Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3970/17 (M. V., F. Č., federacija Bosne i Hercegovine-Vlada federacije Bosne i Hercegovine, Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i H., B. B. B. i Z.D.)
Odluka donesena 15. 11. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3970/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 11. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3970/17, rješavajući apelacije Milana Vučića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Milan Vučić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 U 001807 13 U 2 od 20. juna 2017. godine;
Frano Čović protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 019715 17 Uvl od 6. septembra 2017. godine;
Federacija Bosne i Hercegovine-Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000935 17 Uvp 2 od 25. septembra 2017.
godine;
Budimka Bollin Bajo protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 043324 16 Rev od 16. maja 2017. godine i Z.D. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 U 009803 16 Uvp od 15. juna 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3970/17
1. Milan Vučić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 19. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 U 001807 13 U 2 od 20. juna 2017. godine kojom je odbijena apelantova tužba protiv Zaključka Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-I-03-41-ZKZ-5762-1/12 od 7. juna 2013. godine.
2. Zaključkom Ministarstva broj UP-I-03-41-ZKZ-5762-1/12 od 7. juna 2013. godine odbačen je kao nedopušten apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Ministarstva broj UP-I-03-41-ZKZ-5762/12 od 5. oktobra 2012. godine.
2. AP-4107/17
3. Frano Čović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić Crnjac iz Mostara, podnio je 2. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 019715 17 Uvl od 6. septembra 2017. godine.
4. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 019715 17 Uvl od 6. septembra 2017. godine odbačen je kao nedopušten apelantov zahtjev za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 019715 16 U od 17. januara 2017. godine.
3. AP-4240/17
5. Federacija Bosne i Hercegovine-Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Federalno pravobranilaštvo, podnijela je 13. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 000935 17 Uvp 2 od 25. septembra 2017. godine kojom je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Rješenja Suda BiH broj S1 3 U 000935 17 Uvl 2 od 15. maja 2017. godine.
6. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 000935 17 Uvl 2 od 15. maja 2017. godine odbačen je kao nedopušten apelantov zahtjev za ponavljanje postupka okončanog Presudom Suda BiH broj S1 3 U 000935 13 U od 15. septembra 2014. godine.
4. AP-4246/17
7. Budimka Bollin Bajo (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Zdenko Bajo iz Bijeljine, podnijela je 13. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 043324 16 Rev od 16. maja 2017. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantičina revizija protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 043324 16 Gvlž od 15. aprila 2016. godine.
8. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 P 043324 16 Gvlž od 15. aprila 2016. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđeno Rješenje Okružnog suda broj 80 0 P 043324 16 Gvl od 2. marta 2016. godine kojim je odbijen apelantičin prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno završenog Presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 043324 13 P 2 od 29. oktobra 2014. godine.
5. AP-4299/17
9. Z. D. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, podnijela je 17. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 U 009803 16 Uvp od 15. juna 2017. godine kojom je odbijen apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 009803 15 U od 21. januara 2016. godine.
10. Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 U 009803 15 U od 21. januara 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina tužba podnesena protiv Rješenja Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj Up-II-03-41-186/14 od 27. januara 2015. godine kojim je poništen Zaključak Odjeljenja za boračko invalidsku zaštitu Bihać broj 12/2-41-47 od 19. februara 2014. godine i riješeno da se odbacuje apelantičin prijedlog za ponavljanje postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 U 000622 09 U od 2. septembra 2011. godine. Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3970/17. Apelacioni navodi
12. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i/ili na kršenje člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica u predmetu broj AP-4246/17 navodi da je došlo do kršenja člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava).
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim prijedlozima i zahtjevima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
15. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, te navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Konačno, u pogledu navoda apelantice u predmetu AP-4246/17 da je došlo do kršenja člana
17. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantičini navodi o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman