Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4085/17 (TP ORIS DOO BRČKO)

Odluka donesena 15. 11. 2017.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4085/17

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

15. 11. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 15. novembra 2017. godine, u predmetu broj AP-4085/17, rješavajući zahtjev TP ORIS DOO BRČKO za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev TP ORIS DOO BRČKO za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. TP ORIS DOO BRČKO (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Mirko Simić, advokat iz Brčkog, podnio je 2. oktobra 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 102635 17 Mož od 28. jula 2017. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) da u ne provodi postupak izvršenja ododređenog rješenjem Osnovnog suda 96 0 Ip 090066 15 Ip od 10. jula 2015. godine do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji“.

2. Osnovni sud je, na prijedlog apelanta, donio rješenje broj 96 0 P 102635 17 Mo od 23. maja 2017. godine kojim je, stavom I rješenja, određena privremena mjera kojom se zabranjuje izvršenje određeno rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 96 0 Ip 090066 15 Ip od 10. jula 2015. godine, na apelantovim nekretninama upisanim u zk.ul.br. 10788 i 10789 u K.O Brčko, a koje će se rješenje zabilježiti u zemljišnoj knjizi u navedenim zemljišnoknjižnim ulošcima. Stavom II se zabranjuje „Komercijalnoj banci“ a.d. Banja Luka, filijala Brčko (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača), da izvrši realizaciju - naplatu, te se protivniku predlagača nalaže da obustavi realizaciju - naplatu po sredstvima obezbjeđenja datim za ugovore o reprogramu kredita broj NO-103/14 i NO-104/14 od 27. juna 2014. godine na način kako je sve prezentirano u stavu II izreke rješenja. Stavom III je određeno da će privremena mjera trajati sve do pravosnažnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Osnovnog suda pod brojem 96 0 P 098650 16 P. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je u postupku utvrđeno da su apelant kao korisnik kredita i protivnik predlagača kao kreditor 27. juna 2014. godine zaključili dva ugovora u reprogramu kredita i da su „data sredstva obezbjeđenja“ i to određeni broj bjanko mjenica i virmanskih naloga od kojih su neke potpisali i ovjerili apelantovi suosnivači, neke „Logistic Coneept“ d.o.o, Brčko, „Mitrašević“ d.o.o. Brčko, a neke Željko i Ranka Mičić i osnivač „Mitrašević“ d.o.o. Brčko, Mitrašević Predrag. Također je utvrđeno da je protivnik predlagača na osnovu jednog od ugovora o reprogramu kredita osiguranog hipotekom podnio prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja, odnosnu kreditnog duga, te da je Osnovni sud rješenjem broj 96 0 Ip 090066 15 Ip od 10. jula 2015. godine dozvolio predloženo izvršenje, koje je pravosnažno i nalazi se u „fazi utvrđenja vrijednosti založenih nekretnina“ kao i da je protivnik predlagača po drugom ugovoru o reprogramu kredita „pokušao da realizuje sredstva obezbjeđenja“ radi naplate kreditnog duga. Pored navedenog, utvrđeno je da je apelant 21. jula 2016. godine podnio tužbu protiv protivnika predlagača, radi utvrđenja ništavim, odnosno radi poništenja oba ugovora o reprogramu kredita od 27. juna 2014. godine, kao i utvrđenja ništavim ugovora o zasnivanju hipoteke na apelantovim nekretninama, te da je postupak u toku pred Osnovnim sudom i vodi se pod brojem 96 o P 098650 16 P.

3. Osnovni sud je zaključio da iz predmetnog spisa nesporno proizilazi da je apelant „učinio vjerovatnim svoje potraživanje“, time što je podnio tužbu protiv protivnika predlagača i pokrenuo postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom pod brojem 96 o P 098650 16 P, čime je dokazao postojanje opasnosti iz odredbe člana 274. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), te je slijedom navedenog, odredio predloženu privremenu mjeru, te zabranio provođenje izvršenja na apelantovim nekretninama određenog rješenjem o izvršenju od 10. jula 2015. godine i time zabranio protivniku opredlagača da realizira sredstva obezbjeđenja - vraćanja kreditnog duga.

4. Odlučujući o prigovoru protivnika predlagača, Apelacioni sud je donio rješenje broj 96 0 P 102635 17 Mož od 28. jula 2017. godine kojim je prigovor uvažio i rješenje Osnovnog suda od 23. maja 2017. godine preinačio tako da je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja na način kako je apelant tražio, a što je sve preciznije navedeno u izreci rješenja. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je prvenstveno ukazao na odredbu člana 270. stav 2. ZIP-a kojom je propisano da predlagač osiguranja u prijedlogu za određivanje privremene mjere, između ostalog, „mora istaći zahtjev u kojem će tačno označiti potraživanje čije obezbjeđenje traži“. S tim u vezi, Apelacioni sud je naveo da u konkretnom predmetu, iz sadržaja prijedloga, osim što se može zaključiti da apelant traži osiguranje nenovčanog potraživanja ne proizilazi koje je to nenovčano potraživanje koje apelant osigurava predloženom privremenom mjerom, iako je, po mišljenju Apelacionog suda, bila njegova osnovna dužnost propisana odredbom člana 270. stav 2. ZIP-a, da u prijedlogu istakne zahtjev u kojem će tačno označiti tražbinu koju ima prema protivniku osiguranja čije osiguranje traži. Naime, Apelacioni sud je istakao da mjera koju apelant u predmetnom postupku traži je zabrana izvršenja određenog rješenjem o izvršenju od 10. jula 2015. godine i zabrana protivniku predlagača osiguranja da izvrši realizaciju sredstava obezbjedenja izdatih radi naplate kreditnog duga. Naime, Apelacioni sud je istakao da je protivnik predlagača pokrenuo izvršni postupak radi izvršenja pravosnažne odluke, što znači da je protivnik predlagača taj koji pokušava naplatiti tražbinu koju on ima prema apelantu.

5. Pored navedenog, Apelacioni sud je ukazao da je svrha određivanja mjere osiguranja nenovčane tražbine onemogućavanje dužnika (ne vjerovnika) da poduzme radnje koje će ugroziti, odnosno onemogućiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine. Naime, Apelacioni sud je istakao da apelant u ovom slučaju privremenom mjerom ne traži da se protivniku osiguranja zabrani otuđenje ili opterećenje predmetnih nekretnina, kako je propisano odredbom člana 277. ZIP-a, već da se zabrani izvršnom sudu da provede izvršni postupak koji se vodi na apelantovim nekretninama predlagača osiguranja, odnosno traži da se zabrani sudu u drugom postupku da postupi po zakonu.

6. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu da u momentu podnošenja prijedloga za određivanje privremene mjere, apelant nije učinio vjerovatrtim postojanje bilo kakve tražbine prema protivniku osiguranja, a budući da se prijedlogom za određivanje privremene mjere traži da se zabrani postupanje suda po rješenju o izvršenju, a ne traži da se protivniku predlagača, zabrani raspolaganje nekretninama opterećenim hipotekom, pa obzirom da prvostepeno rješenje nije utemeljeno na pravilnoj primjeni odredaba ZIP-a, Apelacioni sud je prihvatajući prigovr protivnika predlagača, primjenom odredbi člana 344. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi sa odredbom čl. 23. stav 1. i 273. stav 2. ZIP-a donio odluku kao u izreci rješenja.

7. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana

6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 13. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava obrazlaže proizvoljnom primjenom materijalnog prava, dakle odredaba ZIP-a, tvrdeći da je Apelacioni sud koji je donio osporeno rješenje, izveo pogrešne zaključke u odnosu na prvostepeni sud koji je u svojoj odluci dao jasne i pravilne razloge. Apelant smatra da je ovakvim postupanjem Apelacioni sud je direktno „uticao“ na prava apelanta pa „predlaže da u cilju zaštite od nastanka nenadoknadive štete Ustavni sud donese privremenu kojom će zabraniti sprovođenjenje rješenja o izvršenju Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 Ip 090066 15 Ip od 10. jula 2015. godine, a time bi se spriječilo raspolaganje predmetnim nekretninama a time i da se protivnik predlagača nezakonito naplati iz apelantove imovine prije donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji“.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. U kontekstu navedenog Ustavni sud, prije svega, zapaža da apelant apelacijom osporava odluke redovnih sudova koje su donesene u postupku povodom njegovog zahtjeva za donošenje mjere osiguranja. Nadalje, Ustavni sud zapaža da se i u postupku pred redovnim sudovima, vezano za zahtjev za donošenje mjere osiguranja, apelant pozivao na nastupanje nenadoknadive štete u slučaju raspolaganja s apelantovim nekretninama od strane Osnovnog suda i protivnika predlagača u izvršnom postupku jer smatra da su ugovori o reprogramu kredita od 27. juna 2014. godine, kao i ugovor o o zasnivanju hipoteke na apelantovim nekretninama, pravno ništavi i s tim u vezi je postupak u toku pred Osnovnim sudom u predmetu broj 96 o P 098650 16 P. Osim toga Ustavni sud zapaža i da je pozivanje apelanta na nastupanje nenadoknadive štete istovremeno i osnovna tvrdnja iznesena i u zahtjevu za donošenje privremene mjere i apelaciji podnesenoj Ustavnom sudu. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da ovako postavljen zahtjev za donošenje privremene mjere ukazuje da su apelantovi navodi u svojoj konačnici usmjereni na donošenje odluke o meritumu predmeta, o kojem Ustavni sud u ovoj fazi postupka ne može odlučivati. S obzirom na to, te imajući u vidu da apelant u predmetnom zahtjevu nije ponudio nikakve nove argumente niti dokaze u odnosu na one, kako to proizilazi iz dostavljene dokumentacije, koje je već isticao pred redovnim sudovima, Ustavni sud smatra da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio razloge i dokaze koji bi ukazali da je donošenje privremene mjere neophodno u smislu člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4085/17 (TP ORIS DOO BRČKO) | Sudska praksa | Aktio