. godine, te 8. februara 2016. godine). Apelant je tokom postupka (11. maja 2011. godine) podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja (predložio da se izvršenje provede na nekretninama izvršenika), nakon čega je sud zaključkom od 25. decembra 2012. godine tražio od apelanta da uredi prijedlog, što je apelant i uradio podneskom od 7. januara 2013. godine.

7. Rješenjem broj 33 0 I 003514 13 I 2 od 15. juna 2016. godine Općinski sud se proglasio mjesno nenadležnim za odlučivanje u predmetnom izvršnom postupku na osnovu apelantovog prijedloga za provođenje izvršenja na nekretnini izvršenika koja se nalazi na području općine Tuzla, te je odlučeno da će se spis nakon pravosnažnosti rješenja dostaviti Općinskom sudu u Tuzli kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnji postupak. Istim rješenjem obustavljeno je izvršenje određeno rješenjem od 10. oktobra 2006. godine, u dijelu provođenja izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika, te su ukinute sve provedene izvršne radnje u pogledu navedenog sredstva i predmeta izvršenja. Općinski sud je rješenjem od 14. novembra 2016. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja od 15. juna 2016. godine, dok je Kantonalni sud rješenjem od 11. jula 2017. godine odbio kao neosnovanu žalbu izvršenika i potvrdio rješenje Općinskog suda kojim je odbijen prigovor. Iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud nije dostavio predmetni spis na daljnji postupak Općinskom sudu u Tuzli. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku i ukupno traje 11 godina i dva mjeseca. Postupajući u konkretnom predmetu, Općinski sud je imao periode neaktivnosti, odnosno nije efikasno preduzimao neophodne procesne radnje s ciljem okončanja postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant je podnio apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je pokrenuo 7. septembra 2006. godine i koji, prema stanju spisa, ni nakon 11 godina i dva mjeseca još uvijek nije okončan. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovori na apelaciju

9. Općinski sud je opisao hronologiju postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, istaknuvši da je konkretnim predmetom zbog čestog odlaska kadrova na druge funkcije bilo zaduženo čak šest sudija, kao i da je odsutnost izvršenika s teritorije Bosne i Hercegovine utjecala na uspješno provođenje izvršenja. Sud dalje navodi da u konkretnom predmetu nisu povrijeđena apelantova navedena prava, te da je sud u konkretnom predmetu postupao ažurno izdavši čak 163 dnevne naredbe.

10. Kantonalni sud je u svom odgovoru predložio da se predmetna apelacija odbije, te je istakao da odgovor na navode apelacije u pogledu dužine postupka treba dati Općinski sud pred kojim se vodi izvršni postupak.

V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

12. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi vidi Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

16. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VII.Meritum

18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

21. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak započeo 7. septembra 2006. godine i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, izvršni postupak u predmetnoj apelaciji traje 11 godina i dva mjeseca.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

23. Ustavni sud zapaža da se predmetna apelacija tiče nemogućnosti okončanja postupka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne odluke u dugom vremenskom periodu. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnoj apelaciji koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina izvršnog postupka u predmetnoj apelaciji, koji je do sada trajao 11 godina i dva mjeseca i koji je još uvijek u toku, u vrijeme donošenja ove odluke a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje u izvjesnoj mjeri utječu na dužinu trajanja izvršnog postupka, s obzirom na odsutnost izvršenika s teritorije Bosne i Hercegovine. Međutim, i pored navedenog, Ustavni sud smatra da te okolnosti ne predstavljaju opravdanje za dosadašnju dužinu trajanja izvršnog postupka, koji je po zakonu hitan, i da je takvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku.

24. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Općinski sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.

25. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupaka po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažnih odluka u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj odluci broj AP 1724/16 od 10. maja 2017. godine (i druge odluke od 10. maja 2017. godine dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat je sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“

26. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke AP 1724/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1724/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

28. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja navedenog prava. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.000,00 KM. Ustavni sud se opredijelio za princip da apelantu dodijeli ovu naknadu uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija.

29. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koji je predmet ove odluke došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u predmetnom slučaju dužina izvršnog postupka bila pretjerano duga, čime je ozbiljno dovedeno u pitanje apelantovo pravo na „pristup sudu“.

31. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1962/16 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio