Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3481/17 (M. Đ.)
Odluka donesena 15. 11. 2017.
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3481/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 11. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3481/17, rješavajući apelaciju Miloša Đukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloša Đukića podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 K 023780 17 Kž od 6. juna 2017. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 K 023780 16 Mpom od 10. aprila 2017.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Miloš Đukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stanara, kojeg zastupa Goran Nešković, advokat iz Doboja, podnio je 12. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 K 023780 17 Kž od 6. juna 2017. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 K 023780 16 Mpom od 10. aprila 2017. godine. Apelant je 13. oktobra 2017. godine podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud „zabrani Sudu BiH izvršenje Presude Suda BiH broj S1 3 K 023780 16 Mpom od 10. aprila 2017. godine do konačne odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji“.
2. Pravosnažnom Presudom Višeg suda u Podgorici broj K 26/08 od 26. decembra 2008. godine, apelant je proglašen krivim zbog počinjenog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 300. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Crne Gore i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od sedam godina.
3. Osnovni sud u Podgorici 22. februara 2016. godine dostavio je Sudu BiH zamolnicu broj Iks br. 59/09 od 7. novembra 2016. godine radi preuzimanja izvršenja kazne zatvora koja je apelantu, kao državljaninu Bosne i Hercegovine, izrečena pravosnažnom Presudom Višeg suda u Podgorici broj K 26/08 od 26. decembra 2008. godine.
4. Presudom Suda BiH broj S1 3 K 023780 16 Mpom od 10. aprila 2017. godine, na osnovu čl. 63. i 68. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, te člana 2. stav 1. Ugovora između Crne Gore i Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima od 9. jula 2010. godine, odlučeno je da se preuzima izvršenje pravosnažne Presude Višeg suda u Podgorici broj K 26/08 od 26. decembra 2008. godine.
5. Presudom Suda BiH broj S1 3 K 023780 17 Kž od 6. juna 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda.
6. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da se neosnovano žalbom pobija prvostepena presuda zbog bitne povrede krivičnog postupka iz člana 297. stav 1. tačka g) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, isticanjem prigovora da je prvostepeni sud donio presudu, a da za to nije bio stvarno nadležan. Sud BiH je ukazao da se izneseni žalbeni prigovor o nenadležnosti vezuje i za pravnu kvalifikaciju radnji za koje je apelant oglašen krivim. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da je, nasuprot žalbenim prigovorima, prvostepeni sud, primjenjujući odredbe člana 68. stav 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, pravilno utvrdio da činjenični opis krivičnog djela za koje je apelant pravosnažnom presudom Višeg suda u Podgorici oglašen krivim u potpunosti odgovara krivičnom djelu neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, jer iz opisa radnji nesumnjivo proizlazi da se radilo o međunarodnom prometu droga što je bitan elemenat upravo tog krivičnog djela, a koji ga razlikuje od krivičnog djela iz člana 224. Krivičnog zakona Republike Srpske. Pri tome, Sud BiH je ukazao da apelantov branilac, kako to proizlazi iz žalbe, insistira na doslovnoj gramatičkoj jednakosti normi Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i Krivičnog zakonika Crne Gore. Vrhovni sud je naveo da, međutim, smisao uslova dvostruke kažnjivosti, propisanog odredbama člana 63. stav 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, zahtijeva da je krivično djelo kažnjivo i prema zakonu države u kojoj je počinjeno i prema zakonu države u kojoj se preuzima izvršenje. Dakle, da nije neophodno da se krivična djela u cjelosti podudaraju, već je važno da se podudaraju u pogledu bitnih obilježja bića krivičnog djela. Sud BiH je, u pogledu prijedloga apelanta da se primjenom instituta beneficium cohaesiones ne prihvati priznanje odnosno izvršenje predmetne presude (jer je saizvršilac D.D. osuđen u odsustvu), ukazao da je navedeni institut, institut procesnog, a ne materijalnog prava i da nema mjesta njegovoj primjeni u konkretnom slučaju. Naime, Sud BiH je naveo da je krivični postupak protiv apelanta pravosnažno okončan, a da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke da bi došlo do preuzimanja izvršenja pravosnažne presude.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant pozivom Suda BiH od 2. oktobra 2017. godine upućen da se 16. oktobra 2017. godine javi na izdržavanje kazne zatvora u Kazneno-popravni zavod Foča.
8. Iz stanja spisa, takođe, proizlazi da je apelant 3. oktobra 2017. godine podnio Sudu BiH molbu za privremeno odlaganje izdržavanja kazne zatvora za period od šest mjeseci. Apelacioni navodi
9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. Ustavni sud prije svega zapaža da se predmetni slučaj odnosi na postupak preuzimanja izvršenja strane sudske odluke tj. Presude Višeg suda u Podgorici, broj K 26/08 od 26. decembra 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se predmetni postupak koji se odnosi na postupak preuzimanja izvršenja strane sudske odluke u Bosni i Hercegovini, a po osnovu zamolnice stranog suda, ne tiče utvrđivanja „osnovanosti bilo kakve krivične optužbe“ protiv apelanta u smislu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Naime, u ovim postupkom se samo odlučivalo postoje li zakonski uslovi za preuzimanje izvršenja strane sudske presude u Bosni i Hercegovini ili ne, po osnovu Ugovora zaključenog između Crne Gore i Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju stranih sudskih odluka u krivičnim postupcima (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4390/16 od 22. decembra 2016. godine, stav 8., AP 927/13 od 25. aprila 2013. godine, stav 11. i AP 56/09 od 25. oktobra 2011. godine, stav 20. dostupne na www.ustavnisud.ba ) Stoga, Ustavni sud smatra da se član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije ne može primjeniti na postupak u kome je donesena osporena odluka, te je stoga apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman