Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3507/17 (D.G.,S.G. i S.G. i drugi)
Odluka donesena 15. 11. 2017.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3507/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 11. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3507/17, rješavajući apelacije D. G. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka e), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
D.G., S.G. i S.G. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 195555 15 Gž od 6. jula 2017. godine;
M.L. i D.L. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 188861 15 Gž od 23. decembra 2016. godine;
M. M. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 204992 15 Gž od 29. juna 2017. godine;
Živko Stokić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 72 0 P 022318 16 Rev od 18. aprila 2017. godine;
Ž. K. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 063374 17 Gž 2 od 7. jula 2017. godine;
G.B., S.B. i R.B. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 077837 17 Gž od 18. jula 2017. godine;
S.G., R.G. i D.G. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 102143 17 Gž od 30. avgusta 2017. godine;
V. B. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I
186261 17 Gž 2 od 6. jula 2017. godine;
P. J., S.J. i N.J. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 092417 17 Gž od 10. jula 2017. godine i Samir Mahović protiv Presude Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 K 050214 15 K od 21. januara 2016. godine, zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3507/17
1. D.G., S.G. i S.G. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 17. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 195555 15 Gž od 6. jula 2017. godine kojim je odbijena žalba apelanata i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 195555 14 I od 9. jula 2015. godine kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
2. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 23. septembra 2014. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 26. februara 2015. godine odlučujući o apelaciji broj AP-4272/14 podnesenoj 23. septembra 2014. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-322/12 kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odogovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
2. AP-3508/17
3. M.L. i D.L. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 17. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 188861 15 Gž od 23. decembra 2016. godine kojim je odbijena žalba apelanata i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 188861 14 I od 13. jula 2015. godine kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
4. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 23. septembra 2014. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 26. februara 2015. godine odlučujući o apelaciji broj AP-4273/14 podnesenoj 23. septembra 2014. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-322/12 kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odogovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
3. AP-3509/17
5. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 17. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 204992 15 Gž od 29. juna 2017. godine kojim je apelantova žalba odbijena i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 204992 14 I od 16. septembra 2015. godine kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
6. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 20. jula 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 20. aprila 2016. godine odlučujući o apelaciji broj AP-3569/15 podnesenoj 20. jula 2015. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-114/15 kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odogovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
4. AP-3549/17
7. Živko Stokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Mile Kovačević i Marica Đukanović, iz Gradiške, podnio je 18. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 72 0 P 022318 16 Rev od 18. aprila 2017. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 022318 15 Gž od 25. novembra 2015. godine.
8. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 18. januara 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 28. aprila 2016. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP-697/15 u okviru koje je apelaciju broj AP-305/16 podnesenu 18. januara 2016. godine protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 022318 15 Gž od 25. novembra 2015. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
5. AP-4110/17
9. Ž. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 2. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 063374 17 Gž 2 od 7. jula 2017. godine kojim je odbijena apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 063374 17 I 2 od 8. februara 2017. godine kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
10. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 14. maja 2012. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 16. januara 2013. godine odlučujući o apelaciji broj AP-1736/12 podnesenoj 14. maja 2012. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-1402/09 kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odogovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
6. AP-4111/17
11. G.B., S.B. i R.B. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 2. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 077837 17 Gž od 18. jula 2017. godine kojim je odbijena žalba apelanata i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 077837 10 I od 21. marta 2017. godine kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
12. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 19. marta 2012. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 16. januara 2013. godine odlučujući o apelaciji broj AP-1010/12 podnesenoj 19. marta 2012. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-1402/09 kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odogovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
7. AP-4112/17
13. S.G., R.G. i D.G. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 2. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 102143 17 Gž od 30. avgusta 2017. godine godine kojim je odbijena žalba apelanata i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 102143 16 I od 16. novembra 2010. godine kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
14. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 9. septembra 2011. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 16. januara 2013. godine odlučujući o apelaciji broj AP-3585/11 podnesenoj 9. septembra 2011. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-1402/09 kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odogovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
8. AP-4113/17
15. V. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 2. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 186261 17 Gž 2 od 6. jula 2017. godine kojim je odbijena apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 186261 17 I 2 od 2. februara 2017. godine kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
16. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 4. aprila 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 8. maja 2014. godine odlučujući o apelaciji broj AP-1490/14 podnesenoj 4. aprila 2014. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4389/13 kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odogovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
9. AP-4114/17
17. P. J., S.J. i N.J. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Laktaša, koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 2. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 092417 17 Gž od 10. jula 2017. godine kojim je odbijena žalba apelanata i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 092417 10 I od 30. marta 2017. godine kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika i određeno izvršenje u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske.
18. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 11. oktobra 2011. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 16. januara 2013. godine odlučujući o apelaciji broj AP-3942/11 podnesenoj 11. oktobra 2011. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-1402/09 kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i naložio Vladi Republike Srpske da preduzme odogovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.
10. AP-4233/17
11. Samir Mahović (u daljnjem tekstu: apelant) koji se tretno nalazi u Kazneno-popravnom zavodu Zenica, podnio je 12. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 K 050214 15 K od 21. januara 2016. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 K 050214 16 Kž 10 od 5. oktobra 2016. godine.
12. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 24. novembra 2016. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se se odnosila na isto pitanje i istu odluku kao i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 22. decembra 2016. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-4423/16 kojom je apelaciju podnesenu 24. novembra 2016. godine protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 K 050214 16 Kž 10 od 5. oktobra 2016. godine i Presude Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 K 050214 15 K od 21. januara 2016. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Spajanje predmeta
19. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3507/17. Apelacioni navodi
20. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
22. Ustavni sud zapaža da apelanti u predmetnim apelacijama pokreću ista pitanja koja su bila predmet njihovih ranije podnesenih apelacija o kojima je Ustavni sud već donio odluke. U predmetu broj AP-4233/17 apelant je osporio istu odluku kao i u ranije podnesenoj apelaciji, o kojoj je Ustavni sud već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
23. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman