Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1665/17 (D. D. i drugi)

Odluka donesena 15. 11. 2017.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Ratna šteta
  • Izvršenje
  • Materijalna šteta
  • Nematerijalna šteta
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1665/17

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 11. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1665/17, rješavajući apelacije Dragana Dabića i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje su podnijeli:

Dragan Dabić zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 111929 11 I od 3. juna 2011. godine, J.B., R.B. i S.B. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 202152 15 Gž od 28. marta 2017. godine, Vesna Ćebić i Marko Ćebić zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 171332 13 I od 27. juna 2013. godine, Ljubo Grujić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 206059 16 Gž od 30. marta 2017. godine i D. G. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 216814 15 Gž od 5. jula 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 1665/17

1. Dragan Dabić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnio je 28. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 111929 11 I od 3. juna 2011. godine. AP 1866/17

2. J. B., R. B. i S. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 12. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 202152 15 Gž od 28. marta 2017. godine kojim je odbijena žalba apelanata i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 I 202152 14 I od 1. septembra 2015. godine, kojim je usvojen prigovor izvršenika izjavljen na Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 202152 14 I od 13. novembra 2014. godine u odnosu na apelantkinju J. B., te je u tom dijelu obustavljen postupak izvršenja, ukinute sve sprovedene izvršne radnje i odbijen prijedlog za tražioca izvršenja. Istim rješenjem (broj 71 0 I 202152 14 I od 13. novembra 2014. godine) djelimično je usvojen prigovor izvršenika u odnosu na apelante R. B. i S. B. i određeno izvršenje na način da se izmirenje cjelokupnog iznosa treba izvršiti u periodu od najmanje 20 godina u skladu sa odredbama člana 14a Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.

AP 2094/17

3. Vesna Ćebić i Marko Ćebić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Ruža Blagojević, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 26. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 171332 13 I od 27. juna 2013. godine.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 171332 13 I od 10. septembra 2015. godine djelimično je usvojen prigovor izvršenika izjavljen na Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 171332 13 I od 27. juna 2013. godine i određeno izvršenje na način da se izmirenje cjelokupnog iznosa treba izvršiti u periodu od najmanje 20 godina u skladu sa odredbama člana 14a Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.

AP 2657/17

5. Ljubo Grujić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnio je 27. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 I 206059 16 Gž od 30. marta 2017. godine kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelanta protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 206059 14 I od 16. februara 2016. godine u dijelu kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika izjavljen na Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 206059 14 I od 9. aprila 2015. godine i određeno izvršenje na način da se izmirenje cjelokupnog iznosa treba izvršiti u periodu od najmanje 20 godina u skladu sa odredbama člana 14a Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.

AP 3506/17

6. D. G. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnio je 17. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 I 216814 15 Gž od 5. jula 2017. godine kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 216814 15 I od 8. septembra 2015. godine kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika izjavljen na Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 216814 15 I od 26. juna 2015. godine i određeno izvršenje na način da se izmirenje cjelokupnog iznosa treba izvršiti u periodu od najmanje 20 godina u skladu sa odredbama člana 14a Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske. II.Postupak pred Ustavnim sudom

7. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada RS) zatraženo je 12. septembra 2017. godine da dostavi odgovor na apelacije.

8. Vlada RS (Ministarstvo finansija) dostavila je 25. septembra 2017. godine odgovor na apelacije.

9. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 32 stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 1665/17, AP 1866/17, AP 2094/17, AP 2657/17 i AP 3506/17 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1665/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti da brže i ekonomičnije donese odluku o apelacijama bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

III.Činjenično stanje

10. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

11. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, Osnovni sud je donio rješenja o izvršenju kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovnih banaka Republike Srpske kao izvršenika.

12. Navedena rješenja o izvršenju Osnovnog suda koja posjeduju apelanti vezana su za naknadu materijalne i nematerijalne štete koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (ratna šteta).

13. U većini predmeta u kojima apelanti osporavaju rješenja Okružnog suda u žalbenom postupku, a po izjavljenom prigovoru izvršenika, rješenja o izvršenju su izmijenjena u skladu s odredbama člana 14a) važećeg Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske, te je određeno izvršenje na način da se izmirenje predmetnog duga treba izvršiti u periodu od najmanje 20 godina. U obrazloženju osporenih rješenja navedeno je da se predmetna potraživanja odnose na potraživanja naknade štete nastale u ratnom periodu, da se smatraju unutrašnjim dugom, te da je Zakonom o unutrašnjem dugu propisan postupak naplate predmetnih potraživanja. Dalje je navedeno da Zakon o unutrašnjem dugu predstavlja lex specialis, propis u skladu s kojim se vrši isplata potraživanja naknade materijalne i nematerijlane štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, koja su priznata pravosnažnim sudskim odlukama, kao i da je navedeni zakon stupio na snagu 13. januara 2012. godine i da su njime uređeni postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske prema fizičkim i pravnim licima i određeno da se izmirenje unutrašnjeg duga vrši u skladu s odredbama tog zakona na način koji obezbjeđuje i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske.

14. U predmetu broj AP 1866/17 osporenim rješenjem je usvojen prigovor izvršenika izjavljen na Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 202152 14 I od 13. novembra 2014. godine u odnosu na apelantkinju J. B., te je u tom dijelu obustavljen postupak izvršenja, ukinute sve sprovedene izvršne radnje i odbijen prijedlog za tražioca izvršenja J. B., dok je djelimično usvojen prigovor izvršenika u odnosu na apelante R. B. i S. B. i određeno izvršenje u skladu sa odredbama člana 14a) važećeg Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da je, odlučujući o prigovoru izvršenika, prvostepeni sud donio rješenje kojim je djelimično uvažio prigovor izvršenika i odbio predloženo izvršenje u odnosu na J.B. pozivom na odredbu člana 27 stav 1 Zakona o izvršnom postupku.

15. Prema stanju spisa, predmetna rješenja o izvršenju nisu sprovedena.

IV.Apelacije a)Navodi iz apelacija

16. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama, odnosno nesprovođenjem predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pored navedenog, u većini predmeta apelanti ističu da im je povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelanti u većini predmeta navode da su njihova potraživanja utvrđena u fiksnim iznosima pravosnažnim sudskim presudama, te da izvršni sudovi nisu ovlašćeni da donose rješenja koja nisu u skladu s izvršnim ispravama, niti su ovlašćeni da mijenjaju predmet i sredstvo izvršenja bez saglasnosti apelanata. S tim u vezi, apelanti smatraju da se donošenjem Zakona o unutrašnjem dugu ukazuje na namjeru da se onemogući apelantima da na bilo koji način naplate dosuđenu naknadu, odnosno u nekim slučajevima apelanti smatraju da im je uskraćena zakonska zatezna kamata koja je, prema Zakonu o unutrašnjem dugu, ograničena na iznos glavnog duga. U većini predmeta apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, kao i naknadu troškova za sastavljanje apelacije.

b) Odgovor na apelacije

17. Ministarstvo finansija Republike Srpske navelo je da su predmetna izvršenja evidentirana u njihovoj bazi podataka od kojih se većina odnosi na predmete ratne štete. Dalje je navedeno da se sudski predmeti koji se odnose na unutrašnji dug – ratna šteta realizuju u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu kao lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Osim toga, navedeno je da su pred Evropskim sudom za ljudska prava vođeni postupci protiv Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske, koji su se odnosili na dug period neizvršavanja predmeta ratne štete, odnosno povredu prava povjerilaca zbog neizvršavanja sudskih odluka. U saradnji s Evropskim sudom Republika Srpska je konstantno uređivala zakonska i podzakonska rješenja koja uređuju izvršenje unutrašnjeg duga. S obzirom na navedeno, Republika Srpska je 15. septembra 2016. godine donijela novi Plan izmirenja za isplatu ratne štete na predviđeni rok od 13 godina kako bi implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi. Naime, navedenim planom predviđa se izvršenje konačnih presuda isplatom ratne štete u gotovini u periodu od 13 godina, počevši od 2016. godine, redoslijedom kojim su primljene u Ministarstvu finansija. Presude primljene do kraja 2004. godine, kod kojih je već došlo do kašnjenja dužeg od 10 godina u vrijeme donošenja presude Đurić i drugi, bile bi izvršene tokom 2016. godine pod uslovom da su povjerioci dostavili potrebnu dokumentaciju. Osim toga, Republika Srpska se obavezala da će isplatiti 50,00 € na ime nematerijalne štete za kašnjenja u izvršenju, kao i zateznu kamatu po godišnjoj stopi od 0,5% u slučaju kašnjenja u izvršenju presuda prema Planu izmirenja. Presude primljene nakon 15. septembra 2016. godine izvršiće se pod istim uslovima nakon izvršenja presuda uključenih u Plan izmirenja. Komitet ministara Savjeta Evrope, koji prati sprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, smatra da revidirani Plan izmirenja od 15. septembra 2016. godine pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koji se odnose na ratnu štetu, odnosno Planom izmirenja je postignuta ravnoteža između javnog interesa i interesa pojedinaca koji imaju potraživanja po osnovu ratne štete, tako da pod ovim uslovima nema kršenja ljudskih prava prema Konvenciji. Dalje je ukazano da je u vezi sa navedenim sud pristupio skidanju oko 400 predmetnih aplikacija sa liste svojih predmeta, smatrajući to opravdanim imajući u vidu izmjene koje je izvršila Republika Srpska, a posebno okolnosti koje se odnose na način i dinamiku implementacije predmetnog plana izmirenja. Osim toga, Ministarstvo u odgovoru napominje da, ukoliko je tražilac izvršenja saglasan da se njegovo izvršenje izmiri emisijom obveznica u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu, potrebno je da popuni i ovjeri obrazac izjave i formular s ličnim podacima i dostavi ga Ministarstvu finansija Republike Srpske. Dalje je navedeno da nijedna stranka nema prioritet u odnosu na ostale, što znači da će tražioci izvršenja iz navedenih izvršnih rješenja koji su prikazani u tabeli, koja je dostavljena u prilogu dopisa, imati iste prethodno navedene mogućnosti. Osim toga, ako se obezbijede sredstva u budžetu Republike Srpske, redoslijed izmirenja može se izvršavati i brže – može se skratiti rok izvršenja, tj. može se realizovati više izvršenja u konkretnoj godini. Na kraju je istaknuto da stranke prilikom donošenja odluke o načinu realizacije njihovog potraživanja po osnovu ratne štete imaju u vidu prednosti emisije obveznica, odnosno da sve obveznice koje emituje Republika Srpska kotiraju na Banjalučkoj berzi a.d. Banja Luka i da je njima moguće trgovati, da se njima mogu izmiriti poreske obaveze nastale do 31. decembra 2007. godine, otkupljivati stanovi do 60% vrijednosti i otkupljivati poslovne zagrade, poslovne prostorije i garaže, te plaćati naknada za legalizaciju objekata u skladu sa važećim propisima.

V.Relevantni propisi

18. Ustav Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 21/92, 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 21/02, 26/02 ispravka, 30/02 ispravka, 31/02, 69/02, 31/03, 98/03, 115/05, 117/05 i 48/11) u relevantnom dijelu glasi:

IV. PRAVA I DUŽNOSTI REPUBLIKE

Član 66.

Prava i dužnosti Republike vrše Ustavom određeni republički organi.

Ljudska prava i slobode, jednakost pred zakonom, samostalnost i jednak položaj preduzeća i drugih organizacija, ustavni položaj i prava jedinica lokalne samouprave osnova su i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa.

V. ORGANIZACIJA REPUBLIKE

Član 69.

Državna vlast u Republici organizuje se na načelu podjele vlasti.

[...] Izvršnu vlast vrši Vlada.

[...].

19. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 12. tačka 5.

Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. [...] Podobnost izvršne isprave za izvršenje Član 27. stav 1.

(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

20. Zakon o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 1/12, 28/13, 59/13 i 44/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1. stav.1.

(1) Ovim zakonom se uređuje postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu:

unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.557.500.000 KM.

Član 3. stav 1. tačka v) (1) Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:

v) obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600.000.000 KM.

Član 7. st. 2. i 3.

(2) Izvršenje na teret sredstava budžeta Republike Srpske koja se odnose na sva potraživanja propisana Zakonom o unutrašnjem dugu provest će se u visini predviđenih sredstava na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta za tekuću fiskalnu godinu.

(3) Više povjerilaca koji ostvaruju pravo na novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli to pravo, odnosno redom evidentiranja, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja punog iznosa predviđenog sudskom odlukom.

Član 11.

(1) Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600.000.000 KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima se pravo na naknadu štete uređuje Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19.

juna 1996. godine („Službeni glasnik RS” br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09). (2) Pravo na naknadu štete priznato pravosnažnim sudskim odlukama, izvršnim rješenjima ili vansudskim poravnanjima, u kojima je, pored Republike Srpske, solidarni dužnik jedinica lokalne samouprave, predstavlja unutrašnji dug Republike Srpske i izvršava se u skladu sa ovim zakonom.

Član 13.

Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama na osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.

Član 14a.

(1) Pravnim i fizičkim licima kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava od 20.

maja 1992. do 19. juna 1996. godine pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima, obaveze propisane članom 11. ovog zakona izmiruju se zajedno sa ostalim potraživanja u gotovini.

(2) Prilikom utvrđivanja dinamike izvršavanja obaveza iz stava 1. ovog člana primjenuju se opšti kriterijumi:

a) redoslijed prijema i evidentiranja u bazu podataka Ministarstva finansija i

b) potpunost i kompletnost potrebne dokumentacije.

(3) Plan isplate obaveza iz stava 1. ovog člana donosi ministar finansija u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(4) Obaveze iz stava 1. ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina.

(5) Izuzetno od stava 1. ovog člana, obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992.

do 19. juna 1996. godine, propisane članom 11. ovog zakona, mogu biti izmirene u obveznicama ako pravna i fizička lica kojima je priznato pravo pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima izjave svoju saglasnost o tome.

21. Tabela – spisak apelanata prema Planu izmirenja (dostavilo Ministarstvo finansija uz odgovor na apelacije od 23. maja 2017. godine):

APELACIJA RED. BR.

U BAZI

PREDMET BROJ IZVRŠNOG

RJEŠENJA

INFORMACIJA O PREDMETU

AP 1665/1711.163Dragan Dabić 71 0 I 111929 11 I Mogućnost izmirenja u gotovini prema Planu u 2023. godini ili u obveznicama AP 1866/1714.768 J. B. i dr.71 0 I 202152 14 I Mogućnost izmirenja u gotovini prema Planu u 2027. godini ili u obveznicama Napomena: 6.10.2015. godine zaprimljeno rješenje od 1.9.2015. godine kojim je obustavljen postupak u odnosu na J. B. po osnovu glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom i ukinute sve sprovedene izvršne radnje u tom dijelu.

AP 2094/1713.162Vesna Ćebić i Marko Ćebić 71 0 I 171332 13 I Mogućnost izmirenja u gotovini prema Planu u 2026. godini ili u obveznicama AP 2657/1715.537Ljubo Grujić71 0 I 206059 14 I Mogućnost izmirenja u gotovini prema Planu u 2028. godini ili u obveznicama

AP 3506/1715.753 D.G. 71 0 I 216814 15 I

Mogućnost izmirenja u gotovini prema Planu u 2028. godini ili u obveznicama VI.Dopustivost i meritum

22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je u svojoj novijoj praksi identično pravno pitanje – nesprovođenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Republike Srpske, odnosno nemogućnost da se izvrše pravosnažne sudske presude koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj razmatrao u predmetu broj AP 4769/16 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4769/16 od 7. septembra 2017. godine, dostupna na Internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4769/16 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti predmetnih apelacija, poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

23. U konkretnim slučajevma apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima, tj. zbog nemogućnosti da se izvrše pravosnažne sudske presude koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj, odnosno zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažnih presuda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

24. Ustavni sud primjećuje da je odredbama člana 11 Zakona o unutrašnjem dugu propisano da „materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600.000.000 KM…“, da je odredbama člana 14a stav 1 istog zakona, između ostalog, propisano da „obaveze propisane članom 11 ovog zakona izmiruju se zajedno sa ostalim potraživanjima u gotovini“, te da je odredbama istog člana stav 4 propisano da „obaveze iz stava 1 ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina“. Dakle, Zakonom o unutrašnjem dugu Republika Srpska je utvrdila visinu duga i obavezala se da će ga izmiriti u periodu od najmanje 20 godina.

25. Ustavni sud zapaža da je Vlada Republike Srpske u odgovoru na apelacije navela da je u saradnji sa Evropskim sudom Republika Srpska konstantno uređivala zakonska i podzakonska rješenja koja uređuju izvršenje unutrašnjeg duga, te da se sudski predmeti koji se odnose na unutrašnji dug – ratna šteta realizuju u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu kao lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Nadalje, navela je da je Republika Srpska 15. septembra 2016. godine donijela novi plan izmirenja za isplatu ratne štete na predviđeni rok od 13 godina kako bi implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi. Navedeni plan predviđa izvršenje konačnih presuda isplatom ratne štete u gotovini u periodu od 13 godina, počevši od 2016. godine, redoslijedom kojim su primljene u Ministarstvu finansija. Osim toga, Republika Srpska se obavezala da će isplatiti 50,00 evra na ime nematerijalne štete za kašnjenja u izvršenju, kao i zateznu kamatu po godišnjoj stopi od 0,5% u slučaju kašnjenja u izvršenju presuda prema planu izmirenja. Ustavni sud, takođe, primjećuje da je na zahtjev Ustavnog suda da se Vlada Republike Srpske očituje pojedinačno na svakog povjerioca, odnosno apelanta iz predmetnih apelacija obuhvaćenih ovom odlukom, Ministarstvo finansija Republike Srpske dostavilo informaciju o svakom pojedinačnom predmetu u vidu tabele u kojoj je prikazan redni broj pod kojim je predmet evidentiran u bazi Ministarstva Republike Srpske, broj izvršnog rješenja i godina u kojoj apelanti (osim J. B.) kao imaoci izvršnog naslova mogu očekivati isplatu u gotovini prema Planu ili u obveznicama (vidi tačku 21 ove odluke). Naime, iz navedenog tabelarnog pregleda proizilazi mogućnost izmirenja u gotovini prema Planu u periodu od 2023. do 2028. godine. Osim toga, Ustavni sud nalazi da je u odgovoru Vlade Republike Srpske, odnosno Ministarstva finansija Republike Srpske navedeno da, ako se obezbijede sredstva u budžetu Republike Srpske, redoslijed izmirenja može se izvršavati i brže – može se skratiti rok izvršenja, tj. može se realizovati više izvršenja u konkretnoj godini.

26. Nadalje, u citiranoj Odluci broj AP 4769/16 Ustavni sud je ukazao da je Evropski sud u predmetu Knežević i drugi protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, aplikacija broj 15663/12, odluka od 14. marta 2017. godine), razmatrajući aplikaciju podnesenu zbog neizvršenja pravosnažnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena naknada materijalne i nematerijalne štete, jednoglasno odlučio da izbriše aplikaciju s liste predmeta, jer sud ne vidi posebne okolnosti u pogledu poštovanja ljudskih prava utvrđenih u Konvenciji i njenim protokolima koje bi zahtijevale nastavak razmatranja ovog slučaja. U navedenoj odluci Evropski sud, podsjećajući da je u presudi Đurić i drugi pohvalio Plan izmirenja iz oktobra 2012. godine koji je predvidio vremenski okvir izvršenja u trajanju od 13 godina, smatra da se novim planom izmirenja od 15. septembra 2016. godine Republika Srpska vratila tom prijedlogu. Nadalje, Evropski sud smatra da je tužena država implementirala generalne mjere naznačene u presudi Đurić i drugi u skladu s Konvencijom, što je, takođe, i mišljenje Odbora ministara koji je smatrao da „revidirani plan izmirenja pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu“. Evropski sud smatra da će se konačna presuda u korist aplikanata izvršiti prema novom planu izmirenja, što je u skladu sa članom 6 stav 1 Konvencije i članom 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju.

27. Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 4769/16 u cijelosti odnose i na ove konkretne slučajeve, pa se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da je evidentno da će apelanti, a u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja prema navedenom planu od 15. septembra 2016. godine, koji, u smislu navedene prakse, pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

28. Ustavni sud zapaža da je u predmetu broj AP 1886/17 u odnosu na apelantkinju J.B. obustavljen postupak i ukinute sve sprovedene izvršne radnje u tom dijelu, jer su isprave na osnovu kojih je doneseno rješenje o izvršenju u odnosu na apelantkinju kao tražioca izvršenja nepodobne za izvršenje, dok je istim rješenjem u odnosu na druga dva apelanta određeno izvršenje u skladu sa odredbama važećeg Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske (Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-859/04 od 28. aprila 2009. godine djelimično je preinačena Presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-3142/98 od 27. novembra 2003. godine u dosuđujućem dijelu u odnosu na apelantkinju J.B. na način da je apelantkinjin tužbeni zahtjev odbijen, dok je prvostepena presuda potvrđena u odnosu na apelante R. B. i S. B.). Ustavni sud uočava da je Vlada u dostavljenom Planu ukazala na ovu činjenicu. Dakle, apelantkinja J. B. ne posjeduje izvršnu sudsku odluku na osnovu koje bi mogla očekivati isplatu potraživanja, zbog čega je apelacija i u odnosu na ovu apelantkinju neosnovana.

Ostali navodi

29. Apelanti smatraju da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja člana 13 Evropske konvencije. Međutim, s obzirom na zaključke Ustavnog suda u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, te imajući u vidu da apelanti, osim paušalnih navoda, nisu ponudili argumente ni dokaze koji bi ukazivali na vjerovatnoću da je došlo do povrede navedenih prava, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju navedenog prava neosnovani.

Pitanje kompenzacije

30. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja navedenih prava, apelantima ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

31. U pogledu zahtjeva apelanata da im se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove za sastavljanje apelacije iz čega proizilazi da te troškove snose isključivo apelanti.

VII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da apelantima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao ni pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

33. Takođe, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja člana 13 Evropske konvencije, jer apelanti kršenje tog prava vezuju s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu.

34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1665/17 (D. D. i drugi) | Sudska praksa | Aktio