Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4129/17 (Z. S.)
Odluka donesena 15. 11. 2017.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4129/17
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 11. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine, u predmetu broj AP 4129/17, rješavajući zahtjev Zdravka Stanojevića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Zdravka Stanojevića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdravko Stanojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 3. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 I 020570 17 Gž od 11. septembra 2017. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. 87 0 I 020570 15 Kom od 11. maja 2017. godine i 87 0 I 020570 15 Kom od 7. decembra 2015. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio provođenje izvršenja u predmetnom izvršnom postupku do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 I 020570 15 Kom od 7. decembra 2015. godine dozvoljeno je izvršenje po prijedlogu Općine Teslić kao tražioca izvršenja (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) a na osnovu izvršne isprave-pravosnažnih i izvršnih rješenja Općine Teslić br. 05-370-2494/11 od 20. jula 2011. godine, 05-370-2305/12 od 16. marta 2012. godine, 05-370- 2297/13 od 28. januara 2013. godine i 05-370-2235/14 od 22. januara 2014. godine. Navedenim rješenjima apelant je obavezan na plaćanje komunalne naknade za 2011., 2012., 2013. i 2014. godinu u ukupnom iznosu od 476,12 KM a u skladu sa odredbama čl. 23., 24. i 25. Zakona o komunalnim djelatnostima.
3. Protiv rješenja o izvršenju apelant je podnio prigovor koji je Osnovni sud rješenjem broj 87 0 I 020570 15 Kom od 11. maja 2017. godine odbio kao neosnovan.
4. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Osnovni sud uvidom u prijedlog za izvršenje i pravosnažna i izvršna rješenja Općine Teslić utvrdio da je tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta na osnovu izvršne isprave radi naplate novčanog potraživanja. Istaknuto je da je izvršna isprava-odluka donesena u upravnom postupku, te da glasi na ispunjenje novčane obaveze.
5. Prema tome, utvrđeno je da prijedlog za izvršenje sadrži sve elemente propisane članom
36. Zakona o izvršnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZIP RS) a podnesen je na osnovu izvršne isprave u skladu sa članom 23. stav 1. tačka 1. ZIP RS.
6. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu koju je Okružni sud rješenjem broj 87 0 I 020570 17 Gž od 11. septembra 2017. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 11. maja 2017. godine.
7. U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da žalbenim navodima apelanta nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja. Ukazano je da je rješenje o dozvoli izvršenja doneseno na osnovu izvršne sprave-pravosnažnih i izvršnih rješenja Općine Teslić kako je to regulisano odredbama člana 23. stav 1. tačka 2. ZIP RS. Istaknuto je da je izvršna isprava-odluka donesena u upravnom postupku, te da glasi na ispunjenje novčane obaveze. Navedeno je da su u članu 47. st. 1. do 10. ZIP RS navedeni razlozi za podnošenje prigovora na rješenje o izvršenju, te da navodi apelanta u žalbi nisu ni jedan od razloga koji predviđa odredba člana 47. ZIP RS.
8. Zaključkom Osnovnog suda broj 87 0 I 020570 15 Kom od 21. septembra 2017. godine određena je zapljena i procjena pokretnih stvari apelanta radi naplate novčanog potraživanja za dan 12. oktobar 2017. godine u 08,00 h.
9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Po mišljenju apelanta Osnovni sud nije nadležan da prinudno naplaćuje komunalnu naknadu jer ona predstavlja porez (poresku obavezu) za čiju je prinudnu naplatu nadležna Poreska uprava RS. Ukazuje da se redovni sudovi nisu očitovali na njegove navode zbog čega u konkretnom slučaju za prinudnu naplatu komunalne naknade nije nadležna Porezna uprava RS budući porez između ostalog predstavljaju i komunalne naknade. Smatra da Okružni sud u smislu standarda prava na pravično suđenje nije dao obrazloženje u vezi sa apelantovim žalbenim navodima. Smatra da ovakav način prinudne naplate komunalne naknade predstavlja zadiranje u njegovo pravo na imovinu. Ukazuje da je on lice koje je prvobitno po rješenju fonda PIO RS primao penziju u visini od 395,32 KM a da sada po rješenju prima samo 184,54 KM penzije i da nije u mogućnosti bilo šta da plaća a naročito da plaća na osnovu odluka sudova koje su po njegovom mišljenju nezakonite, pravno neutemeljene i neobrazložene. Traži da Ustavni sud odredi privremenu mjeru kojom će zabraniti provođenje izvršenja do donošenja odluke povodom apelacije budući da oduzimanje njegove imovine nije zakonito.
10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
12. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju od strane redovnih sudova dozvoljeno izvršenje po prijedlogu tražioca izvršenja na osnovu izvršne isprave (rješenja Općine Teslić kojima je apelant obavezan na naplatu komunalne naknade). Apelant smatra da rješenja na osnovu kojih je zatraženo izvršenje ne predstavljaju izvršnu ispravu, kao i da prvostepeni sud nije bio nadležan za odluči o prinudnoj naplati komunalne naknade budući da po njegovom mišljenju komunalna naknada predstavlja porez za čiju prinudnu naplatu je nadležna Poreska uprava RS.
13. Dakle, apelant u apelaciji iznosi razloge vezane za meritum apelacije o kojima će Ustavni sud odlučiti prilikom razmatranja osnovanosti same apelacije ali ne prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga po mišljenju Ustavnog suda, navedeni razlozi, meritorne prirode, sami za sebe, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio traženu privremenu mjeru iz razloga što zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno donijeti traženu privremenu mjeru. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio provođenje izvršenja na osnovu pravosnažnog rješenja o izvršenju. Prema tome, po mišljenju Ustavnog suda apelant u konkretnom slučaju ničim nije dokazao da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman