Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3682/17 (Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH)

Odluka donesena 06. 12. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3682/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3682/17, rješavajući apelaciju Intesa Sanpaolo banke d.d. BiH, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 1 I 006104 17 Gž od 20. juna 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Meliha Filipović advokatica iz Sarajeva, podnijela je 31. augusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 1 I 006104 17 Gž od 20. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom končanom odlukom odbijena je apelantičina žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja kojim je obustavljeno izvršenje određeno Rješenjem o izvršenju broj 4111 006104 15 I od 10. augusta 2009. godine i ukinute su sve provedene radnje u izvršnom postupku koji je apelantica pokrenula protiv izvršenika E.H. radi naplate novčanih potraživanja.

2. Kantonalni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da je apelantica prvostepenom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na temelju vjerodostojne isprave (vlastite-solo mjenice bez protesta, izdate 1999. godine), protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 3.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, nakon čega je Općinski sud u Sarajevu, donio Rješenje o izvršenju. Kantonalni sud je, također, naveo da je u toku izvršnog postupka, nakon što se Općinski sud u Sarajevu svojim Rješenjem iz 2015. godine oglasio mjesno nenadležnim u odnosu na izvršenika E.H., Općinski sud u Visokom-Odjeljenje u Olovu, kao prvostepeni sud svojim Zaključkom od 5. oktobra 2015. godine, a kojeg je apelantica uredno zaprimila jer to proizilazi iz potpisane povratnice, naložio je apelantici da u roku od 15 dana na depozitni račun suda predujmi iznos od 15.00 KM na ime troškova izvršnog postupka, a radi izlaska sudskog izvršitelja na lice mjesta radi pljenidbenog popisa pokretnih stvari izvršenika, uz upozorenje da će u suprotnom sud postupak izvršenja obustaviti. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da, budući da apelantica nije postupila u skladu sa nalogom iz naprijed navedenog zaključka, prvostepeni sud je donio pobijano rješenje, tj. obustavio izvršni postupak. U vezi sa navedenim, prvostepeni sud se pozvao na odredbe člana 16. stav 2. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da je tražilac izvršenja dužan troškove postupka iz stava 1. ovog člana (troškovi postupka u vezi sa određivanjem i provođenjem izvršenja), predujmiti u roku koji sud odredi, te da će sud obustaviti izvršenje ako troškovi ne budu predujmljeni u tom roku, a bez toga se izvršenje ne može provesti. Polazeći od citirane odredbe, a imajući u vidu činjenicu da apelantica u zadanom roku nije predujmila sudu troškove izlaska sudskog izvršitelja na adresu izvršenika radi poduzimanja radnji izvršenja, bez koje poduzete radnje se postupak izvršenja ne može provesti, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je donio pobijano rješenje, upravo primjenom navedene odredbe. Prema stavu Kantonalnog suda, na drugačiju odluku prvostepenog suda nisu od uticaja ni navodi apelantičine žalbe o povredi prava na pristup sudu zbog neuplaćene sudske takse, a iz razloga što je naprijed navedena odredba člana 16. stav 2. Zakona o izvršnom postupku imperativnog karaktera, tako da ne postupanje po istoj ima za posljedicu obustavljanje izvršnog postupka, jer bez uplate troškova izlaska sudskog izvršitelja radi obavljanja pljenidbenog popisa, izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika se ne može provesti. Osim toga, Kantonalni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u situaciji kada redovni sud odluku o obustavi izvršnog postupka donosi na osnovu zakonske odredbe, i to upravo zbog neopravdanog propusta apelantice kao tražitelja izvršenja da postupi po zaključku suda, a što proizilazi iz odluke Ustavnog suda broj AP 497/12 od 17. marta 2015. godine.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelantica navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantica posebno ne obrazlaže osim što, iznoseći hronologiju predmetnog izvršnog postupka, smatra da je u odluci koju je osporila pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi, ističući da je obustavom predmetnog izvršnog postupka, kao tražilac izvršenja, onemogućena da namiri svoje potraživanje.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku, ukazao da je apelantica propustila da predujmi troškove postupka na ime izlaska sudskog izvršitelja na adresu izvršenika radi poduzimanja radnji izvršenja (tako da se postupak izvršenja nije mogao provesti), slijedom čega je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je obustavio predmetni izvršni postupak. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3682/17 (Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH) | Sudska praksa | Aktio