Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3388/17 (M. K.)
Odluka donesena 06. 12. 2017.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Nekretnina
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3388/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3388/17, rješavajući apelaciju Milana Kneževića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milan Knežević protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 012358 17 Gž od 15. maja 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 7. augusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 012358 17 Gž od 15. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom končanom odlukom uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak broj 10848 u katastarskoj općini Bihać-Grad, te je na osnovu Prijavnog lista Službe za prostorno uređenje, imovinsko pravne i geodetske poslove Grada Bihaća, kopije plana sa identifikacijom i člana 338. i 343. stav 2. Zakona o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o stvarnim pravima) dozvoljen upis u A list zemljišnoknjižnog uloška broj 10848 katastarske općine Bihać-Grad katastarske čestice broj 5261, površine 848 m2, u korist apelanta, te je istovremeno izvršeno brisanje državnog vlasništva.
2. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom predmetu pobijano rješenje doneseno po službenoj dužnosti u postupku sistematskog usklađivanja zemljišne knjige sa novim katastarskim operatom koji se provodi za katastarsku općinu Bihać i Bihać Grad. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je apelant u žalbi protiv prvostepenog rješenja istakao da je od svog oca naslijedio 927m2 zemljišta i da je takvo stanje ostalo u zemljišnoj knjizi, ali da mu je pobijanim rješenjem priznato pravo vlasništva od 848m2, te da je upis u zemljišnu knjigu dozvoljen bez njegove saglasnosti, čime je povrijeđen član 41. Zakona o zemljišnim knjigama (kojim je propisano da je upis u zemljišnu knjigu dozvoljen samu uz suglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišne knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše). S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da je površinu zemljišta za koju je uspostavljen zemljišnoknjižni uložak prvostepeni sud utvrdio uvidom u pl. br. 2513 k.o. Bihać Grad i uvidom u kopiju plana sa identifikacijom za kč. br. 5261, te da je ocjenom navedenih isprava kao dokaza utvrđeno je da stvarna površina kč. br. 5261 za koju je uspostavljen novi zk. uložak iznosi 848m2. Kantonalni sud je ukazao na odredbe člana 63. Zakona o zemljišnim knjigama kojim je, između ostalog, propisano da ukoliko zemljišna knjiga nije bila uspostavljena ili je zemljišna knjiga koja je prethodno postojala uništena, nestala ili oštećena, uslijedi će po službenoj dužnosti uspostavljanje zemljišne knjige od strane zemljišnoknjižnog referenta a u skladu sa odredbama ovog zakona (stav 1); podatak u vezi sa oznakom nekretnine uzima se iz službenog registra (katastra), te da se nekretnine trebaju preuzimati i označavati sa podacima novog premjera (stav 4). Na osnovu navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud postupio u smislu ove zakonske odredbe u postupku donošenja pobijanog rješenja i sa podacima novog premjera označio kč. br. 5261 za koju je formiran novi zk. uložak. Nadalje, Kantonalni sud je istakao da podaci koji su upisani u katastar nekretnina smatraju se tačnim (član 14. Zakona o premjeru i katastru nekretnina), a poslovi održavanja premjera i katastra nekretnina su u nadležnosti opštine (član 17. stav 2. istog zakona), te izvodi, uvjerenja, kopije i drugi podaci iz katastra nekretnina imaju značaj javne isprave (član 96. istog zakona). Prema zaključku Kantonalnog suda, u smislu člana 14. citiranog zakona, ima se smatrati tačnim da parcela broj 5261 ima površinu od 848m2. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da kopija plana sa identifikacijom i posjedovni list u smislu člana 96. Zakona o premjeru i katastru nekretnina predstavljaju javne isprave, a javnom ispravom dokazuje se istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje pri čemu je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi nepravilno utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Međutim, prema stavu Kantonalnog suda, apelant nije dokazao, niti to ističe u žalbi, da je pred nadležnim upravnim organima Grada Bihaća pokretao postupak radi dokazivanja neistinitosti činjenica koje su sadržane u posjedovnom listu ili u kopiji katastarskog plana ili da su te isprave nepravilno sastavljene.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant, u suštini, vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primijeni materijalnog prava. Apelant tvrdi da stvarana površina zemljišta koju je naslijedio od svog oca iznosi 927m2, a ne 848m2, kako je određeno u osporenoj odluci. Osim toga, apelant ističe da je novi katastarski operat neistinit i da nije nastao na zakonit način, te da je sporni upis u zemljišnu knjigu izvršen bez njegove saglasnosti.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne vidi nikakvu proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ponavlja identične navode u koje je isticao ranije u postupku po žalbi protiv pred Kantonalnim sudom, a koje navode je razmotrio Kantonalni sud u odluci po žalbi, te jasno i detaljno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman