Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2545/17 (V. T.)

Odluka donesena 15. 11. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Eksproprijacija
  • Apelacija preuranjena
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2545/17

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 11. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine, u predmetu broj AP 2545/17, rješavajući apelaciju Vasilja Timkova, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je:

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Vasilj Timkov.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupcima koji se vode pred Okružnim sudom u Banjoj Luci u predmetima br. 11 0 U 020761 17 U i 11 0 U 020875 17 U.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Vasilju Timkovu isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Okružnog suda u Banjoj Luci da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupaka iz ove odluke u predmetima br. 11 0 U 020761 17 U i 11 0 U 020875 17 U, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Okružnog suda u Banjoj Luci da u roku od najkasnije šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vasilja Timkova podnesena protiv Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske broj 21.05/473-217/17 od 28. aprila 2017. godine i Rješenja Vlade Republike Srpske broj 04/1-012-2-1273/17 od 8. juna 2017. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Vasilj Timkov (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Ružica Topić i Nebojša Makarić“, advokati iz Banje Luke, podnio je 22. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 21.05/473-217/17 od 28. aprila 2017. godine i Rješenja Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada RS) broj 04/1-012-2-1273/17 od 8. juna 2017. godine, te zbog dužine trajanja upravnih postupaka vezano za eksproprijaciju apelantovih nekretnina, koji se trenutno vode pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u predmetima br. 11 0 U 020761 17 U i 11 0 U 020875 17 U.

2. Također, apelant je tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom bi se, između ostalog, zabranilo Republici Srpskoj kao korisniku eksproprijacije da stupi u posjed njegovih nekretnina pobliže opisanih u apelaciji, do momenta isplate pravične naknade apelantu za eksproprirane nekretnine. Isto tako, apelant je dopunio apelaciju 10. jula 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Republičke uprave i Republičke uprave – Područna jedinica Prnjavor, zatraženo je 28. juna i 2. oktobra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Okružni sud je 5. jula i 6. oktobra 2017. godine dostavio odgovore na apelaciju, Republička uprava – Područna jedinica Prnjavor 5. jula 2017. godine i Republička uprava 6. jula 2017. godine. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

6. Apelant je 25. jula i 3. oktobra 2013. godine Okružnom sudu podnio tužbe protiv Rješenja Vlade RS broj 04/1-012-2-1425/13 od 27. marta 2013. godine i Rješenja Republičke uprave broj 21.05/473-116/3 od 6. septembra 2013. godine, donesenih u postupku eksproprijacije apelantovih nekretnina započetom 2009. godine (na prijedlog korisnika eksproprijacije Republike Srpske 5. juna 2009. godine doneseno je rješenje o eksproprijaciji apelantovih nekretnina radi izgradnje autoputa Banja Luka – Doboj). S obzirom na to da Okružni sud nije postupao u predmetima, apelant je 22. decembra 2014. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 5541/14. Nakon toga, Ustavni sud je donio Odluku broj AP 5541/14 od 26. februara 2015. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je djelimično usvojio apelaciju, te utvrdio, između ostalog, kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naložio Okružnom sudu da po hitnom postupku okonča upravne sporove u predmetima br. 11 0 U 012826 13 U i 11 0 U 012385 13 U.

a) Postupak u predmetu broj 11 0 U 020761 17 U (ranije broj 11 0 U 012826 13 U)

7. Postupajući po apelantovoj tužbi u predmetu eksproprijacije nekretnina, Okružni sud je donio Presudu broj 11 0 U 012826 13 U od 7. aprila 2015. godine, kojom je apelantova tužba uvažena i rješenje Republičke uprave od 6. septembra 2013. godine poništeno.

8. Rješenjem Republičke uprave – Područna jedinica Prnjavor broj 21.36/473-9-4/09 od 5. aprila 2017. godine u ponovnom postupku usvojen je prijedlog Republike Srpske, pa je, između ostalog, određeno da se u svrhu izgradnje spomenutog autoputa potpuno ekspropriraju apelantove nekretnine pobliže precizirane u dispozitivu rješenja, te je usvojen i apelantov zahtjev za potpunu eksproprijaciju određenih nekretnina, dok je, isto tako, odbijen apelantov zahtjev za eksproprijaciju određenih nekretnina. Najzad, tim rješenjem obavezana je Republika Srpska da putem investitora i izvođača radova osigura da apelant i njegova porodica za vrijeme izgradnje nadvožnjaka i pristupnog puta koriste put pobliže preciziran u dispozitivu rješenja.

9. Rješenjem Republičke uprave broj 21.05/473-217/17 od 28. aprila 2017. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja kao neosnovana.

10. Apelant je 1. juna 2017. godine protiv rješenja Republičke uprave od 28. aprila 2017. godine podnio tužbu Okružnom sudu i predmet se vodi pod brojem 11 0 U 020761 17 U.

11. Prema stanju spisa, postupak je još uvijek u toku.

b) Postupak u predmetu broj 11 0 U 020875 17 U (ranije broj 11 0 U 012385 13 U)

12. Postupajući po apelantovoj tužbi u predmetu stupanja u posjed ekspropriranih nekretnina prije konačnosti rješenja o eksproprijaciji, Okružni sud je donio Presudu broj 11 0 U 012385 13 U od 15. januara 2015. godine kojom je apelantova tužba uvažena i rješenje Vlade RS od 3. jula 2013. godine poništeno.

13. Rješenjem Vlade RS broj 04/1-012-2-1273/17 od 8. juna 2017. godine dozvoljeno je Republici Srpskoj, nakon konačnosti rješenja o potpunoj eksproprijaciji, da stupi u posjed nekretnina ekspropriranih Rješenjem Republičke uprave – Područna jedinica Prnjavor broj 21.36/473-9-4/09 od 5. aprila 2017. godine, a u svrhu izgradnje autoputa Doboj – Banja Luka, sve pobliže precizirano u dispozitivu rješenja.

14. Apelant je 21. juna 2017. godine protiv rješenja Vlade RS od 8. juna 2017. godine podnio tužbu Okružnom sudu i predmet se vodi pod brojem 11 0 U 020875 17 U.

15. Prema stanju spisa, postupak je još uvijek u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnih upravnih postupaka, odnosno postupka eksproprijacije njegovih nekretnina, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, između ostalog, opisao hronologiju postupka, te istakao da je od donošenja prvog (po redu) rješenja o eksproprijaciji proteklo više od osam godina. Nadalje, apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Republiku Srpsku da mu na ime naknade štete isplati određeni novčani iznos. Također, apelant smatra da je u konkretnom slučaju došlo i do proizvoljne primjene materijalnog prava. Najzad, apelant navodi da će ostati bez prilaznog puta prema kući ukoliko se nastave radovi na ekspropriranom dijelu zemlje u blizini njegove porodične kuće.

b) Odgovori na apelaciju

17. Okružni sud opravdava dužinu trajanja postupaka tako što se, uglavnom, poziva na Plan rješavanja starih predmeta koji je obavezan provoditi u skladu s instrukcijama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTVBiH).

18. Republička uprava – Područna jedinica Prnjavor opisala je ukratko hronologiju postupka pred tim organom i predložila da se apelacija odbije kao preuranjena jer se predmet nalazi pred Okružnim sudom.

19. Republička uprava se ukratko osvrnulo na hronologiju postupka koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06, 37/07, 66/08 – ispravka, 110/08, 121/10 – OUS i 79/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 33. stav 3.

(3) Izuzetno, kada je u pitanju izgradnja objekata infrastrukture, Vlada može na zahtjev korisnika eksproprijacije koji je iznio valjane razloge za potrebu hitnog stupanja u posjed nepokretnosti, riješiti da mu se ta nepokretnost preda u posjed nakon konačnosti rješenja o eksproprijaciji, ako utvrdi da je to neophodno zbog hitnosti slučaja ili da bi se spriječila znatnija šteta.

21. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 – ispravka i 50/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6. stav 1.

Pri vođenju postupka i rješavanju u upravnim stvarima organi su dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica, niti u suprotnosti sa javnim interesom.

Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

22. Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:

Član 59.

Sud postupa po zahtjevu hitno i na način kojim se, poštujući osnovna načela postupka, obezbjeđuje efikasna zaštita prava i interesa građana.

23. U Zakonu o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12 i 44/15) relevantne odredbe glase:

Član 48.

(3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost

24. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na Rješenje Republičke uprave broj 21.05/473-217/17 od 28. aprila 2017. godine i Rješenje Vlade RS broj 04/1-012-2-1273/17 od 8. juna 2017. godine

26. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na Rješenje Republičke uprave broj 21.05/473-217/17 od 28. aprila 2017. godine i Rješenje Vlade RS broj 04/1-012-2-1273/17 od 8. juna 2017. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

27. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

29. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

30. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su pred Okružnim sudom u toku postupci povodom tužbi koje je apelant podnio protiv navedenih rješenja. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

31. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupaka

32. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

33. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupci nisu okončani, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

35. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja upravnih postupaka, odnosno postupka eksproprijacije njegovih nekretnina, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

37. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

38. U konkretnom slučaju Ustavni sud je u uvodnim napomenama istakao da je postupcima u kojima su donesene presude br. 11 0 U 012826 13 U od 7. aprila 2015. godine i 11 0 U 012385 13 U od 15. januara 2015. godine prethodili postupci koji su okončani Odlukom Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu broj AP 5541/14 od 26. februara 2015. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je djelimično usvojena apelantova apelacija, utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naloženo Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluke u predmetima br. 11 0 U 012826 13 U i 11 0 U 012385 13 U. Iz navedenog proizlazi da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja postupaka već donesena konačna i obavezujuća odluka. Međutim, budući da apelantu nije na odgovarajući i dovoljan način otklonjeno kršenje Ustavom zagarantiranih prava, Ustavni sud smatra da se apelant i dalje ima smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1773/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 26, i Evropski sud za ljudska prava, Burdov protiv Rusije (broj 2), presuda od 15. januara 2009. godine, stav 60). S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da postupak od dana podnošenja prijedloga korisnika eksproprijacije traje, odnosno nije okončan u periodu od oko osam godina. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj odluci broj AP 3283/16 od 10. maja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3283/16 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

39. S obzirom na navedeno i standarde koje Ustavni sud ocjenjuje prilikom ispitivanja navoda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnim postupcima došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina postupaka bila pretjerano duga, za šta redovni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.

40. Ustavni sud podsjeća da je u citiranoj odluci broj AP 3283/16, između ostalog, naveo „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa“.

41. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 3283/16. Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.

Pitanje naknade nematerijalne štete

42. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

43. U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća na to da je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 5541/14 od 26. februara 2015. godine utvrdio povredu apelantovih prava, ali mu nije dosudio naknadu nematerijalne štete. Također, Ustavni sud je prethodno konstatirao da, s obzirom na to da apelantu nije na odgovarajući i dovoljan način otklonjeno kršenje prava zagarantiranih Ustavom, Ustavni sud smatra da se apelant i dalje ima smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, te na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.000,00 KM. Ustavni sud je uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija, ali i da će nadležni organi kojima je dat nalog u citiranoj odluci broj AP 3283/16 preduzeti efikasne mjere radi sprečavanja kršenja ustavnih prava, odnosno otklanjanja posljedica njihovog kršenja kako u slučaju navedenog apelanta tako i u odnosu na sve ostale osobe u relevantno istoj ili sličnoj situaciji.

44. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište sudova pred kojim je vođen predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada upravni postupci, odnosno postupak eksproprijacije apelantovih nekretnina traje oko osam godina od dana podnošenja prijedloga, a takvo neopravdano trajanje postupka može se pripisati ponašanju nadležnih organa uprave i Okružnom sudu, jer apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka, a organi javne vlasti nisu iznijeli obrazloženja koja bi mogla biti dovoljna i razumna za ovako dugo trajanje postupka.

46. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2545/17 (V. T.) | Sudska praksa | Aktio