Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4461/16 (ZAK Gorčić & Gagula i drugi)

Odluka donesena 20. 12. 2017.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4461/16

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4461/16, rješavajući apelacije ZAK Gorčić & Gagula i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije ZAK Gorčić & Gagula, Amre Beganović, Ljerke Ovčina, Ibrahima Alibegovića, Alme Halepović, Vedrana Zubića, Edina Merzića, Anese Šošević, Esade Grabus, Medine Aganović, Adnana Haskovića, Snežane Alić, Gorana Aranitovića, Damira Fazlagića, Sonje Goronja, Gorana Filipovića, Jasenka Pašića i Nataše Romano.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu br.

65 0 I 382267 13 I od 27. januara 2014. godine, 65 0 I 321114 13 I od 16. aprila 2013. godine, 65 0 I 323338 13 I od 25. aprila 2013. godine, 65 0 I 323335 13 I od 6. februara 2013. godine, 65 0 I 323331 13 I od 5. februara 2013. godine, 65 0 I 336252 13 I od 13. maja 2013.

godine, 65 0 I 323326 13 I od 15. aprila 2013. godine, 65 0 I 323320 13 I od 7. februara 2013. godine, 65 0 I 323313 13 I od 6. februara 2013. godine, 65 0 I 331921 13 I od 18. marta 2013. godine, 65 0 I 331924 13 I od 11. marta 2013. godine, 65 0 I 331919 13 I od 13.

marta 2013. godine, 65 0 I 388868 13 I od 2. decembra 2013. godine, 65 0 I 382157 13 I od 25. oktobra 2013. godine, 65 0 I 382153 13 I od 3. oktobra 2013. godine, 65 0 I 382155 13 I od 4. oktobra 2013.

godine i 65 0 I 331926 13 I od 12. marta 2013. godine i 65 0 I 426931 14 I od 9. maja 2014. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima ZAK Gorčić & Gagula, Amri Beganović, Ljerki Ovčini, Ibrahimu Alibegoviću, Almi Halepović, Vedranu Zubiću, Edinu Merziću, Anesi Šošević, Esadi Grabus, Medini Aganović, Adnanu Haskoviću, Snežani Alić, Goranu Aranitoviću, Damiru Fazlagiću, Sonji Goronja, Goranu Filipoviću i Jasenku Pašiću isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede navedenih prava, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Ova odluka dostavlja se Vladi Kantona Sarajevo kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštovanje ljudskih prava tako što će u roku od tri mjeseca preduzeti adekvatne mjere s ciljem da apelanti/povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

Obavezuje se Vlada Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nermina Muslića podnesena zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 323329 13 I od 6. marta 2013. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 4461/16

1. ZAK Gorčić & Gagula (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Halil Gagula, advokat iz Konjica, podnio je 29. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 382267 13 I od 27. januara 2014. godine (prijedlog za izvršenje radi naplate nagrade za zastupanje sa zakonskim zateznim kamatama od određenog datuma do isplate podnesen na osnovu pravomoćnog i izvršnog Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 251302 13 Pžp od 1. jula 2013. godine).

AP 30/17

2. Amra Beganović, Ljerka Ovčina, Nermin Muslić, Ibrahim Alibegović, Alma Halepović, Vedran Zubić, Edin Merzić, Anesa Šošević, Esada Grabus, Medina Aganović, Adnan Hasković, Snežana Alić, Goran Aranitović, Damir Fazlagić, Sonja Goronja, Goran Filipović i Jasenko Pašić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijeli su 5. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda br. 65 0 I 321114 13 I od 16. aprila 2013. godine, 65 0 I 323338 13 I od 25. aprila 2013. godine, 65 0 I 323329 13 I od 6. marta 2013. godine, 65 0 I 323335 13 I od 6. februara 2013. godine, 65 0 I 323331 13 I od 5. februara 2013. godine, 65 0 I 336252 13 I od 13. maja 2013. godine, 65 0 I 323326 13 I od 15. aprila 2013. godine, 65 0 I 323320 13 I od 7. februara 2013. godine, 65 0 I 323313 13 I od 6. februara 2013. godine, 65 0 I 331921 13 I od 18. marta 2013. godine, 65 0 I 331924 13 I od 11. marta 2013. godine, 65 0 I 331919 13 I od 13. marta 2013. godine, 65 0 I 388868 13 I od 2. decembra 2013. godine, 65 0 I 382157 13 I od 25. oktobra 2013. godine, 65 0 I 382153 13 I od 3. oktobra 2013. godine, 65 0 I 382155 13 I od 4. oktobra 2013. godine i 65 0 I 331926 13 I od 12. marta 2013. godine (prijedlozi za izvršenje podneseni su na osnovu pravomoćnih presuda Općinskog suda br. 65 0 Rs 256625 12 Rs od 11. oktobra 2012. godine, 65 0 Rs 244960 12 Rs od 13. novembra 2012. godine - Rješenja o ispravci od 14. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 256592 12 Rs od 13. novembra 2012. godine, 65 0 Rs 237635 12 Rs od 17. januara 2013. godine i 65 0 Rs 237613 12 Rs od 17. jula 2013. godine kojim su apelantima dosuđena određena potraživanja sa zakonskim zateznim kamata od određenih datuma do isplate). Apelanti su 8. decembra 2017. godine tražili od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom „se zabranjuje Kantonu Sarajevo - Vladi isplata sredstava po javnom pozivu od 2. novembra 2017. godine po zaključenim vansudskim nagodbama dok se ne isplati potraživanje apelanata po pravomoćnim rješenjima o izvršenju“.

AP 159/17

3. Nataša Romano (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zlatan Romano, advokat iz Sarajeva, podnijela je 13. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 426931 14 I od 9. maja 2014. godine (prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 266614 12 Rs od 3. januara 2014. godine kojom su apelantici dosuđena određena potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom od određenog datuma do isplate).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, zatraženo je 5. jula 2017. godine od Općinskog suda, a od Vlade Kantona Sarajevo 18. augusta 2017. godine da dostave odgovor na apelacije.

5. Kanton Sarajevo (u daljem tekstu: Ministarstvo finansija) je 28. augusta 2017. godine dostavilo odgovor na apelacije.

6. Općinski sud je u periodu od 13. do 19. jula 2017. godine dostavio odgovore na apelacije, osim za postupak iz AP 30/17 (Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 323335 13 I od 6. februara 2013. godine - Ibrahim Alibegović).

7. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4461/16.

III.Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

9. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravomoćnih presuda odnosno rješenja, Općinski sud je donio rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke Kantona Sarajevo kao izvršenika.

10. U predmetu apelanta Nermina Muslića (AP 30/17) Općinski sud je, po prijedlogu apelantovog punomoćnika o povlačenju prijedloga za izvršenje, donio Rješenje broj 65 0 I 323329 13 I od 25. marta 2013. godine kojim je obustavljen predmetni izvršni postupak i ukinute sve provedene radnje, te predmetni spis arhiviran.

11. U predmetu apelanta Vedrana Zubića (AP 30/17) Općinski sud je, odlučujući po apelantovom prigovoru, donio Rješenje broj 65 0 I 336252 13 I od 18. juna 2013. godine kojim je djelimično usvojio prigovor u dijelu kojim se određuje izvršenje u odnosu na troškove izvršnog postupka, pa se određuju apelantovi troškovi u iznosu od 720,00 KM.

12. U predmetima apelanata Edina Merzića i Gorana Aranitovića (AP 30/17), Općinski sud je donio rješenja o ispravci broj 65 0 I 323326 13 I od 22. maja 2013. godine (ispravka rješenja o izvršenju od 15. aprila 2013. godine u dijelu troškova izvršenja tako da umjesto „360“ treba da stoji „720“) i broj 65 0 I 388868 13 I od 25. decembra 2013. godine (ispravka rješenja o izvršenju od 2. decembra 2013. godine u dijelu koji se odnosi na označavanje tražioca izvršenja tako da umjesto „Arnautović Goran“ treba da stoji „Aranitović Goran“).

13. Općinski sud je rješenja o izvršenju dostavio poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.

14. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacija

15. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli hronologiju predmetnih postupaka, te, između ostalog, istakli da Vlada Kantona Sarajevo i dalje odbija da u budžetu osigura novčana sredstva za izvršenje pravomoćnih sudskih presuda. Svi apelanti, osim apelantice Nataše Romano, zatražili su naknadu nematerijalne štete zbog povrede navedenih ustavnih prava.

b) Odgovori na apelacije

16. Vlada Kantona Sarajevo je u odgovoru navela da je s ciljem izvršenja pravomoćnih sudskih odluka, odnosno rješenja o izvršenju u budžetu Kantona Sarajevo za 2017. godinu planirala iznos od 1.976.589,51 KM, a koji se odnosi na isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret budžeta Kantona Sarajevo prema evidentiranom redoslijedu rješenja o izvršenju koje kod sebe vodi Union banka d.d. Sarajevo, putem koje Kanton Sarajevo vrši poslovanje. Dalje je navedeno da u skladu s pomenutim Zakonom o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZIP) iznos planiranih sredstava za ove namjene predstavlja 0,3 % planiranog prihoda budžeta (658.863.170 KM), te kako se tražioci izvršenja nalaze u uspostavljenoj jedinstvenoj bazi zaprimljenih sudskih izvršenja Union banke d.d. Sarajevo, ista će biti izvršena u skladu sa ZIP-om i Zakonom o izvršenju budžeta Kantona Sarajevo prema evidentiranom redoslijedu rješenja o izvršenju kod Union banke d.d. Sarajevo i evidentno tome biti i isplaćena. Osim toga, navedeno je da bi isplata ovih rješenja o izvršenju, suprotno utvrđenoj evidenciji redoslijeda, za posljedicu imala grubo kršenje odredbe člana 167. ZIP-a, te povredu prava na pravično suđenje svih onih tražilaca izvršenja koji imaju pravo prvenstva u redoslijedu, odnosno čija su rješenja o izvršenju evidentirana prije rješenja o izvršenju koja se navode u dopisu. Ustavni sud zapaža da je Vlada Kantona Sarajevo na traženje Ustavnog suda da se Vlada očituje pojedinačno o svakom povjeriocu, odnosno apelantu iz apelacija obuhvaćenih ovom odlukom, u vezi s neprovođenjem rješenja o izvršenju, uz odgovor dostavila tabelu Union banke d.d Sarajevo iz koje se može vidjeti samo kada su zaprimljena i pod kojim rednim brojem se vode predmetna rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, u jedinstvenoj bazi navedene banke.

17. Općinski sud je, između ostalog, naveo hronološki tok svakog od predmetnih postupaka, kao i da je u navedenim predmetima rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, proslijedio poslovnoj banci kod koje izvršenik ima transakcijske račune na daljnje postupanje, koja će biti provedena u skladu sa članom 138. stav 3. ZIP-a. Općinski sud je istakao da je dostavljanjem rješenja o izvršenju banci izvršenika Općinski sud proveo izvršnu radnju kojom se izvršenje dovršava i da se shodno odredbi člana 64. ZIP-a postupak izvršenja u ovoj pravnoj stvari smatra završenim. Osim toga, Općinski sud je naveo da apelanti kao tražioci izvršenja mogu ostvariti svoja prava shodno odredbi člana 175. ZIP-a kojom je regulirano da banka koja ne postupi u skladu s rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete. Općinski sud je u odgovoru na apelacione navode apelanta Nermina Muslića (AP 30/17) o neprovođenju Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 23329 13 I od 6. marta 2013. godine naveo da je na osnovu podneska apelantovog punomoćnika od 15. marta 2013. godine o povlačenju prijedloga za izvršenje od 4. februara 2013. godine donio Rješenje broj 65 0 I 323 329 13 I od 25. marta 2013. godine kojim je obustavio predmetni izvršni postupak i ukinuo sve provedene radnje. Općinski sud je također naveo da u konkretnom slučaju, prema stanju spisa, stranke u postupku nisu izjavljivale pravni lijek protiv navedenog rješenja, te da je spis 19. juna 2013. godine arhiviran.

V.Relevantni propisi

18. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02, ispravka, 18/03, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05, 32/07 i 88/08, za potrebe ove odluke korištena je neslužbena prečišćena verzija objavljena na www.ustavnisudfbih.ba) relevantne odredbe glase:

V. Kantonalne vlasti

Član 9.

Vlada kantona nadležna je za:

a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;

[…]

19. U Ustavu Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo” br. 1/96, 2/96, 3/96, 16/97, 14/00, 4/01, 28/04, 31/04, 6/13 i 31/17) relevantne odredbe glase:

II - ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA

Član 7.

Utvrđivanje ljudskih prava i sloboda Na području Kantona obezbjeđuje se puna zaštita ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Federacije, kao i u instrumentima datim u Aneksu Ustava Federacije.

[…]

IV - STRUKTURA VLASTI

B) IZVRŠNA VLAST

Član 28.

Nadležnosti Vlade Vlada je nadležna za:

[…]

b) izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene Kantonu od federalne vlasti.

[…]

20. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138. st. 3. i 6.

3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.

Član 167. st. 1, 2. i 3.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost U odnosu na neprovođenje Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 23329 13 I od 6. marta 2013. godine (AP 30/17)

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

22. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

23. Ustavni sud zapaža da iz odgovora Općinskog suda u odnosu na apelacione navode apelanta Nermina Muslića (AP 30/17) o neprovođenju Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 23329 13 I od 6. marta 2013. godine proizlazi da je Općinski sud (na osnovu podneska apelantovog punomoćnika od 15. marta 2013. godine o povlačenju prijedloga za izvršenje od 4. februara 2013. godine) donio Rješenje broj 65 0 I 323 329 13 I od 25. marta 2013. godine kojim je obustavio predmetni izvršni postupak i ukinuo sve provedene radnje. Osim toga, Ustavni sud, također, zapaža da je Općinski sud u odgovoru naveo da, prema stanju spisa, stranke u postupku nisu izjavljivale pravni lijek protiv navedenog rješenja, te da je spis 19. juna 2013. godine arhiviran. Dakle, na osnovu onoga što je predočeno Ustavnom sudu apelant Nermin Muslić ne može očekivati isplatu predmetnog potraživanja s obzirom na to da je predmetni izvršni postupak obustavljen na osnovu prijedloga apelantovog punomoćnika. Prema tome, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju apelant nije „žrtva“ kršenja ustavnih prava na koja se pozvao u apelaciji. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

U odnosu na neprovođenje ostalih rješenja o izvršenju navedenih u izreci ove odluke

24. U odnosu na dopustivost ostalih apelacija, Ustavni sud naglašava da je rješavao pitanje neprovođenja rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo, uključujući odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 4729/15 od 7. juna 2016. godine i AP 2767/16 od 23. novembra 2016. godine (dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba), u kojoj je Ustavni sud, pozivajući se na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), istakao da: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, a na osnovu pravomoćnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretnu apelaciju, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

VII.Meritum

25. Ustavni sud je u svojoj novijoj praksi donio odluke u kojima je rješavao pitanje neprovođenja rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo – između ostalih, kako je već naprijed navedeno u predmetu broj AP 4729/15 (dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba), u kojima je zaključio da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1.

26. Nadalje, u citiranoj Odluci broj AP 4729/15 konstatirano je da: „[...] Ministarstvo finansija u odgovoru na apelaciju nije ukazalo na to da je Vlada Kantona Sarajevo izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, niti je ukazano na to da postoji centralna i transparentna evidencija navedenih potraživanja, te imajući u vidu da u budžetu Kantona Sarajevo za 2013. i 2014. godinu nisu planirana sredstva za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, te proizlazi da i u konkretnim slučajevima apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Kantona Sarajevo [...]“

27. Ustavni sud zapaža da je Vlada Kantona Sarajevo obavijestila Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja Odluke broj AP 4729/15, odnosno da je Vlada donijela Zaključak broj 02-05-3266-3/17 od 3. februara 2017. godine u kojem je navedeno da je formirana jedinstvena baza podataka u poslovnoj banci, putem koje se obavlja finansijsko poslovanje Kantona Sarajevo, o svim rješenjima o izvršenju koja se trebaju naplatiti na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo, te da se ukupan zbir dugovanja po tom osnovu ažurira na dnevnoj bazi, kao i da je u budžetu za 2017. godinu za ovu namjenu planirala sredstva, uz naznaku da će se isplata izvršnih sudskih rješenja vršiti u skladu s budžetom i prema evidentiranom redoslijedu rješenja o izvršenju kod banke.

28. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud 14. novembra 2017. godine usvojio dvije presude u odnosu na Bosnu i Hercegovinu (presude nisu konačne), a koje se odnose na neizvršavanje pravomoćnih sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15 i dr.) i na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (vidi Evropski sud, Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr.). Evropski sud je u obje presude utvrdio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja konačnih i izvršnih domaćih presuda u korist aplikanata. Evropski sud je svakom od aplikanata dodijelio po 1000 eura na ime naknade nematerijalne štete plus 500 eura na ime troškova.

29. Naime, u predmetu Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine Evropski sud je, odlučujući o zahtjevima, između ostalog, istakao da se čini da opće mjere koje je naložio Ustavni sud nisu implementirane, te da nije uspostavljena centralizirana baza potraživanja. Nadalje, Evropski sud je također istakao da su nepreduzimanjem potrebnih mjera u značajnom periodu u skladu s konačnim presudama u ovim predmetima vlasti lišile odredbe člana 6. stav 1. svih korisnih učinaka i spriječile aplikante da prime novac na koji su oni imali pravo. Ovaj propust je nadalje prouzrokovao nerazmjerno miješanje u njihovo pravo na mirno uživanje imovine (vidi, između ostalog, Khachatryan protiv Armenije broj 31761/04, § 69, 1. decembar 2009. i Voronkov protiv Rusije broj 39678/03, § 57, 30. juli 2015).

30. Ustavni sud primjećuje da u obrazloženju presude Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine Evropski sud, između ostalog, ističe da je Ustavni sud 16. januara 2013. godine donio rješenje kojim je utvrdio da njegova odluka od 12. oktobra 2011. godine i osam drugih odluka u vezi s istom stvari nisu provedene. Evropski sud, također, ističe da je kantonalna vlada u međuvremenu izvršila neke od općih mjera koje je odredio Ustavni sud. Međutim, vremenski okvir izvršenja još nije predviđen. Štaviše, iz podataka koje je dostavila Vlada, čini se da kantonalna vlada potiče nagodbe kojima se predviđa da povjerioci odustanu od dijela njihovih zahtjeva. Stoga, situacija podnosilaca zahtjeva ostaje nepromijenjena. Aplikanti imaju presude donesene u njihovu korist, koje još nisu provedene i još uvijek su u neizvjesnoj situaciji kada će se te odluke provesti i kada će se izvršiti. Evropski sud primjećuje da su domaće presude razmatrane u ovom predmetu postale konačne između više od sedam i gotovo jedanaest godina. Takva kašnjenja u provedbi smatraju se prekomjernim (vidi gore navedeno Jeličić, st. 40, Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine broj 1218/07 i dr., 10. novembar 2009, § 15, te Runić i drugi protiv Bosne i Hercegovine broj 28735/06 i dr., 15. novembar 2011, stav 21). Evropski sud ne vidi nikakav razlog za odstupanje od te prakse u ovom predmetu.

31. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da im je zbog nemogućnosti da se izvrše pravomoćne sudske odluke, odnosno zbog neprovođenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu. Naime, Ustavni sud zapaža da iz informacija koje su predočene Ustavnom sudu u konkretnom slučaju izvršenje pravomoćnih odluka nije provedeno, a rješenja o izvršenju koja su donesena u periodu 2013. odnosno 2014. godine dostavljena su banci na provođenje u periodu od 2013. do 2015. godine (osim Rješenja o izvršenju broj 65 0 I 336252 13 I od 13. maja 2013. godine koje se ne nalazi u jedinstvenoj bazi zaprimljenih sudskih izvršenja Union banke d.d. Sarajevo, ali je prema informaciji Općinskog suda dostavljeno Intesa Sanpaolo banci BiH d.d. Sarajevo).

32. Ustavni sud zapaža da je Vlada Kantona na traženje Ustavnog suda da se Vlada očituje pojedinačno o svakom povjeriocu/apelantu obuhvaćenom ovom odlukom u vezi s neprovođenjem rješenja o izvršenju u odgovoru navela da je u budžetu Kantona Sarajevo za 2017. godinu planirala iznos za ove namjene, a koji predstavlja 0,3% planiranog prihoda budžeta u skladu s odredbama ZIP-a. Osim toga, Vlada Kantona Sarajevo je uz odgovor dostavila tabelu Union banke d.d. Sarajevo iz koje se može vidjeti kada su zaprimljena i pod kojim rednim brojem se vode predmetna rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, u jedinstvenoj bazi navedene banke. Ustavni sud, također, primjećuje da Vlada Kantona Sarajevo u navedenom odgovoru na apelacije nije konkretizirala u kojem vremenskom okviru apelanti kao imaoci izvršnog naslova mogu očekivati isplatu svojih potraživanja. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnim apelacijama koje su predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da i uz preduzete određene mjere Vlade Kantona Sarajevo nije izvjesno kada će apelanti moći naplatiti svoja potraživanja.

33. Imajući u vidu navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud u konkretnom slučaju zaključuje da su u predmetnim slučajevima zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravomoćnih sudskih odluka donesenih u njihovu korist povrijeđena prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. Ustavni sud nalazi da su svi apelanti, osim apelantice Nataše Romano, zatražili naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje i prava na imovinu. S tim u vezi u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. Ustavni sud podsjeća na predmet Kahriman protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Kahriman protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 4867/16, presuda od 17. oktobra 2017. godine) u kojem je Evropski sud naveo: „Prema dobro utvrđenoj praksi u predmetima koji se odnose na dužinu postupka, donošenje odluke ili mjere povoljne za aplikanta u načelu nije dovoljno da ga liši statusa 'žrtve', osim ukoliko su domaći organi vlasti priznali povredu, bilo izričito ili u suštini, a zatim pružili obeštećenje za tu povredu (vidi načela utvrđena u presudi Cocchiarella protiv Italije [GC] broj 64886/01, tač. 69-98, ESLJP 2006-V). Da je aplikant propustio zatražiti obeštećenje pred Ustavnim sudom priznanje povrede bi, samo po sebi, predstavljalo primjerenu i dostatnu pravnu zaštitu u smislu člana 34. Konvencije (vidi, analogno, Lukić protiv Bosne i Hercegovine (odl.) broj 34379/03, 18. 11. 2008). Međutim, budući da je aplikant zatražio obeštećenje zbog povrede zahtjeva o 'razumnom roku' (vidi tačku 6. ove presude), a Ustavni sud ipak nije dosudio bilo kakvu odštetu, aplikant i dalje može tvrditi da je 'žrtva' (vidi, mutatis mutandis, Kudić protiv Bosne i Hercegovine, broj 28971/05, tačka 18, 9. 12. 2008). Prema tome, prigovor vlade o gubitku statusa žrtve, mora se odbiti.“

36. Nadalje, Ustavni sud podsjeća na predmet Spasoje Lukić i ostali protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 34379/03, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine) u kojem je Evropski sud naveo: „Dana 3. aprila 2001. domaći Dom za ljudska prava utvrdio je kršenje člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju zbog propusta domaćih sudova da izvrše presudu od 23. jula 1993. godine i naložio Republici Srpskoj da osigura potpuno izvršenje predmetne presude bez odlaganja... U predmetnom slučaju nije osporavano da je domaći Dom za ljudska prava jasno priznao navodno kršenje Konvencije bez dosuđivanja naknade. Međutim, pošto su aplikanti dobili naknadu na ime materijalne štete kroz isplatu zateznih kamata, a nisu pred Domom za ljudska prava tražili naknadu na ime nematerijalne štete, Sud smatra da priznavanje kršenja, samo po sebi, predstavlja pravno zadovoljenje u smislu člana 34. Konvencije.“

37. Ustavni sud dalje podsjeća da je u tom predmetu Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, predmet broj CH/98/1019, Dom konstatirao: „Dom zapaža da podnosioci prijave traže da se izvrši odluka Osnovnog suda od 23. jula 1993. godine. Dom je našao da propust da se to učini uključuje povredu prava podnosilaca prijave, zaštićenih članom 6. Konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koju je počinila tužena strana. Prema tome, odgovarajuće je da tužena strana osigura potpuno izvršenje ove odluke što je prije moguće. Podnosioci prijave su tražili i kompenzaciju za gubitak zarade. Ovaj zahtjev je odbačen jer će biti isplaćena kroz kamatu dosuđenu sudskom presudom od 23. jula 1993. godine.“ Dom je također naveo: „Dana 23. jula 1993. godine Sud u Doboju je donio djelimičnu presudu... On je naredio banci da isplati... Dalje je banci naređeno da im isplati kamatu, izračunatu u skladu s politikom banke .... od 18. novembra 1992. godine do dana isplate.“

a)U odnosu na apelanticu Natašu Romano

38. Ustavni sud ponavlja da u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, apelantica Nataša Romano nije zatražila naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje i prava na imovinu, zbog čega, u smislu naprijed navedenog, utvrđivanje povrede ovih ustavnih prava, samo po sebi, predstavlja primjerenu i dostatnu pravnu zaštitu.

b)U odnosu na ostale apelante

39. Ustavni sud, također, ponavlja da su svi ostali apelanti zatražili naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje i prava na imovinu. Prema naprijed navedenim standardima Evropskog suda utvrđivanje kršenja ustavnih prava u načelu nije dovoljno da bi apelanti bili lišeni statusa „žrtve“ tako da ostali apelanti imaju pravo na naknadu nematerijalne štete.

40. Ustavni sud primjećuje da su predmetna rješenja o izvršenju donesena po prijedlogu apelanata kao tražilaca izvršenja u okviru kojih je određena i isplata zakonskih zateznih kamata od tačno preciziranih datuma do isplate. Proizlazi da je iznos zakonskih zateznih kamata direktno proporcionalan periodu tokom kojeg obavezujuća i izvršna odluka suda nije izvršena. Dakle, Kanton Sarajevo kao dužnik, tj. izvršenik, obavezan je pored glavnice izmiriti i zatezne kamate koje teku do isplate tako da sve što duže traje period neizvršenja pravomoćnih odluka uvećavaju se obaveze Kantona Sarajevo, a s druge strane omogućava se određena zaštita apelantima odnosno povjeriocima. Osim toga, Ustavni sud je u ovoj odluci konstatirao da se odluka dostavlja Vladi kantona kako bi u roku od tri mjeseca preduzela adekvatnije mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci naplate svoja potraživanja.

41. Imajući u vidu navedeno, a kako je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje ustavnih prava apelanta jer su apelanti u neizvjesnoj situaciji kada će se pravomoćne odluke provesti i kada će se izvršiti, Ustavni sud smatra da ostalim apelantima navedenim u izreci ove odluke pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja ustavnih prava. Budući da se kroz isplatu zateznih kamata omogućava određena zaštita apelantima odnosno povjeriocima, odnosno da je iznos zakonskih zateznih kamata direktno proporcionalan periodu tokom kojeg obavezujuća i izvršna odluka suda nije izvršena, te imajući u vidu dati nalog za preduzimanje adekvatnijih mjera s ciljem da apelanti i ostali povjerioci naplate svoja potraživanja, Ustavni sud se opredijelio za načelo da svim apelantima dodijeli istu naknadu zbog kršenja ustavnih prava, odnosno iznos od po 300,00 KM.

42. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.

44. Na osnovu člana 18. stav (4), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. S obzirom na odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP 30/17, nije neophodno posebno razmatrati prijedlog apelanata za donošenje privremene mjere.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4461/16 (ZAK Gorčić & Gagula i drugi) | Sudska praksa | Aktio