Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3585/17 (N.Đ., M. B., S. B., S. K., O. K. i M. L.)
Odluka donesena 15. 11. 2017.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3585/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 11. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3585/17, rješavajući apelacije N. Đ. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
N. Đ. protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 015222 17 Krž 2 od 15. juna 2017. godine;
Muhidin Bašić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 007209 17 Krž 9 od 11. septembra 2017. godine;
Saša Baričanin protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 004648 17 Krž 10 od 9. avgusta 2017. godine;
Stanko Kojić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 003372 17 Krž 15 od 25. septembra 2017. godine;
Oliver Krsmanović protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 006028 17 Krž 6 od 6. septembra 2017. godine i Marinko Ljepoja protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 003365 17 Krž 15 od 11. septembra 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3585/17
1. N. Đ. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Milorad Ivošević, advokat iz Banjaluke, podnio je 21. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 015222 17 Krž 2 od 15. juna 2017. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 1 K 015222 17 Kvl od 17. maja 2017. godine.
2. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 015222 17 Krž 2 od 15. juna 2017. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Suda BiH broj S1 1 K 015222 17 Kvl od 17. maja 2017. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno završenog Presudom Suda BiH broj X-KR-07/394 od 22. juna 2009. godine.
2. AP-4073/17
3. Muhidin Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) koji se trenutno nalazi u Kazneno-popravnom zavodu Sarajevo, podnio je 28. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 007209 17 Krž 9 od 11. septembra 2017. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 1 K 007209 17 Kvl 7 od 23. avgusta 2017. godine.
4. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 007209 17 Krž 9 od 11. septembra 2017. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Suda BiH broj S1 1 K 007209 17 Kvl 7 od 23. avgusta 2017. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno završenog Presudom Suda BiH broj S1 1 K 007209 13 Krž od 5. novembra 2013. godine.
3. AP-4173/17
5. Saša Baričanin (u daljnjem tekstu: apelant) koji se trenutno nalazi u Kazneno-popravnom zavodu Foča, podnio je 6. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 004648 17 Krž 10 od 9. avgusta 2017. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 1 K 004648 17 Kvl 7 od 17. jula 2017. godine.
6. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 004648 17 Krž 10 od 9. avgusta 2017. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Suda BiH broj S1 1 K 004648 17 Kvl 7 od 17. jula 2017. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno završenog Presudom Suda BiH broj S1 1 K 004648 12 Krž 3 od 28. marta 2012. godine.
4. AP-4270/17
7. Stanko Kojić (u daljnjem tekstu: apelant) koji se trenutno nalazi u Kazneno-popravnom zavodu Foča, podnio je 12. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 003372 17 Krž 15 od 25. septembra 2017. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 1 K 003372 17 Kvl od 22. avgusta 2017. godine.
8. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 003372 17 Krž 15 od 25. septembra 2017. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Suda BiH broj S1 1 K 003372 17 Kvl od 22. avgusta 2017. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno završenog Presudom Suda BiH broj S1 1 K 003372 12 Krž 13 od 15. februara 2013. godine.
5. AP-4271/17
9. Oliver Krsmanović (u daljnjem tekstu: apelant) koji se trenutno nalazi u Kazneno-popravnom zavodu Foča, podnio je 12. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 006028 17 Krž 6 od 6. septembra 2017. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 1 K 006028 17 Kvl od 10. jula 2017. godine.
10. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 006028 17 Krž 6 od 6. septembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Suda BiH broj S1 1 K 006028 17 Kvl od 10. jula 2017. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno završenog Presudom suda BiH broj S1 1 K 006028 11 Krl od 21. avgusta 2015. godine.
6. AP-4272/17
11. Marinko Ljepoja (u daljnjem tekstu: apelant) koji se trenutno nalazi u Kazneno-popravnom zavodu Foča, podnio je 12. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 003365 17 Krž 15 od 11. septembra 2017. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 1 K 003365 17 Kvl od 10. jula 2017. godine.
12. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 003365 17 Krž 15 od 11. septembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Suda BiH broj S1 1 K 003365 17 Kvl od 10. jula 2017. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno završenog Presudom Suda BiH broj S1 1 K 003365 09 Krl od od 28. juna 2012. godine.
Spajanje predmeta
13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3585/17. Apelacioni navodi
14. U navedenim apelacijama apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelanti smatraju da je došlo do povrede prava iz čl. 5,7, 13. i 14. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. U predmetu broj AP- 3585/17 apelant navodi da su mu osporenom odlukom povrijeđena prava iz člana 14. stav 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te prava iz člana 11. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
16. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka.
17. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
18. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. U pogledu navoda apelanata o kršenju člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni član sadrži opšti princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke kojima nije odlučivano o meritornom pravu apelanata zasnovanom na zakonu, već samo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Imajući u vidu navedeno, slijedi da osporene odluke ne pokreću pitanje povrede prava zaštićenih članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. Konačno, Ustavni sud smatra da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o ostalim pravima na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijama, odnosno da se osporene odluke ne mogu dovesti u vezu sa tim pravima, te da su, stoga, navodi apelanata izneseni u tom pravcu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman