Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3422/16 (Z.H.)
Odluka donesena 06. 06. 2018.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3422/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-3422/16, rješavajući apelaciju Z. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z. H. podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 P 016497 10 P od 24.
maja 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 140112 10 P od 1. juna 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z. H. podnesena zbog nepostupanja organa uprave u predmetu "otkupa stana", zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Z.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 12. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 0 P 016497 10 P od 24. maja 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 140112 10 P od 1. juna 2011. godine, te zbog nepostupanja organa uprave u predmetu "otkupa stana". a)Naknada štete U odnosu na Rješenje Osnovnog suda broj 89 0 P 016497 10 P od 24. maja 2011. godine
2. Apelant je 14. jula 2010. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Opštine Sokolac radi naknade štete.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 0 P 016497 10 P od 30. avgusta 2010. godine apelantu je vraćena tužba i naloženo da u roku od osam dana uredi i dopuni tužbu u smislu odredaba člana 53. u vezi sa odredbama člana 336. Zakona o parničnom postupku, tako što će označiti osnov za nadležnost suda, činjenice na kojima zasniva tužbeni zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju činjenice i pravni osnov tužbenog zahtjeva.
4. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 0 P 016497 10 P od 24. maja 2011. godine odbačena je kao neuredna apelantova tužba, jer apelant nije postupio po rješenju suda od 30. avgusta 2010. godine.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant podnesak uređene tužbe dostavio Osnovnom sudu 1. jula 2012. godine, te da mu je podnesak vraćen uz dopis Osnovnog suda od 16. avgusta 2012. godine kojim je apelant obaviješten da je postupak u predmetnoj pravnoj stvari pravosnažno završen rješenjem Osnovnog suda od 24. maja 2011. godine.
U odnosu na Rješenje Općinskog suda broj 65 0 P 140112 10 P od 1. juna 2011. godine
6. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 24. avgusta 2009. godine dostavio Sudu BiH podnesak
- tužbu radi naknade štete (26. maja 2011. godine precizirao da traži naknadu štete od Sarajevo šuma d.o.o. Sarajevo), koja je 25. maja 2010. godine dostavljena Općinskom sudu na postupanje.
7. Općinski sud je postupajući po podnesku-navedenoj tužbi donio Rješenje od 31. maja 2010. godine kojim je apelantu vratio tužbu da je ispravi i dopuni u roku od osam dana od dana prijema rješenja u skladu sa odredbama člana 53. a u vezi sa odredbama čl. 334. i 336. Zakona o parničnom postupku.
8. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 P 140112 10 P od 5. jula 2010. godine kojim je odbačena apelantova tužba, jer apelant nije postupio po nalogu suda i otklonio nedostatke tužbe.
9. Iz stanja spisa proizlazi da apelant 13. jula 2010. godine dostavio Općinskom sudu podnesak–žalbu protiv rješenja tog suda od 5. jula 2010. godine. Rješenjem Općinskog suda od 30. decembra 2010. godine apelant je pozvan da podnesak od 13. jula 2010. godine uredi ukoliko isti smatra žalbom. Općinski sud je donio rješenje 2. februara 2011. godine kojim je podnesak-žalbu apelanta od 13. jula 2010. godine odbacio kao nepotpunu. Apelant je 28. aprila 2011. godine dostavio podnesak-žalbu protiv navedenog rješenja, koju je Općinski sud rješenjem od 24. maja 2011. godine vratio na uređenje. Općinski sud je donio rješenje od 1. juna 2011. godine kojim je podnesak (žalba) apelanta od 28. aprila 2011. godine odbačena kao nepotpuna (jer apelant nije postupio u skladu sa nalogom suda).
b)Otkup stana
10. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 16. januara 2013. godine podnio Službi za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine zahtjev za otkup stana na osnovu Rješenja broj 31/25-03-06-6/1-300 od 24. maja 1999. godine.
11. Apelant u apelaciji navodi da je postupak pred Službom još uvijek u toku.
Apelacioni navodi
12. Apelant smatra da su mu povrijeđena sva prava iz člana II/3. Ustava Bosne i Hercegovine (od a) do m)).
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
14. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
15. U odnosu na Rješenje Osnovnog suda broj 89 0 P 016497 10 P od 24. maja 2011. godine, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u smislu odredaba člana 53. u vezi sa odredbama člana 336. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 49/09) postupi po nalogu suda i dostavi urednu tužbu nadležnom sudu.
16. U odnosu na Rješenje Općinskog suda broj 65 0 P 140112 10 P od 1. juna 2011. godine, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama čl. 205. u vezi sa čl. 206. i
236. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Bosne i Hercegovine br. 53/03, 73/05 i 19/06) postupi po nalogu suda i dostavi urednu žalbu nadležnom sudu.
17. U pogledu apelantovih navoda koji se odnose na nepostupanje organa uprave povodom njegovog zahtjeva za otkup stana, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama člana 20. stav
1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 3. navedenog zakona propisano da "ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku". Međutim, apelant, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije podnio žalbu drugostepenom organu, odnosno nije pokretao upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelant, u okolnostima konkretnog slučaja, nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju. Stoga, kako apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju, apelacija se ne može razmatrati.
18. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te da se stoga apelacija ne može razmatrati.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević