Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3083/17 (J. S.)

Odluka donesena 06. 12. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Materijalna šteta
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3083/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3083/17, rješavajući apelaciju Jovana Savića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jovan Savić protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 078805 17 Gž od 23. marta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Jovan Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Dragomir Živanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 19. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 078805 17 Gž od 23. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Presude zbog propuštanja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 078805 16 P od 28. decembra 2016. godine kojom je obavezan apelant da tužiteljici E. L. isplati materijalnu štetu u iznosu od 10.757,65 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.452,00 KM. Apelant je 26. oktobra 2017. godine dopunio apelaciju i dostavio Ustavnom sudu Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 078805 17 Rev od 19. septembra 2017. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Okružnog suda od 23. marta 2017. godine. S obzirom na to da apelantova revizija nije bila efektivan pravni lijek, Ustavni sud konstatuje da je Presuda Okružnog suda od 23. marta 2017. godine konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

2. U obrazloženju osporene odluke je navedeno, između ostalog, da su odredbama člana 182. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) predviđeni vrlo strogi uslovi koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi sud mogao donijeti presudu zbog propuštanja, tj. da je tužitelj predložio donošenje presude zbog propuštanja, da je sud obavijestio tuženog o posljedicama propuštanja dostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku, da je tužba tuženom dostavljena na način propisan odredbama člana 347. ZPP i da tužbeni zahtjev nije očigledno neosnovan. Shodno tome, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud dopisom od 30. avgusta 2016. godine pozvao apelanta da u skladu sa odredbama čl. 70. i 71. ZPP, u roku od 30 dana dostavi obavezan odgovor na tužbu, dok će u protivnom sud donijeti presudu u skladu sa prijedlogom tužiteljice. Okružni sud je ukazao da su naprijed navedeni dopis, zajedno sa tužbom i prilozima, dostavljeni apelantu 21. oktobra 2016. godine, a da apelant nije u zakonskom roku dostavio sudu odgovor na tužbu. Dalje, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, imajući u vidu prijedlog tužiteljice i okolnost da iz činjenica istaknutih u tužbi, priloženih dokaza i opštepoznatih činjenica ne proizilazi očigledna neosnovanost tužbenog zahtjeva, niti se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, zaključio da su ispunjeni zakonski uslovi za donošenje presude zbog propuštanja. S tim u vezi, Okružni sud je ukazao da tužbeni zahtjev nije očigledno neosnovan, u smislu odredaba člana 182. stav 2. ZPP, iz razloga što nije protivan činjenicama navedenim u tužbi, niti su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev u očiglednoj protivrječnosti sa dokazima koje je tužiteljica predložila, niti su protivrječne sa činjenicama koje su opštepoznate. Pored toga, u obrazloženju osporene odluke je navedeno da nisu osnovani apelantovi žalbeni navodi da tužiteljica u tužbi nije navela vrijednost spora koju u skladu sa odredbama člana 55. ZPP tužba mora da sadrži, jer je u istoj naznačena vrijednost spora u iznosu od 10.757,65 KM.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da Okružni sud nije, kao ni prvostepeni sud, sagledao tužbu i priloge u prethodnom ispitivanju, te da je trebalo prvo ispitati da li je tužba uredno sačinjena. Apelant ukazuje da je vrijednost spora pogrešno napisana i da se u tužbi navode različiti novčani iznosi. Apelant u suštini smatra da su konkretnom slučaju pogrešno primijenjene relevantne odredbe ZPP.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne odredbe ZPP. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, primjenjujući relevantne odredbe ZPP, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3083/17 (J. S.) | Sudska praksa | Aktio