Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2473/17 (O. M.)

Odluka donesena 15. 11. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2473/17

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 11. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2473/17, rješavajući apelaciju Olje Mrđen, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Olje Mrđen podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 I 259750 17 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Olja Mrđen (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke podnijela je 16. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 259750 17 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Pravobranilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo RS) zatraženo je 27. jula 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud i Pravobranilaštvo RS dostavili su odgovore na apelaciju 3. i 4. augusta 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica navodi da je Rješenjem Osnovnog suda broj I-191434 od 16. decembra 2015. godine obavezana Republika Srpska (u daljnjem tekstu: izvršenik) da joj na ime troškova sastavljanja prigovora isplati iznos od 300,00 KM. S obzirom na to da u rješenju nije navedeno da je izvršenik dužan apelantici isplatiti i zatezne kamate na navedeni iznos, apelantica je 5. maja 2017. godine podnijela Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (na osnovu izvršne isprave – rješenja od 16. decembra 2015. godine) radi naplate kamata i troškova izvršenja.

6. Osnovni sud je 12. maja 2017. godine donio rješenje o izvršenju kojim je odredio predloženo izvršenje, te je navedeno rješenje 15. maja 2017. godine dostavio Ministarstvu finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) na provođenje.

7. U nastavku postupka Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 259750 17 I od 5. jula 2017. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja od 12. maja 2017. godine, nakon čega je rješenje o prigovoru 6. jula 2017. godine dostavio Ministarstvu finansija na provođenje.

8. Prema stanju u spisu, izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi: „I pored dva sudska rješenja Republika Srpska do danas mi nije isplatila navedeni iznos sa kamatama koje mi po zakonu pripadaju“.

b) Odgovor na apelaciju

10. Osnovni sud je ukratko izložio činjenično stanje predmeta, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da je u predmetnom izvršnom postupku postupao hitno, te da je rješenje o izvršenju kao i rješenje o prigovoru izvršenika proslijedio Ministarstvu finansija Republike Srpske na provođenje.

11. Pravobranilaštvo RS je u svom odgovoru, pored kratkog izlaganja činjeničnog stanja predmeta, istaklo da je prvostepeni sud postupao u skladu sa zakonskim odredbama, dok je Ministarstvo finansija nakon zaprimljenog rješenja o izvršenju rješenje zavelo u bazu isplate i na redu je plaćanja prema akcionom planu kojim se uredio sistem plaćanja po zaprimljenim sudskim presudama i izvršnim rješenjima.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23-24. sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

16. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

18. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

21. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenje sudske odluke. Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud 16. decembra 2015. godine donio rješenje o izvršenju (po apelanticinom prijedlogu), te da je u nastavku postupka postupao po apelanticinom novom prijedlogu od 5. maja 2017. godine i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan izvršni postupak. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od godinu i deset mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

23. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi provođenja rješenja o izvršenju. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Također, Ustavni sud ne nalazi elemente na osnovu kojih bi mogao zaključiti da je predmetni postupak od posebnog značaja za apelanticu.

24. U odnosu na ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, Ustavni sud konstatira da apelantica nije u značajnijoj mjeri doprinijela dužini trajanja postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelantica predmetnu apelaciju podnijela nakon godinu i šest mjeseci od donošenja rješenja o izvršenju (od 16. decembra 2015. godine), odnosno mjesec dana od pokretanja novog izvršnog postupka (na osnovu rješenja od 16. decembra 2015. godine), kao i da iz stanja u spisu proizlazi da izvršni postupak u trenutku donošenja ove odluke traje jednu godinu i deset mjeseci. S tim u vezi, analizirajući postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je sud donio rješenje o izvršenju 16. decembra 2015. godine, koje je proslijedio Ministarstvu finansija na provođenje. Nakon apelanticinog novog prijedloga od 5. maja 2017. godine Osnovni sud je u kratkom periodu odredio izvršenje i odlučio o izjavljenom prigovoru (u roku od sedam dana i roku od nešto više od mjesec dana), nakon čega je doneseno rješenje dostavio Ministarstvu finansija na provođenje čime je preduzeo određene radnje s ciljem okončanja izvršnog postupka. Dakle, Osnovni sud je kao nadležni organ efikasno i zakonito obavio svoju funkciju, tj. u kratkom roku donio rješenje o izvršenju i rješenje po prigovoru, koja je dostavio Ministarstvu finansija na provođenje, i to sve u roku od dva mjeseca od dana kada je apelantica podnijela novi prijedlog za izvršenje. Prema tome, iako se radi o izvršnom postupku koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, Ustavni sud, imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, smatra da se period od jedne godine i deset mjeseci u kojem nije okončan predmetni izvršni postupak još uvijek ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.

25. Stoga, Ustavni sud nalazi da zbog neokončanja izvršnog postupka u periodu od jedne godine i deset mjeseci još uvijek nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje jednu godinu i deset mjeseci, s obzirom na to da se radi o kratkom periodu koji se ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.

27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2473/17 (O. M.) | Sudska praksa | Aktio