Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1979/17 (T. P.)
Odluka donesena 25. 10. 2017.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1979/17
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
25. 10. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine u predmetu broj AP-1979/17, rješavajući zahtjev Tome Pandurevića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Tome Pandurevića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Tomo Pandurević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, podnio je 19. maja 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 K 041029 17 Kž od 2. marta 2017. godine i Presude Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 K 004729 15 K od 14. oktobra 2016. godine. Apelant je, 20. oktobra 2017. godine, dopunio apelaciju, na način da je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje „rješenja Općinskog suda broj 25 0 K 041029 17 Kv od 12. oktobra 2017. godine“.
2. Presudom Općinskog suda broj 25 0 K 004729 15 K od 14. oktobra 2016. godine apelant je oglašen krivim zato što je, u vremenskom periodu od 2. januara do 20. februara 2015. godine, u Orašju, radi provođenja službenih radnji Općinskog suda i Centra za socijalni rad Orašje (u daljnjem tekstu: Centar za socijalni rad) predaje djeteta mldb. K.P. majci N.P., radi neposrednog kontakta istih, a po izvršnim odlukama i to rješenju o izvršenju Općinskog suda broj 02 0 1 036273 14 I od 30. decembra 2014. godine i presudi Općinskog suda broj 25 0 P 029512 12 P od 21. januara 2013. godine, onemogućavao izvršenje sudskih odluka na način da mldb. K.P. nije dovodio u prostorije Centra za socijalni rad radi predaje na ročišta zakazana za 2., 16., 23. i 30 januara te 6., 13. i 20. februara 2015. godine, iako svjestan da je po navedenim odlukama bio dužan da u prostorijama Centra za socijalni rad djelatnici tog Centra preda mldb. kćerku K.P. radi dalje predaje majci, dakle, onemogućavao izvršenje izvršne odluke o brizi prema djetetu, čime je počinio krivično djelo oduzimanje djeteta ili maloljetnika iz člana 217. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Za učinjeno krivično djelo Općinski sud je apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 25 0 K 004729 17 Kž od 2. marta 2017. godine, djelomično su uvažene žalbe apelanta i njegovog branitelja te je Presuda Općinskog suda broj 25 0 K 041029 15 K od 14. oktobra 2016. godine preinačena u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni, tako da je apelantu zbog krivičnog djela oduzimanje djeteta ili maloljetnika iz člana 217. stav 1. KZ FBiH, primjenom istog zakonskog propisa, te primjenom čl. 50. i 51. KZ FBiH, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 KM, koju je dužan platiti u roku od šest mjeseci, od pravosnažnosti ove odluke na račun naveden u izreci presude (stav prvi izreke). Odlučeno je da, ukoliko apelant u roku iz stava prvog ne plati novčanu kaznu, da će sud donijeti odluku o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora, tako što će se za svakih započetih 100,00 KM odredili jedan dan zatvora te da će se, ukoliko apelant uplati samo dio novčane kazne, ostatak srazmjerno pretvoriti u zatvor (stav drugi izreke). U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena (stav treći izreke).
4. Budući da apelant nije, u ostavljenom roku, koji je istekao 2. septembra 2017. godine, uplatio novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 KM, to je Općinski sud donio Rješenje broj 25 0 K 041029 17 Kv od 12. oktobra 2017. godine kojim je odlučio da se nenaplaćena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 KM zamjenjuje kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca. U rješenju je sadržana pouka o pravnom lijeku da se protiv tog rješenje može izjaviti žalba Kantonalnom sudu u roku od tri dana od dana prijema rješenja.
5. Prema navodima iz dopune apelacije, apelant je ovo rješenje od 12. oktobra 2017. godine primio 18. oktobra 2017. godine.
6. Apelant navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je navedeno pravo povrijeđeno zbog proizvoljnog izvođenja pojedinih zaključaka na osnovu provedenih dokaza te pogrešne primjene pozitivno - pravnih propisa. U tom kontekstu, između ostalog, apelant smatra da u njegovim radnjama nema elemenata krivičnog djela za koje je oglašen krivim.
7. U dopuni apelacije od 20. oktobra 2017. godine, apelant je naveo da je Općinski sud donio Rješenje broj 25 0 K 041029 17 Kv od 12. oktobra 2017. godine kojim je izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 KM, zamijenio kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca, iako je prema članu 48. stav 3. KZ FBiH, maksimalna kazna zatvora trebala biti utvrđena u trajanju od 30 dana, budući se za svakih započetih 100,00 KM novčane kazne određuje jedan dan zatvora. Na taj način je, kako apelant tvrdi, Općinski sud apelantu utvrdio veću zatvorsku kaznu od one koju zakon propisuje. Obzirom da je Općinski sud, kako apelant dalje navodi, svojim rješenjem od 12. oktobra 2017. godine, zamijenio novčanu kaznu kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca, a ne 30 dana koliko je po zakonu maksimalno mogao izreći, to predlaže da Ustavni sud odloži izvršenje krivične presude, a sve iz razloga sprečavanja kršenja apelantovih prava iz člana 5. Evropske konvencije (prava na slobodu i sigurnost). Naime, apelant navodi da bi izvršenjem “samovoljne i nezakonite odluke/rješenja“ suda, neposredno bila ugrožena materijalna egzistencija i skrb njegove djece, pa i samo apelantovo zdravstveno stanje. Iz tih razloga, moli Ustavni sud da donese odluku kojom će usvojiti njegov zahtjev za donošenje privremene mjere i odloži izvršenje presude Općinskog suda broj 25 0 K 041029 15 K od 14. oktobra 2016. godine koja je u pogledu kazne preinačena presudom Kantonalnog suda broj 25 0 K 041029 17 Kž, od 2. marta 2017. godine te rješenja Općinskog suda broj 25 0 K 041029 17 Kv od 12. oktobra 2017. godine.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud zapaža da apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se, „odložiti izvršenje kazne zatvora“ a kao razloge za donošenje privremene mjere, ističe prije svega pogrešnu primjenu materijalnog prava u donesenem rješenju od 12. oktobra 2017. godine te da bi izvršenje osporenog rješenja imalo štetne posljedice po njegovo zdravlje i materijalni položaj kao i za materijalni položaj njegove djece o kojoj brine.
12. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
13. Ispitujući apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio izvršenje rješenja koje još uvijek nije pravosnažno i kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Pri tome, Ustavni sud zapaža da osporeno rješenje sadrži pravnu pouku te da apelant ima mogućnost da u roku od tri dana od dana prijema rješenje od 12. oktobra 2017. godine izjavi žalbu Kantonalnom sudu, kako bi taj sud ispitao apelantove navode o eventualnim nepravilnostima u pogledu primejen matrijalnog prava od starne Općinskog suda prilikom donošenja rješenju od 12. oktobra 2017. godine.
14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo u zahtjevu za donošenje privremene mjere nisu dovoljni da bi Ustavni sud usvojio predmetni zahtjev na način na koji je to apelant tražio. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman