Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3778/15 (B. K.)

Odluka donesena 06. 12. 2017.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršenje
  • Propisano zakonom
  • Miješanje u imovinu
  • Kamata
  • Izvršni postupak
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3778/15

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3778/15, rješavajući apelaciju Branka Karadeglića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. prosinca 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Branka Karadeglića.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 125179 14 Pžip od 18. svibnja 2015. godine u dijelu u kojem je odlučeno o naplati zatezne kamate na troškove kaznenog postupka.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Branko Karadeglić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupaju Josip Krešić i Bojan Krešić, odvjetnici iz Čapljine, podnio je 27. srpnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ip 125179 14 Pžip od 18. svibnja 2015. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog javnog pravobraniteljstva u Mostaru (u daljnjem tekstu: Pravobraniteljstvo) kao zastupnika Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je u razdoblju od 16. lipnja do 24. kolovoza 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud i Pravobraniteljstvo su u razdoblju od 22. lipnja do 11. rujna 2017. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok Kantonalni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je Rješenjem Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 K 015515 09 K od 6. svibnja 2009. godine određeno da se apelantu na ime troškova zastupanja u kaznenom postupku isplati iznos pobliže naveden u izreci tog rješenja.

6. Apelant je Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje, na temelju pravomoćnog Rješenja Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 K 015515 09 K od 6. svibnja 2009. godine, protiv izvršenika.

7. Općinski sud je, postupajući po apelantovom prijedlogu za izvršenje, donio Rješenje broj 58 0 Ip 125179 13 Ip od 11. ožujka 2013. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

8. Nezadovoljan navedenim rješenjem izvršenik je izjavio prigovor, a Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 Ip 125179 13 Ip od 16. siječnja 2014. godine djelomično usvojio prigovor izvršenika, stavio izvan snage rješenje o izvršenju i ukinuo provedene radnje u dijelu kojim je određeno izvršenje po apelantovom prijedlogu u odnosu na troškove izvršnog postupka u iznosu pobliže navedenom u izreci tog rješenja sa zakonskom zateznom kamatom i obustavio postupak izvršenja radi naplate zakonske zatezne kamate na ime glavnog duga u iznosu također pobliže navedenom u izreci tog rješenja, dok je u preostalom dijelu rješenje o izvršenju ostalo neizmijenjeno i prigovor izvršenika odbijen kao neutemeljen. U obrazloženju navedenog rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je prigovor izvršenika o zakonskoj zateznoj kamati utemeljen jer u izvršnoj ispravi zakonska kamata nije dosuđena, pa sud ne može odrediti naplatu zakonske zatezne kamate u izvršnom postupku jer se izvršenje može odrediti samo u okviru sadržaja izvršne isprave. Osim toga, Općinski sud je naveo da se prigovorom utemeljeno ističe da su u konkretnom slučaju troškovi izvršnog postupka određeni dva puta, i to prvi put kada je određeno izvršenje po apelantovom prijedlogu i drugi put kada su troškovi izvršnog postupka posebno određeni. Prigovor izvršenika za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka sud je prihvatio kao utemeljen jer za njih nema uporišta u članku 28. stavak 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) koji priznaje pravo samo na kamate na troškove iz izvršne isprave, a ni u članku 277. stavak 1. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) koji predviđa samo kamatu na glavni dug.

9. Odlučujući o apelantovom prizivu protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 58 0 Ip 125179 14 Pžip od 18. svibnja 2015. godine kojim je djelomično uvažio priziv, pa je navedeno rješenje preinačio u odnosu na zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka na način pobliže naveden u izreci tog rješenja, dok je u preostalom dijelu priziv odbio i navedeno rješenje potvrdio. U obrazloženjima navedenog rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da se u konkretnom slučaju ne radi o troškovima postupka jer su troškovi dosuđeni u kaznenom postupku za apelanta glavni dug, zbog čega se odredba članka 28. ZIP-a ne može primijeniti. Kantonalni sud je također istaknuo da su u kaznenom postupku stranke bile tužiteljstvo i okrivljeni, a u izvršnom postupku stranke su odvjetnik koji je zastupao osuđenog i Kanton koji financira sud. Dakle, radi se o sasvim drugim osobama iz dva različita postupka, a na temelju odredbe članka 30. stavak 2. ZIP-a, odvjetnik ne preuzima bilo kakva prava okrivljenog iz kaznenog postupka, te on u izvršnom postupku nastupa kao samostalna stranka koja traži određeno pravo proisteklo iz radnji koje je poduzeo za okrivljenog u kaznenom postupku. Kantonalni sud je također naveo da je navedeno stajalište potvrdio i Ustavni sud svojom Odlukom broj AP 3741/09 od 10. listopada 2012. godine u potpuno identičnoj pravnoj stvari.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je, između ostalog, naveo da je osporena odluka rezultat proizvoljne primjene prava s obzirom na to da troškovi kaznenog postupka ne mogu postati glavni dug samo zato što je o njima odlučeno posebnim rješenjem i pri tome se pozvao na stajalište iz Odluke u predmetu broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju i utvrdi povredu njegovog prava na imovinu.

b)Odgovor na apelaciju

11. Općinski sud je, između ostalog, naveo da je pred tim sudom u tijeku veliki broj izvršnih postupaka protiv izvršenika, tako da je sudu poznato da još uvijek nisu osigurana sredstva za izvršenje rješenja o izvršenju na određenoj poziciji proračuna. Osim toga, Općinski sud je naveo kako smatra da njegovim postupanjem nisu povrijeđena apelantova prava u izvršnom postupku.

12. Pravobraniteljstvo je predložilo da se apelacija odbije kao neutemeljena, te se pozvalo na stajalište izraženo u Odluci Ustavnog suda broj AP 3741/09.

V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o ovršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Članak 12.

Pravni lijekovi (1) Redoviti pravni lijekovi u ovršnom postupku su prigovor i priziv, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.

(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju može se iskazati prigovor, a priziv kad je to ovim zakonom određeno.

(3) Prigovor se iskazuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.

(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se iskazati priziv u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O prizivu odlučuje sud drugog stupnja.

Članak 16.

Troškovi postupka (4) Ovršenik je dužan tražitelju ovrhe naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

[...] (7) O troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tome postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja. [...] Članak 23.

Ovršna isprava (1) Ovršne isprave su:

1) ovršna odluka sudova i ovršno sudsko poravnanje;

Članak 24.

Odluka i poravnanje (1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se pravorijek, rješenje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitražom.

Članak 28.

Naplata zateznih kamata [...] (2) Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno u samoj ovršnoj ispravi sud će, na prijedlog tražitelja ovrhe, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 125179 14 Pžip od 18. svibnja 2015. godine, protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom da je navedeno rješenje apelant primio 26. svibnja 2015. godine, a da je apelaciju podnio 27. srpnja 2015. godine, slijedi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na imovinu

19. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

[…]

k) Pravo na imovinu.

20. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine sukladno općem interesu, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

21. Ustavni sud zapaža da se suština apelantovih navoda o povredi prava na imovinu odnosi na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, odnosno konkretno odredbe članka 28. stavak 2. ZIP-a, u slučaju kada je u izvršnom postupku, između ostalog, tražena naplata zakonskih zateznih kamata na ime troškova kaznenog postupka koji su određeni posebnim rješenjem.

22. U svezi sa spornim pitanjima koja se postavljaju u predmetnoj apelaciji Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je o identičnim pravnim pitanjima ranije odlučivao u predmetima broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine i broj AP 1455/13 od 7. srpnja 2015. godine (dostupni na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojima je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o „imovini“ koja uživa zaštitu prema članku II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

23. Ustavni sud, također, primjećuje da je prilikom ocjene pitanja je li miješanje u pravo na imovinu, izvršeno osporenom odlukom redovnog suda, bilo u skladu sa zakonom, u Odluci u predmetu broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine, između ostalog, naveo: „Ustavni sud zapaža da usprkos tome što je u izvršnom naslovu eksplicitno navedeno da se apelantu dosuđuju troškovi postupka, Kantonalni sud je zaključio da se izvršna isprava ne odnosi na troškove postupka, već na 'glavni dug' u odnosu na koji nisu dosuđene zatezne kamate u samoj izvršnoj ispravi, te se stoga ne može odrediti naplata kamata prema članku 28. stavak 2. ZIP-a. Ustavni sud smatra da se ovakvo stajalište Kantonalnog suda ne može prihvatiti. Naime, rješenje koje predstavlja izvršnu ispravu je rješenje o troškovima postupka dosuđenim apelantu na ime službene obrane u kaznenoj stvari. Ovako dosuđeni iznos se ne može smatrati nekim drugim dugom izvršenika prema apelantu zato što ovo apelantovo potraživanje nije izgubilo svojstvo 'troškova postupka' iz članka 28. stavak 2. samo zato što je o troškovima kaznenog postupka odlučeno posebnim rješenjem, a ne presudom u kaznenoj stvari u kojoj su ti troškovi nastali. Naime, članak 28. stavak 2. ZIP-a ne pravi razliku između troškova postupka dosuđenih presudom, posebnim rješenjem ili čak i izvršnim sudskim poravnanjem, već se odnosi na troškove postupka iz svake od navedenih izvršnih isprava, što je u konkretnom slučaju posebno rješenje suda o troškovima postupka….“ Stoga je Ustavni sud u navedenom predmetu zaključio da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbu članka 28. stavak 2. ZIP-a, zbog čega se ne može smatrati da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo „zakonito“ u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

24. U kontekstu naprijed navedenog, prilikom ocjene pitanja je li miješanje u apelantovo pravo na imovinu, izvršeno osporenom odlukom redovnog suda, u konkretnom slučaju bilo u skladu sa zakonom, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u rješenju koje je osporeno predmetnom apelacijom dao identično pravno obrazloženje kao i u odluci koja je bila predmet osporavanja u predmetu broj AP 3744/09, navodeći da izvršna isprava (rješenje o troškovima kaznenog postupka) ne sadrži odluku o kamatama na glavni dug, te da u konkretnom slučaju troškovi dosuđeni u kaznenom postupku za apelanta predstavljaju glavni dug, zbog čega se odredba članka 28. ZIP-a ne može primijeniti. Stoga se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke glede pitanja je li miješanje u apelantovo pravo na imovinu, izvršeno osporenom odlukom redovnog suda, bilo u skladu sa zakonom, poziva na obrazloženje i razloge navedene u citiranoj Odluci broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine, iz kojeg proizlazi da odredba članka 28. stavak 2. ZIP-a ne pravi razliku između troškova postupka dosuđenih presudom, posebnim rješenjem ili čak i izvršnim sudskim poravnanjem, već se odnosi na troškove postupka iz svake od navedenih izvršnih isprava, što je u konkretnom slučaju posebno rješenje suda o troškovima postupka. Stoga, Ustavni sud nalazi da u konkretnom slučaju miješanje u apelantovo pravo na imovinu nije bilo „zakonito“ u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

25. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke naveo kako prihvaća stajalište iz Odluke broj AP 3741/09 od 10. listopada 2012. godine u kojoj je Ustavni sud u potpuno identičnoj pravnoj stvari odlučio sasvim suprotno od odluke u predmetu broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine. U svezi s naprijed navedenim, Ustavni sud ukazuje da je ocjenu navedenog pitanja dao u Odluci broj AP 1455/13 od 7. srpnja 2015. godine, u kojoj je istaknuo da je u Odluci u predmetu broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine „… za razliku od predmeta broj AP 3741/09, ispitao način na koji je Kantonalni sud primijenio odredbe članka 28. stavak 2. ZIP-a u kontekstu standarda 'prava na imovinu', te slijedom toga donio meritornu odluku povodom predmetnog pravnog pitanja. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je ipak našao i ukazao da je Kantonalni sud, pri donošenju osporenog rješenja, proizvoljno primijenio odredbe članka 28. stavak 2. ZIP-a, te što je pozivanjem na te odredbe onemogućio apelanta naplatiti zatezne kamate na troškove izvršnog postupka…“. Prema tome, kod činjenice da je nakon donošenja odluke Ustavnog suda na koju se Kantonalni sud pozvao donesena Odluka Ustavnog suda broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine, u kojoj je Ustavni sud dao meritornu ocjenu spornog pravnog pitanja, Ustavni sud nalazi da se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti pozivanje Kantonalnog suda na raniju odluku Ustavnog suda.

26. Na temelju izloženog, Ustavni sud zaključuje da je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da je potrebno, s ciljem zaštite apelantovih ustavnih prava, ukinuti osporenu odluku, te predmet vratiti Kantonalnom sudu kako bi taj sud donio novu odluku u skladu s garancijama iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, proizvoljno primijenio odredbe članka 28. stavak 2. ZIP-a, te na taj način onemogućio apelanta da u skladu s tim odredbama u izvršnom postupku naplati zateznu kamatu na troškove kaznenog postupka dosuđene u izvršnoj ispravi, iako je apelant takav zahtjev eksplicitno postavio u prijedlogu za izvršenje.

28. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3778/15 (B. K.) | Sudska praksa | Aktio