Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3937/17 (S. D.)

Odluka donesena 15. 11. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3937/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 11. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3937/17, rješavajući apelaciju Svete Ducanovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sveto Ducanović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 206142 16 Rsž od 26. maja 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sveto Ducanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 18. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 206142 16 Rsž od 26. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi odluka o otkazu ugovora o radu, te da se tuženi („Kozaraputevi“ a.d. Banjaluka) obaveže da apelanta vrati na posao i rasporedi na radno mjesto koje odgovara njegovoj školskoj spremi i drugim sposobnostima stečenim radom, kao i da mu na ime naknade materijalne štete u vidu izgubljene zarade zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa isplati određeni novčani iznos.

2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je, između ostalog, naveo da prema činjeničnom utvrđenju prvostepenog suda proizilazi da je apelant bio zaposlenik tuženog na radnom mjestu „vozač teretnog motornog vozila" u Službi proizvodnje-pogon „Betonara“, te da je tuženi apelantu otkazao ugovor o radu iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga. Okružni sud je naveo da prema odredbi člana 126. stav 1. tačka 2. Zakona o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku ako se iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga ukaže potreba za prestankom rada radnika. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da se tokom predmetnog postupka pokazalo da je tuženi bio u ekonomskim poteškoćama i organizacionim promjenama, koje ima u vidu navedena odredba, budući da bilans uspjeha tuženog ukazuje na opadanje proizvodnje, a da je izmjenom sistematizacije tuženi ukinuo pojedina radna mjesta. Okružni sud je konstatovao da je tuženi izmijenio Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, te između ostalog ukinuo radno mjesto na koje je bio raspoređen apelant. Okružni sud je naglasio da ukidanje radnih mjesta, po prirodi stvari izaziva prestanak potrebe za radom svih radnika koji su radili na tom radnom mjestu, te se u takvoj situaciji ne može postavljati pitanje ko od zaposlenih treba, a ko ne treba nastaviti sa radom na određenom radnom mjestu (radnog mjesta nema). U vezi s tim, Okružni sud je naveo da ovo zato što se kriterijumi kod određivanja zaposlenih za čijim rad je prestala potreba, tiču samo radnih mjesta na kojima ima viška zaposlenih. Okružni sud je naveo da je u takvoj situaciji obaveza tuženog poslodavca bila samo da apelanta zbog ukidanja radnog mjesta na kojem je radio, rasporedi na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, ako je to moguće. Okružni sud je konstatovao da kako takvo slobodno radno mjesto nije postojalo (niti je apelant tokom postupka to tvrdio), tuženi nije pogriješio kada je u smislu odredbe člana 126. stav 1. tačka 2. u vezi sa stavom 2. Zakona o radu, apelantu otkazao ugovor o radu zbog prestanka potrebe za njegovim radom, usljed ekonomskih i organizacionih razloga. Takođe, Okružni sud je ukazao da, u slučaju kad se radi o otkazu ugovora o radu radniku za čijim radom je prestala potreba, ako poslodavac u roku od jedne godine od dana prestanka radnog odnosa radnika, namjerava zaposliti određeni broj radnika sa istim stručnim kvalifikacijama koje ima radnik kome je prestao radni odnos, dužan je prije zasnivanja radnog odnosa sa drugim licima zaposlenje ponuditi radniku kojem je otkazan ugovor o radu (član 140. Zakona o radu). Okružni sud je naveo da u konkretnom sporu, apelant tokom postupka nije dokazao da je tuženi u roku od jedne godine od prestanka radnog odnosa zaposlio drugog radnika njegovih kvalifikacija, odakle proizlazi da ne postoje ni uslovi propisani ovom zakonskom odredbom koji bi ukazivali na nezakonitost odluke o otkazu ugovora o radu.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u Okružni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i pravo na imovinu odnose isključivo na način na koji je Okružni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud jasno obrazložio osporenu odluku, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i pogledu primjene relevantnih odredaba Zakona o radu, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3937/17 (S. D.) | Sudska praksa | Aktio