Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3180/17 (S. K.)
Odluka donesena 06. 12. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Suvlasništvo
- Građanski postupak
- Vanparnični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Dioba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3180/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3180/17, rješavajući apelaciju Slavke Kikić, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Slavka Kikić protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 V 016951 17 Gž od 10. jula 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Slavka Kikić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, podnijela je 24. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 V 016951 17 Gž od 10. jula 2017. godine. U konkrentom slučaju osporenom odlukom prekinut je vanparnični postupak, koji je pokrenut po prijedlogu apelantice kao predlagateljice protiv protivnika predlagača, radi fizičke diobe nekretnina. Navedenom odlukom apelantica je upućena da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja pokrene parnicu protiv lica koja su kao posjednici u katastarskom operatu upisani na dijelovima parcela koje su predmet diobe u ovom postupku po podacima iz Zemljišne knjige, radi utvrđenja da li ta lica zaista polažu određena prava na tim istim parcelama ili na njima nemaju bilo kakva prava, kako bi se moglo utvrditi koje parcele tačno predstavljaju predmet diobe u predmetnom vanparničnom postupku, a radi izbjegavanja daljnjih sporova zbog prava na tim parcelama, a ukoliko se parnica ne pokrene u ostavljenom roku prijedlog za diobu će se smatrati povučenim.
2. Okružni sud je u obrazloženju osporene odluke istakao da je apelantica predložila diobu po zemljišno - knjižnom stanju i kao predmet diobe naznačila nekretnine iz zk. ul. br. 58. k.o. Miljkovac M, zk. ul. br. 1868 k.o. Doboj i zk. ul. br. 228 k.o. Miljkovac, navodeći da su te nekretnine naslijeđene iza roditelja, te umrlih braće i sestara. Okružni sud je, također, naveo da iz priloženih z.k. ul. i na osnovu izjava vanparničnih stranaka, proizilazi da su u zk. ul. br.58 k.o. Makljenovac M upisani kao suvlasnici M.K., čiji su zakonski nasljednici apelantica (supruga), sin Z.K. i kćerka L.B., te protivnici predlagača bliže navedeni u osporenoj presudi, a da su u zk. ul. br. 228 k.o. Miljkovac kao vlasnici upisani protivnici predlagača. Pored toga, Okružni sud je istakao da je vještak geodetske struke utvrdila da na dijelovima parcela koje su predmet diobe po Zemljišnoj knjizi pravo posjeda polažu treća lica koja nisu upisana kao suvlasnici na istima, a kako vanparnične stranke nisu dostavile podatke o njihovom posjedu na predmetnim parcelama, prema stavu Okružnog suda, postupak diobe se nije mogao provesti bez da se prethodno ne utvrdi šta je zaista predmet dobe i ko treba da učestvuje u diobi. S obzirom na navedeno, Okružni sud je donio odluku kao u izreci rješenja primjenom, između ostalog, odredaba člana 174. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku (kojim je propisano da ako sud, postupajući po prijedlogu, utvrdi da je među suvlasnicima sporno pravo na stvarima koje su predmet diobe ili pravo na imovini, sporna veličina dijela u stvarima, odnosno imovini u suvlasništvu ili je sporno koje stvari odnosno prava ulaze u imovinu u suvlasništvu, prekinut će postupak i uputiti predlagača da u roku od 15 dana pokrene parnicu).
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporila pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Apelantica smatra da je predmetni vanparnični postupak nepotrebno prekinut, budući da je među vanparničnim strankama nema nikakvog spora. Osim toga, apelantica smatra da sud nije trebao nju uputiti na parnicu budući da kao vlasnik ima veća prava od posjednika.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge zbog kojih je prekinuo predmetni vanparnični postupak i uputio apelanticu, kao predlagateljicu, da pokrene parnicu. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, primjenom naprijed citiranih odredaba člana 174. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku, zaključio da se, budući da na dijelovima parcela koje su predmet diobe pravo posjeda polažu i treća lica koja nisu upisana kao suvlasnici na istima, a kako vanparnične stranke nisu dostavile podatke o njihovom posjedu na predmetnim parcelama, postupak diobe nije mogao provesti bez da se prethodno ne utvrdi šta je zaista predmet dobe, odnosno ko treba da učestvuje u diobi. Ustavni sud u ovakvom postupanju Okružnog suda ne vidi nikakvu proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman