Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3871/17 (M.O. iz Sarajeva)
Odluka donesena 15. 11. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - nezavisan sud
- Pretpostavka nevinosti
- In dubio pro reo
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3871/17
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 11. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3871/17, rješavajući apelaciju M. O., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija M. O. podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 K 039755 17 Kž od 20.
juna 2017. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 K 039755 16 K od 27. decembra 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. O. iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jovan Čokorilo, advokat iz Trebinja, podnio je 12. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 K 039755 17 Kž od 20. juna 2017. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 K 039755 16 K od 27. decembra 2016. godine.
2. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio da se on ne upućuje na izdržavanje kazne zatvora do konačne odluke Ustavnog suda.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda, te Okružnog tužilaštva u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je 28. septembra 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.
4. Okružni sud je odgovor dostavio 11. oktobra, Osnovni sud 9. oktobra, a Okružno tužilaštvo 10. oktobra 2017. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Osnovni sud je Presudom broj 95 0 K 039755 16 K od 27. decembra 2016. godine apelanta proglasio krivim da je radnjama bliže opisanim u izreci presude počinio krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 224. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci.
7. Iz obrazloženja presude proizlazi da su neosnovanim ocijenjene apelantove tvrdnje da su dokazi koje je predložilo i provelo tužilaštvo na glavnom pretresu nezakoniti dokazi u smislu člana
10. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS). Apelant je tvrdio da je radnja pretresanja vozila provedena nezakonito jer joj praktično nisu prisustvovala dva punoljetna građanina kao svjedoci, da je privremeno oduzimanje predmeta kao i otvaranje i pregled izvršeno na nezakonit način, te da je vještačenje oduzete praškaste materije za koju se tvrdi da je označena opojna droga također nezakonito jer nije urađena kvantitativna analiza.
8. Osnovni sud je istakao da je policija zaustavila apelanta na osnovu saznanja da se u vozilu nalazi droga, te da je pretres izvršen prema pravilima, a što su saglasno potvrdili policijski službenici Mi. P., R. B. i M. P., iskazi svjedoka - građana M. M. i B. K, te materijalni dokazi: izdata je potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, izvršeno je otvaranje i pregled oduzetog predmeta u prisustvu apelanta i tužioca, te je izvršeno odgovarajuće vještačenje. Bez značaja za pravilnost postupka ocijenjena je činjenica da apelant nije potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, s obzirom na to da su pretresu prisustvovala dva punoljetna građanina – svjedoci M. M. i B. K, na način propisan zakonom, koji su potpisali zapisnik o pretresu. Osnovni sud je istakao i da je njihova manja ili veća zainteresovanost za detalje pretresa njihova lična stvar i lični odnos prilikom prisustva takvoj radnji, na što se ne može uticati. Nadalje, u vezi sa sumnjom da su pojedini pripadnici policije na apelanta kritične prilike upotrijebili prekomjernu silu, po ocjeni Osnovnog suda nemaju značaj za zakonitost i validnost istrage. S tim u vezi je ukazano da apelant prigovore ove vrste ima mogućnost da ostvari kroz odgovarajući disciplinski ili drugi postupak prema odgovornim licima. U vezi s tvrdnjom da je nalaz oduzete materije također nezakonit dokaz jer nije urađena kvantitativna analiza, ukazano je da je vještakinja B. V. D. na glavnom pretresu, pored ostalog, izjavila da se kvantitativna analiza i ne traži za postojanje krivičnog djela jer takva analiza nije propisana zakonom, kao i da nije propisan procenat amfetamina koji treba da sadrži uzorak koji je predmet analize, već je dovoljno samo prisustvo, što je u konkretnom slučaju analizom i utvrđeno.
9. Okružni sud je Presudom broj 95 0 K 039755 17 Kž od 20. juna 2017. godine žalbu apelanta i tužilaštva odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.
10. Okružni sud je neosnovanim ocijenio apelantove tvrdnje da dokazi izvedeni na glavnom pretresu imaju karakter nezakonitih dokaza u smislu člana 10. stav 2. ZKPRS.
11. S tim u vezi je ukazano da iz sadržaja dokazne građe proizilazi da je apelant označenog datuma upravljao označenim automobilom, te da ga je na označenom mjestu zaustavila patrola Jedinice za podršku CJB Trebinje (u daljnjem tekstu: CJB). S obzirom na to da se apelant zaključao u vozilu i odbio postupiti po nalogu policijskih službenika, lišen je slobode, a iste večeri o događaju su obaviješteni dežurni javni tužilac i dežurni sudija Osnovnog suda, te je zatraženo izdavanje naredbe za pretres automobila. Sudija za prethodni postupak je putem telefona odobrio izdavanje naredbe radi vršenja pretresa vozila, nakon čega su inspektori CJB izvršili pretres vozila i o tome sačinili pismenu naredbu. Nadalje, ukazano je da je pretres vozila izvršen uz prisutnost apelanta i dvojice inspektora CJB, te dva punoljetna građanina. Prilikom pretresa u vozilu je pronađen aluminijski zamotuljak stavljen u kutiju od cigareta, koji je bio predmet vještačenja.
12. Okružni sud je neprihvatljivom ocijenio apelantovu tvrdnju da je pretres automobila nezakonit jer su naredba za pretres vozila i zapisnik o pretresu vozila sačinjeni u suprotnosti s odredbama ZKPRS. S tim u vezi je ukazano da pretres nije započeo prije nego što su se stekli zakonski uslovi za to, te nakon što je obezbijeđeno i prisustvo dva punoljetna građanina kao svjedoka. Stoga, određeni formalni nedostaci naredbe o pretresu vozila i zapisnika o pretresu vozila na kojim je apelant insistirao, po ocjeni Okružnog suda, nisu ugrozili zakonitost pomenute istražne radnje. S tim u vezi je ukazano da je predmetna usmena naredba za pretres vozila izdata u skladu s odredbama ZKPRS, iz čega se može zaključiti da je pretres vozila izvršen na zakonit način. Rezultat pretresa apelantovog vozila bio je pronalazak materije za koju je kasnije vještačenjem ustanovljeno da predstavlja opojnu drogu. Kako je pretres vozila bio zakonit, onda se i predmeti koji su tom prilikom pronađeni mogu koristiti kao dokaz i sud je na njima mogao graditi svoju odluku.
13. Neosnovanom je ocijenjena apelantova tvrdnja da je privremeno oduzimanje predmeta izvršeno na nezakonit način, te da čuvanje i deponovanje oduzetih predmeta nije bilo pod kontrolom suda. S tim u vezi je ukazano da se u spisu nalazi potvrda o privremenom oduzimanju predmeta izdata od CJB iz koje proizilazi da je nakon privremenog oduzimanja predmeta – kutije od cigareta u kojoj se nalazio sporni zamotuljak, postupljeno u skladu s članom 127. ZKPRS, te da su privremeno oduzeti predmeti pohranjeni u sudu. To što je apelant odbio da potpiše potvrdu o privremenom oduzimanju (a što je konstatovano i u samoj potvrdi), po ocjeni Okružnog suda, tom dokumentu ne uskraćuje svojstvo zakonitog akta policijskih organa.
14. Okružni sud je zaključio i da apelantovim tvrdnjama nije dovedena u pitanje zakonitost izvršenih radnji otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta. S tim u vezi je ukazano na sadržaj člana 135. st. 1. i 2. ZKPRS, te da je tužilac postupio u skladu s navedenom zakonskom normom.
15. Okružni sud je neosnovanim ocijenio i apelantov prigovor u pogledu zakonitosti provedenog vještačenja. S tim u vezi je ukazano da nije postojala potreba niti zakonska obaveza vještaka da pored kvalitativne izvrši i kvantitativnu analizu praškaste materije. Okolnost da je kvalitativnom analizom pouzdano utvrđeno da ispitani uzorak praha sadrži amfetamin, iz grupe sintetičkih stimulansa amfetaminskog tipa, bila je dovoljan i pouzdan osnov za zaključak da je apelant u vozilu držao i prenosio supstancu koja je proglašena za opojnu drogu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant tvrdi da su mu osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
17. Apelant tvrdi da je radnja pretresanja njegovog automobila izvršena nezakonito. S tim u vezi je istakao da naredba za pretres nije sačinjena u skladu sa zakonom jer u zahtjevu za njeno izdavanje nedostaje ime podnosioca zahtjeva, te zbog činjenice da podnosilac zahtjeva ne sastavlja i ne potpisuje naredbu koju je odobrio sudija već to čini drugo lice. Nadalje, ističe da zapisnik o pretresanju ne sadrži tačan opis predmeta koji se oduzima. Također tvrdi da sadržaj zapisnika nije istinit jer prisutni svjedoci M. M. i B. K. prije početka pretresa nisu bili upozoreni da prate kako se pretres vrši, da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika stave svoje primjedbe, da svjedoci nisu pratili tok pretresa, nisu vidjeli koji predmeti su pretresom pronađeni, a što su, kako navode svjedoci, potvrdili i u svojim iskazima koje su redovni sudovi propustili ocijeniti. Nadalje, apelant tvrdi i da u sudskom spisu nema dokaza da je ovlašteno službeno lice vratilo sudu naredbu o pretresanju i da je predalo sudu oduzete predmete, kao ni na koji način je sud zadržao predmete pod svojim nadzorom. Apelant tvrdi da nisu fiksirani i izuzimani drugi tragovi (otisci papilarnih linija, DNK profil i dr.) u automobilu niti na oduzetim predmetima, kako bi se utvrdilo da li potiču od lica koje je izvršilac krivičnog djela. Također, ističe da iz potvrde o vraćanju privremeno oduzetih predmeta proističe da mu se vraćaju i dva mobilna telefona, a da nije vršeno vještačenje telefona radi utvrđivanja sadržaja komunikacije kojim bi se utvrdila namjera prodaje opojne droge za koju se tvrdi da je držao i prenosio ili izvršila identifikacija lica koja bi mogla biti potencijalni kupci.
18. S obzirom na to da je, po njegovom mišljenju, pretres obavljen nezakonito, to je i privremeno oduzeti predmet nezakonit dokaz. U vezi s tim ističe i da u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta nedostaje opis predmeta koji se oduzimaju, utvrđivanje njihove istovjetnosti, naznaka gdje su pronađeni. Također, ukazuje da nije potpisao potvrdu o oduzimanju predmeta, kao i da za ovako oduzete predmete nije obezbijeđeno čuvanje na osnovu sudske odluke odnosno da čuvanje i deponovanje nije bilo pod kontrolom suda.
19. Nadalje, apelant tvrdi i da otvaranje i pregled oduzetih predmeta nisu provedeni na zakonit način, te da slijedom navedenog oduzeti predmeti predstavljaju „plod otrovne voćke“. U vezi s tim ističe da je ova radnja provedena nakon tri mjeseca od oduzimanja predmeta, da je tom prilikom sačinjen zapisnik i fotodokumentacija. U zapisniku je navedeno da se oduzeti predmeti donose i vraćaju iz depozita CJB, a ne postoji odluka o deponovanju i čuvanju predmeta u vidu naredbe. Također, ističe da „aluminijski smotuljak“ za koji se tvrdi da je nađen pri pretresu automobila uopšte nije otvaran i da nije utvrđen niti opisan njegov sadržaj.
20. Apelant tvrdi i da je vještačenje praškaste materije za koju se tvrdi da je označena droga također nezakonito. U vezi s tim ističe da je naredbom za vještačenje tužilaštva traženo da se utvrdi sadržaj psihoaktivnih supstanci i analiza procentualnog sadržaja, ali da vještačenjem nije urađena kvantitativna analiza. Također, ističe da se u nalazu vještaka navodi da je vještačena materija „žute boje“, a da tužilac nema dokaz da je na vještačenje dostavljena materija koja je pronađena pretresom automobila.
21. Osim toga, apelant posebno ističe i da redovni sudovi uopšte nisu ocjenjivali obimnu dokumentaciju kao i obavljeno vještačenje o tjelesnim povredama koje su mu nanijete od ovlaštenih službenih lica nezakonitom upotrebom sile, kao i njegov iskaz u kom je dao jasan, vjerodostojan i sistematičan pregled događaja kritičnog dana. Stoga, neprihvatljivim smatra stav prvostepenog suda da eventualno nezakonito postupanje pripadnika policije prema njemu ne dovode u pitanje validnost istrage.
22. Apelant tvrdi i da tužilac nije proveo niti jedan dokaz da je držao ili prenosio drogu radi prodaje, niti takva namjera proizlazi iz okolnosti slučaja, tj. bez dokaza da je opojna droga predmet krivičnog djela iz optužnice, te da je drogu držao i prenosio radi prodaje, po njegovom mišljenju svi provedeni dokazi gube na značaju, a zbog čega je, primjenom načela in dubio pro reo, sud jedino mogao da donese odluku u njegovu korist. U prilog navedenom ističe i da je potpuno izostala brižljiva i savjesna ocjena dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj vezi.
23. Nadalje, apelant tvrdi da su i prvostepeni i drugostepeni sud propustili da se izjasne o navedenim nezakonitostima na koje je ukazivao u toku postupka. Po njegovom mišljenju, neprihvatljiv je stav prvostepenog suda da je manja ili veća zainteresovanost svjedoka pri radnji pretresanja njihova lična stvar, jer zakonitost pretresa ne zavisi od svjedoka već od zakonitosti postupanja službenih lica. Nadalje, ističe da je procedura oduzimanja i čuvanja privremeno oduzetih predmeta regulisana imperativnim zakonskim normama, a da u konkretnom slučaju ne postoji lanac posjedovanja dokaza. U prilog svojim tvrdnjama apelant se pozvao na sudsku praksu Vrhovnog suda FBiH, te Suda BiH. Po njegovom mišljenju, proizvoljnost koju su redovni sudovi ispoljili pri ocjeni i odlučivanju o zakonitosti dokaza rezultirala je povredom njegovog prava na pravično suđenje. Također, smatra i da redovni sudovi pri tom nisu postupali kao nezavisni i nepristrani sud.
b) Odgovor na apelaciju
24. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da u postupku pred ovim sudom nisu povrijeđena prava na koja se apelant poziva u apelaciji.
25. Osnovni sud je istakao da su apelantovi navodi neosnovani, te da u toku postupka pred ovim sudom ni na koji način nisu izvršene povrede postupka na koje se apelant žali.
26. Okružno tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju istaklo da Okružni i Osnovni sud nisu prekršili apelantova ustavna prava, da je provedeni postupak bio pravičan, da je objema stranama dana mogućnost iznošenja dokazne građe, da je iskorištena mogućnost pozivanja svjedoka, da su angažovani odgovarajući sudski vještaci, da su ispravno ocijenjeni svi materijalni dokazi, te da sudske odluke sadrže razloge o odlučnim činjenicama. Slijedom navedenog, zaključeno je da su apelantove tvrdnje o povredi prava na koja ukazuje u apelaciji neosnovane.
V.Relevantni propisi
27. Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 67/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 224.
(1) Ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju, ili ko radi prodaje kupuje, drži ili prenosi, ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašćeno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge, kazniće se zatvorom od tri do deset godina.
(…)
28. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3.
Pretpostavka nevinosti i načelo in dubio pro reo (...)
(2) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili od kojih zavisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, sud rješava odlukom na način koji je povoljniji za optuženog.
Zakonitost dokaza Član 10.
(1)Zabranjeno je od osumnjičenog, optuženog ili od bilo kojeg drugog lica koje učestvuje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.
(2)Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i međunarodnim ugovorima, koje je ratifikovala Bosna i Hercegovina, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.
(3)Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana.
Slobodna ocjena dokaza Član 15.
Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
Izdavanje naredbe za pretresanje Član 121.
(...)
(2) Kada sudija za prethodni postupak odluči da izda naredbu za pretres na osnovu usmenog zahtjeva, podnosilac takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu u skladu sa članom 122. ovog zakona i pročitati ga u cijelosti sudiji za prethodni postupak. Sadržaj naredbe za pretresanje Član 122.
Naredba za pretresanje sadrži:
(…)
g) ime i funkciju ovlašćenog lica na koje se naredba odnosi, (...)
Postupak izvršenja naredbe za pretresanje Član 124.
(…) (4) Pretresanju stana, ostalih prostorija ili lica prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci. (...) Svjedoci će prije početka pretresanja biti upozoreni da paze kako se pretresanje vrši, kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore, ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan.
Zapisnik o pretresanju Član 126.
(1) O svakom pretresanju stana, prostorije ili lica sastaviće se zapisnik koji potpisuje lice kod kojeg se vrši pretresanje ili na kojem se vrši pretresanje i lica čije je prisustvo obavezno. Prilikom vršenja pretresanja oduzeće se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koji se oduzimaju, a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah izdati licu kojem su predmeti, odnosno isprave oduzete. (...)
Oduzimanje predmeta na osnovu naredbe za pretresanje Član 127.
(1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlašćeno službeno lice će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji je izdao naredbu.
(2)Ako je predmet privremeno oduzet od određenog lica, takva potvrda mora se uručiti tom licu. Ako je predmet privremeno oduzet iz stana ili prostorije, takva potvrda mora se uručiti vlasniku, stanaru ili korisniku.
(3)Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlašćeno službeno lice mora, bez odgađanja, vratiti sudu naredbu i predati predmete i spisak oduzetih predmeta.
(4)Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje, sud će zadržati predmete pod svojim nadzorom do konačne odluke.
Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije Član 134.
Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija deponuju se u sudu ili sud na drugi način obezbjeđuje njihovo čuvanje.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije Član 135.
(1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. (2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužilac je dužan da obavijestiti lice ili preduzeće od kojeg su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branioca.
(3) Pri otvaranju i pregledu oduzetih predmeta i dokumentacije mora se brinuti da njihov sadržaj ne saznaju neovlašćena lica.
Dužnosti vještaka kojeg je odredio tužilac, odnosno sud Član 162.
Lice koje tužilac, odnosno sud odredi za vještaka dužno je da tužiocu, odnosno sudu dostavi svoj izvještaj koji sadrži sljedeće: dokaze koje je pregledao, obavljene testove, nalaz i mišljenje do kojeg je došao i sve druge relevantne podatke koje vještak smatra potrebnim za pravednu i objektivnu analizu. Vještak će detaljno obrazložiti kako je došao do određenog mišljenja.
Pregledanje predmeta vještačenja Član 165.
(…) (2) Ako je u okviru vještačenja potrebno izvršiti analizu neke materije, vještaku će se, ako je to moguće, staviti na raspolaganje samo dio te materije, a ostatak će se u potrebnoj količini sačuvati za slučaj naknadnih analiza.
Sadržaj presude Član 304.
(…) (7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz pročitan, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optuženog i pri primjenjivanju određenih odredaba Krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo.
(…) VI.Dopustivost
29. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
31. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 95 0 K 039755 17 Kž od 20. juna 2017. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 5. septembra 2017. godine, a apelacija je podnesena 12. septembra 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
33. Apelant tvrdi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st 1. i 2. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže.
36. Ustavni sud prvenstveno konstatuje da se predmetni postupak odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te stoga apelant u postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
37. Suština apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje svodi se na tvrdnju da se osporene presude zasnivaju na nezakonitim dokazima.
38. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praski slijedio stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem njegov zadatak nije da preispituje pogrešno utvrđeno činjenično stanje ili pogrešnu primjenu materijalnog prava ukoliko i sve dok to ne dovede u pitanje prava i slobode koji su zaštićeni Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Osim toga, Ustavni sud napominje da član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na pravično suđenje, ali ne postavlja bilo kakva pravila o prihvatljivosti dokaza. To je prevashodno pitanje koje se reguliše domaćim zakonodavstvom (vidi Evropski sud, Schenk protiv Švajcarske, 12. jul 1988. godine, st. 45-46., serija A, broj 140; i Teixeira de Castro protiv Portugala, 9. jun 1998. godine, stav 34, Izvještaji 1998-IV). Zbog toga, kao stvar načela, Evropski sud smatra da njegova uloga nije da utvrđuje da li određena vrsta dokaza – na primjer dokazi koji su pribavljeni nezakonito u smislu domaćeg prava, mogu biti prihvatljivi ili, upravo, da li je aplikant kriv ili ne. U tom smislu, pitanje na koje se mora odgovoriti jeste da li je postupak kao cjelina, uključujući i način na koji su dokazi pribavljeni, bio pravičan. Ovo uključuje ispitivanje „nezakonitosti“ u pitanju, i, tamo gdje je u pitanju povreda drugih prava iz Konvencije, priroda utvrđene povrede (vidi Evropski sud, Bykov protiv Rusije, [GC], aplikacija broj 4378/02, stav 89, 10. mart 2009. godine; i Lee Davies protiv Belgije, aplikacija broj 18704/05, stav 41, 28. juli 2009. godine).
39. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da se pri ocjeni da li je postupak kao cjelina bio pravičan također mora imati u vidu da li su poštovana prava odbrane. Mora se ispitati da li je aplikantu bila data mogućnost da osporava zakonitost dokaza i da se protivi njegovom korištenju (vidi Evropski sud, Szilagyi protiv Rumunije (dec.), aplikacija broj 30164/04, 17. decembar 2013. godine). Pored toga, mora se uzeti u obzir kvalitet dokaza, uključujući da li okolnosti u kojim je pribavljen ukazuju na sumnju o njegovoj pouzdanosti ili tačnosti (vidi, pored ostalih, naprijed citiranu Bykov, stav 90. i Lisica protiv Hrvatske, aplikacija broj 20100/06, stav 49, 25. februar 2010. godine). Mada se problem pravičnosti neće neophodno pojaviti tamo gdje pribavljeni dokaz nije podržan drugim materijalima, treba imati u vidu da kada je dokaz veoma jak i nema rizika da je nepouzdan, analogno tome potreba za dokazima koji ga podržavaju je slabija (vidi Evropski sud, naprijed citirane, Lee Davies, stav 42. i Bykov, stav 90).
40. U vezi sa zakonitošću dokaza, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 291/08 od 19. novembra 2011. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) utvrdio povredu prava na pravično suđenje (vidi tačka 55) jer je u krivičnom postupku protiv apelanta iz tog predmeta korišten dokaz, oduzeti predmet, koji nema potrebnu kvalitetu da bi sudovi na njemu mogli zasnovati svoje odluke, a pri tom se de facto radilo o jedinom direktnom dokazu, kao i zbog činjenice da nadležni tužilac nije izvršio otvaranje i pregled oduzetog predmeta. Naime, redovni sudovi su zasnivali svoje odluke na dokazu koji je pribavljen pretresanjem apelantovog automobila, a za pretres nije bila izdata usmena naredba u skladu sa ZKPRS, zbog čega je pretres bio nezakonit. Slijedom navedenog, i predmet pribavljen obavljanjem nezakonitog pretresa nije se mogao koristiti kao dokaz jer nema potrebni kvalitet u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije da bi sudovi na njemu mogli zasnovati svoje odluke (vidi tačka 44). Također, u tom slučaju ni otvaranje i pregled na naprijed opisani način oduzetog predmeta nije izvršio tužilac u skladu s relevantnim zakonskim odredbama, odnosno to su učinili samo pripadnici policije, a saslušani svjedoci su dali različite iskaze u pogledu boje selotejpa ili trake kojima su bili oblijepljeni predmeti oduzeti od apelanta, te na oduzetim predmetima nisu pronađeni tragovi papilarnih linija, tj. otisaka apelantovih prstiju, pa je u nedostatku razloga i obrazloženja u osporenim odlukama u ovom dijelu Ustavni sud zaključio da redovni sudovi nisu otklonili razumnu sumnju u pogledu identiteta predmeta oduzetih od apelanta (vidi tačke 46. i 51).
41. U konkretnom slučaju apelant osporava zakonitost pretresa njegovog automobila, tvrdeći da naredba za pretres nije bila sačinjena u skladu sa zakonom, te da dva punoljetna građanina koja su prisustvovala kao svjedoci pretresu nisu bili upozoreni da trebaju pratiti tok pretresa i da imaju pravo da iznesu svoje primjedbe u zapisnik o pretresu prije nego što ga potpišu. Nadalje, smatrajući da je pretres nezakonit, apelant tvrdi i da je dokaz proistekao iz takvog pretresa – oduzeti predmet (zamotuljak u aluminijskoj foliji u kutiji od cigareta) nezakonit dokaz. S tim u vezi apelant ističe i da nije potpisao potvrdu o oduzimanju predmeta, da ne postoji odluka suda o čuvanju i deponovanju oduzetog predmeta. Nadalje, apelant tvrdi da je radnja otvaranja i pregleda obavljena nakon tri mjeseca također provedena protivno zakonu i da tom prilikom nije otvoren oduzeti predmet. Također, tvrdi i da nalaz vještaka nije zakonit dokaz jer nije urađena kvantitativna analiza, kako je to bilo određeno nalogom tužilaštva. Najzad, tvrdi da su redovni sudovi potpuno zanemarili pretjeranu upotrebu sile pripadnika policije, a o čemu je predočio medicinsku dokumentaciju.
42. Ustavni sud, imajući u vidu činjenice apelantovog slučaja, prvenstveno zapaža da se konkretna situacija razlikuje od situacije koja je bila predmet razmatranja u Odluci Ustavnog suda broj AP 291/08. Naime, u konkretnom slučaju izdata je naredba za pretres, te je pretres obavljen u prisustvu dva punoljetna građanina u svojstvu svjedoka, koji su i potpisali zapisnik o pretresanju. Redovni sudovi su razmotrili apelantove tvrdnje o formalnim nedostacima naredbe, te su saslušali u svojstvu svjedoka na glavnom pretresu osobe koje su bile prisutne kao svjedoci prilikom provođenja radnje pretresanja apelantovog automobila, koje iskaze su u cjelini i prihvatili. Nadalje, iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da je apelantu uručena potvrda o privremenom oduzimanju predmeta koji je tom prilikom pronađen, a što je propisano članom 127. ZKPRS, pa činjenica da je odbio potpisati potvrdu nema značaj. Nadalje, u skladu s članom 134. ZKPRS, privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija deponuju se u sudu ili sud na drugi način obezbjeđuje njihovo čuvanje. Apelant i sam navodi da je u zapisniku o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta konstatovano da je oduzeti predmet donijet i vraćen na čuvanje u CJB Trebinje, pa se, suprotno njegovim tvrdnjama, ne može zaključiti da „ne postoji lanac posjedovanja dokaza“. Nadalje, a kako proizilazi iz osporenih presuda, pregled i otvaranje privremeno oduzetih predmeta obavljen je u prisustvu apelanta, tužioca te krim-inspektora CJB, sačinjena je fotodokumentacija, te je izvršeno vaganje na preciznoj vagi. Nadalje, a kako proizlazi iz obrazloženja osporenih presuda, na osnovu nalaza i mišljenja vještaka i njegovog iskaza na glavnom pretresu nesporno je utvrđeno da oduzeta praškasta materija sadrži označenu zabranjenu supstancu, pa je utvrđivanje procenta njenog sadržaja bez značaja. Najzad, redovni sudovi su imali u vidu i cijenili, a suprotno apelantovim tvrdnjama, nalaz i mišljenje vještaka i medicinsku dokumentaciju o povredama koje je apelant zadobio prilikom lišavanja slobode od pripadnika CJB, kao i činjenicu da se apelant, nakon što su ga zaustavili pripadnici policije, zaključao u automobilu i odbio da postupi po nalogu policijskih službenika, te su zaključili da eventualno nezakonito postupanje pripadnika policije u smislu prekomjerne upotrebe sile može biti predmet drugog postupka, ali da ne utiče na zakonitost dokaza na kojim su zasnovane odluke o apelantovoj krivici i postajanju krivičnog djela. Suprotno apelantovim tvrdnjama, ovakav stav redovnih sudova ne ostavlja utisak proizvoljnosti s obzirom na to da apelant ne tvrdi da je bilo koji dokaz korišten u krivičnom postupku protiv njega pribavljen prekomjernom upotrebom sile.
43. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da je apelant imao i koristio mogućnost u postupku pred redovnim sudovima da ospori vjerodostojnost dokaza – kako u pogledu radnje pretresanja tako i otvaranja oduzetog predmeta i utvrđivanja sadržaja na osnovu nalaza i mišljenja vještaka, te da se protivi njihovom korištenju, kao i da su redovni sudovi njegove tvrdnje u tom smislu razmotrili i s tim u vezi dali razloge i obrazloženja zbog čega su apelantove prigovore odbili kao neosnovane. Stoga, a imajući u vidu citirane stavove Evropskog i Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da apelantovo pravo na odbranu nije poštovano u pogledu izvedenih dokaza ili da je procjena sudova bila proizvoljna, pa da su tako dovedene u pitanje garancije u pogledu nezavisnog i nepristrasnog suda, te da je povrijeđena pretpostavka nevinosti i načelo in dubio pro reo, kako apelant neosnovano tvrdi.
44. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da apelantovo pravo na odbranu nije poštovano u pogledu izvedenih dokaza ili da je procjena sudova u vezi s tim bila proizvoljna, pa da su tako dovedene u pitanje garancije u pogledu nezavisnog i nepristrasnog suda, te da je povrijeđena pretpostavka nevinosti i načelo in dubio pro reo.
46. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. S obzirom na odluku o meritumu u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.
48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman