Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4957/15 (P. B.)

Odluka donesena 15. 11. 2017.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4957/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 11. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine, u predmetu broj AP-4957/15, rješavajući apelaciju Petka Blagojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14) donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petka Blagojevića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 V 108089 15 Gž od 27. avgusta 2015. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. Petko Blagojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Siniša Marić advokat iz Banja Luke, podnio je 9. novembra 2015. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 V 108089 15 Gž od 27. avgusta 2015. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio Osnovnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) da u predmetu broj 71 0 V 108089 14 V 3 preduzima bilo kakve procesne radnje te da zabrani Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Republička uprava) da u odnosu na z.k. uložak broj 163 k.o. Petrićevac u kojem je upisana k.č broj 125/6 (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) preduzima bilo kakve daljnje radnje upisa ili brisanja upisa, a sve do donošenja odluke o apelaciji.

2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP-4957/15 od 8. decembra 2015. godine odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere kao neosnovan.

A.Tok vanparničnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje

3. Osnovni sud je, rješavajući u vanparničnom postupku po apelantovom prijedlogu, donio rješenje broj R-1060/01 od 16. januara 2003. godine, kojim je određena privremena mjera kojom je Juri Dulbiću (u daljnjem tekstu: protivpredlagač ili J.D.) zabranjeno otuđivanje predmetnih nekretnina i naloženo apelantu da u roku od 30 dana od dana prijema tog rješenja podnese tužbu protiv protivpredlagača radi utvrđenja pravne valjanosti ugovora o zamjeni nekretnina zaključenog u Banjaluci između apelanta i protivpredlagača, te je određeno da ta privremena mjera ostaje na snazi do pravosnažnog okončanja parničnog postupka. Predmetnim rješenjem z.k. uredu tog suda i Republičkoj upravi je naloženo da izvrše zabilježbu ove zabrane u odgovarajuće evidencije. U obrazloženju je konstatovano da postoji opravdana bojazan da će protupredlagač otuđiti i predmetne nekretnine koje je apelant stekao na osnovu ugovora o zamjeni kojeg je zaključio 9. avgusta 1995. godine u Banjaluci sa protupredlagačem, zbog čega bi apelantu nastala nenadoknadiva šteta.

4. Protivpredlagač je 31. januara 2003. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja.

5. Nakon toga, Osnovni sud je donio rješenje broj 71 0 V 108089 01 V od 16. decembra 2010. godine kojim je stavljeno van snage rješenje tog suda broj R-1060/01 od 16. januara 2003. godine, uz obrazloženje da je protivpredlagač 6. decembra 2010. godine obavijestio taj sud da je parnični postupak, koji je apelant bio dužan pokrenuti shodno rješenju od 16. januara 2003. godine, okončan presudom na osnovu priznanja broj P-389/03 od 10. oktobra 2006. godine.

6. Protiv rješenja od 16. decembra 2010. godine apelant je podnio žalbu Osnovnom sudu, koji je rješenjem broj 71 0 V 108089 13 V 2 od 16. oktobra 2013. godine uvažio žalbu i stavio van snage osporeno rješenje, a ostavio na snazi rješenje od 16. januara 2003. godine, konstatujući da je tačan apelantov žalbeni navod da nikada nije primio presudu na osnovu priznanja broj P-389/03 od 10. oktobra 2006. godine i da tom presudom nisu obuhvaćene predmetne nekretnine.

7. Nakon toga, Osnovni sud je donio rješenje broj 71 0 V 108089 14 V 3 od 9. aprila 2014. godine kojim je usvojio žalbe apelanta i Ive Durbića, Borisa Durbića i Jelene Durbić (u daljnjem tekstu pravni sljednici protivnika predlagača) i utvrdio da se privremena mjera određena u tom predmetu 16. januara 2003. godine održava na snazi do pravosnažnog okončanja parničnog postupka pod brojem 71 0 P 050754 13 P ili do naredne pravosnažne odluke o mjeri obezbjeđenja, uz obrazloženje da je uvidom u navedeni parnični predmet utvrđeno da je i u tom predmetu donesena privremena mjera obezbeđenja vezana za predmetne nekretnine, a nakon toga i dopunsko rješenje od 25. februara 2014. godine, kojim odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za određivanje sudske mjere obezbjeđenja.

8. Okružni sud je rješenjem broj 71 0 V 108089 15 Gž od 27. avgusta 2015. godine, koje osporeno predmetnom apelacijom, uvažio žalbe apelanta i pravnih sljednika protivnika predlagača i ukinuo rješenja Osnovnog suda od 9. aprila 2014. godine i od 16. oktobra 2013. godine (oba o održavanju na snazi privremene mjere), te je uvažio apelantovu žalbu i ukinuo rješenje broj 71 0 V 108089 01 V od 16. decembra 2010. godine (o stavljanju van snage rješenja o određivanju privremene mjere), kao i uvažio žalbu protivnika predlagača i ukinuo rješenje od 16. januara 2003. godine.

9. Okružni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, konstatovao da faktički nikada nije odlučeno o žalbi protiv rješenja od 16. januara 2003. godine. Okružni sud je obrazložio da je, naime, nezakonito rješenje Osnovnog suda 16. decembra 2010. godine koje je doneseno na osnovu pismenog podneska od 31. avgusta 2009. godine, obzirom da taj podnesak nije podnio protivpredlagač, već neovlašteno lice koje nije imalo punomoć protivpredlagača za podnošenje istog. Takođe, navedeno je da je prvostepeni sud bio dužan da, nakon ocjene blagovremenosti i dopuštenosti žalbe (koju je protivpredlagač označio kao prigovor), istu dostavi drugostepenom sudu na rješavanje, a ne da sam odluči o žalbi obzirom da rješavanje po žalbi protiv prvostepenih odluka spada u nadležnost drugostepenog suda. Shodno tome, prema obrazloženju Okružnog suda, sva rješenja koja su u konkretnom slučaju donesena nakon takvog postupka prvostepenog suda, su nezakonita. Takođe, Okružni sud je zaključio da je rješenje od 16. januara 2003. godine doneseno u skladu sa propisima koji su bili na snazi u vrijeme njegovog donošenja. Međutim, konstatujući da je o privremenoj mjeri i mjeri obezbjeđenja odlučeno i u parničnom postupku koji je pokrenut u cilju razrješenja pitanja valjanosti izvršene razmjene nepokretnosti odnosno date izjave o tome, kako su i u predmetnom vanparničnom i u parničnom postupku broj 71 0 P 050754 13 P predmet raspravljanja i predmetne nekretnine u odnosu na koje parnični postupak nije pravosnažno okončan to, kako je zaključio Okružni sud, nema mjesta odlučivanju predmetnim nekretninama i u konkretnom, vanparničnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je donio odluku kao u dispozitivu rješenja.

10. Osnovni sud je u prilogu dopisa od 20. jula 2017. godine dostavio rješenje Osnovnog suda broj 71 0 V 108089 16 V 4 od 1. marta 2016. godine, doneseno u vanparničnom postupku. Navedenim rješenjem je prekinut postupak u predmetnoj pravnoj stvari do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji broj AP-4957/15, uz obrazloženje da je apelant podnio prijedlog radi određivanja mjere obezbijeđenja protiv pravnih sljednika protivnika predlagača, te da je na ročištu održanom 24. februara 2016. godine predložio da se taj postupak prekine do donošenja odluke o apelaciji.

B.Parnični postupak

11. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je parnični postupak, pokrenut povodom tužbe J.D. (protivpredlagača u predmetnom vanparničnom postupku) od 8. decembra 2003. godine protiv apelanta radi utvrđenja ništavosti ugovora o zamijeni od 9. avgusta 1995. godine, u ponovnom postupku pred Osnovnim sudom zaveden pod brojem 71 0 P 050754 13 P i da su u tom postupku kao tužitelji - protivtuženi označeni pravni sljednici tužioca i Saša Vasiljević (u daljnjem tekstu: tužitelji), a apelant kao tuženi-protivtužilac.

12. Osnovni sud je, u predmetnom parničnom postupku, po apelantovom prijedlogu, donio rješenje broj 71 0 P 050754 13 P 2 od 31. maja 2013. godine kojim je odredio privremenu mjeru obezbjeđenja pobliže opisanu u izreci tog rješenja. Međutim, Osnovni sud je rješenjem broj 71 0 P 050754 13 P 2 od 10. januara 2014. godine, ukinuo navedeno rješenje. Nakon toga, Osnovni sud je donio dopunsko rješenje broj 71 0 P 050754 13 P 2 od 25. februara 2014. godine, potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 050754 14 Gž 2 od 26. septembra 2014. godine, kojim je poslije stava 1. izreke rješenja od 10. januara 2014. godine dodat stav 2. kojim je odbijen apelantov zahtjev za određivanje tražene sudske mjere obezbijeđenja.

13. Pravni sljednici protivnika predlagača su u dopisu od 4. jula 2017. godine naveli da je predmetna parnica okončana pravosnažnom presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 050754 13 P 2 od 21. februara 2016. godine kojom je apelant „spor izgubio“, zbog čega je apelacija postala „bespredmetna“. U prilog svojim navodima, dostavili su kopiju navedene presude Osnovnog suda i presude Okružnog suda broj 71 0 P 050754 16 Gž 3 od 16. decembra 2016. godine.

14. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 050754 13 P 2 od 21. februara 2016. godine (stav 1. izreke presude) usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se utvrdi ništavom pismena izjava J.D. od 9. avgusta 1995. godine (u daljnjem tekstu: predmetna izjava) i pismena punomoć potpisana od strane J.D. koje su pobliže opisane u stavu 1. izreke te presude, kao i izvršeni prenos posjeda nekretnina u katastarskom operatu na apelanta, i to na k.č. pobliže opisanim u stavu 1. izreke presude, a da apelant trpi da se kod Republičke uprave briše kao katastarski posjednik na tim k.č. i da se uspostavi ranije katastarsko stanje na tim parcelama, kao i da apelant te parcele preda tužiteljima slobodne od lica i stvari u suposjed. Predmetnom presudom (stav 2. izreke presude) odbijen je protivtužbeni zahtjev apelanta kojim je, između ostalog, tražio da se utvrdi pravna valjanost predmetne izjave koju je dao J.D, kao sastavnog dijela ugovora o zamjeni nekretnina zaključenog između J.D. i apelanta pobliže opisanog u stavu 2. izreke presude a kojom izjavom je D.J. prenio na apelanta pravo vlasništva, posjeda i korištenja na predmetnim nekretninama, koje se po novom premjeru odnose na određene k.č. pobliže opisane u stavu 1. izreke presude, kao i na ostalim nekretninama pobliže opisanim u stavu 2. izreke presude. Predmetnom presudom je odučeno o troškovima postupka na način pobliže opisan u stavu 3 izreke presude.

15. Odlučujući o žalbi koju je apelant podnio protiv presude Osnovnog suda, Okružni sud je donio presudu broj 71 0 P 050754 16 Gž 3 od 16. decembra 2016. godine kojom je djelimično uvažio apelantovu žalbu i ukinuo prvostepenu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka (stav 3. izreke) i u tom dijelu je predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je u ostalom dijelu odluke o tužbenom i protivtužbenom zahtjevu (st. 1. i 2. izreke) odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

16. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda od 27. avgusta 2015. godine, donesenim u vanparničnom postupku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni procesnog prava, u suštini smatrajući da Okružni sud nije imao pravnog osnova za ukidanje nižestepenih odluka, te da mu je osporenim rješenjem zapravo onemogućeno da se zaštiti od mogućnosti gubitka prava na predmetne nekretnine.

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.

18. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g. ako su izmijenjene pravne okolnosti;

19. Ustavni sud primjećuje da je apelant u apelaciji osporavao rješenje Okružnog suda broj 71 0 V 108089 15 Gž od 27. avgusta 2015. godine, doneseno u vanparničnom postupku, a kojim su ukinuta rješenja prvostepenog suda o određivanju privremene mjere kojom je J.D. (pravnom predniku tužitelja) privremeno zabranjeno otuđivanje predmetnih nekretnina. Apelant je u suštini smatrao da Okružni sud nije imao pravnog osnova za ukidanje nižestepenih odluka, te da mu je osporenim rješenjem zapravo onemogućeno da se zaštiti od mogućnosti gubitka prava na predmetne nekretnine.

20. U vezi sa tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da iz dostavljene dokumentacije proizilazi da, nakon što su odluke prvostepenog suda ukinute osporenim rješenjem Okružnog suda od 27. avgusta 2015. godine, te nakon što je apelant podnio predmetnu apelaciju, konkretan vanparnični postupak je rješenjem Osnovnog suda od 1. marta 2016.godine prekinut na apelantov zahtjev do donošenja odluke Ustavnog suda po toj apelaciji. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra potrebnim ukazati da su odluke o privremenoj mjeri zapravo odluke koje određenu pravnu odnosno faktičku situaciju regulišu samo privremeno, najkasnije do donošenja meritorne odluke o konkretnom pitanju, a u ovom slučaju to bi bila meritorna odluka o pravu vlasništva, posjeda i korištenja na predmetnim nekretninama. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja apelacije, u parničnom postupku upravo i donesena pravosnažna meritorna presuda Osnovnog suda broj 71 0 P 050754 13 P 2 od 21. februara 2016. godine kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, a odbijen apelantov protivtužbeni zahtjev u odnosu na predmetne nekretnine. Imajući u vidu naprijed navedeno, odnosno činjenicu da je nakon podnošenja apelacije donesena pravosnažna odluka kojom je meritorno odlučeno o pravu vlasništva, posjeda i korištenja na predmetnim nekretninama, u smislu da ta prava ne pripadaju apelantu, Ustavni sud smatra da da su u međuvremenu od podnošenja apelacije nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na situaciju u momentu podnošenja apelacije, zbog kojih je bespredmetno dalje razmatranje apelantovih navoda u odnosu na osporeno rješenje.

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4957/15 (P. B.) | Sudska praksa | Aktio