Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3936/17 (H. M., S. M., D. Č., L. D., N. J., M. F., A. S. i Z. I.)

Odluka donesena 06. 12. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Kolektivni ugovor
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3936/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3936/17, rješavajući apelacije Hajrudina Mihmića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Hajrudin Mihmić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 263483 13 Rsž od 29. juna 2017. godine, Salem Merdan protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 253261 13 Rsž od 2. avgusta 2017. godine, Džemila Čimpo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 252622 13 Rsž od 27. jula 2017. godine, Lejla Dukić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 251589 13 Rsž od 6. jula 2017. godine, Nusreta Jamaković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195119 13 Rsž od 19. jula 2017. godine, Hajra Šundo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195427 13 Rsž od 12. jula 2017. godine, Alija Muratović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 231444 15 Rsž od 28. jula 2017. godine, Mesud Feriz protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 250920 13 Rsž od 26. jula 2017. godine, Arna Smajić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195358 13 Rsž od 12. jula 2017. godine i Zerina Ibričić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 187235 15 Rev od 24. avgusta 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-3936/17

1. Hajrudin Mihmić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Enes Džafić, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 263483 13 Rsž od 29. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tražio da se obaveže tužena (JU O. Š. „Izet Šabić“ Vogošća) da mu isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, naknade za korištenje godišnjeg odmora, razliku plaća sa naknadom za minuli rad, te da tužena za apelanta izvrši uplatu razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode. AP-4485/17

2. Salem Merdan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 2. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 253261 13 Rsž od 2. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „Zahid Baručija“ Vogošća) da mu isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, razliku plaća sa naknadom za minuli rad, te da tužena za apelanta izvrši uplatu razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode. AP-4486/17

3. Džemila Čimpo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 2. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 252622 13 Rsž od 27. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojen apelantičin tužbeni zahtjev, dok je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev preko dosuđenih iznosa, u dijelu u kojem je tražila da se obaveže tužena (JU „Druga osnovna škola“ Hrasnica) da joj isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da tužena za apelanticu izvrši uplatu razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-4487/17

4. Lejla Dukić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 2. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 251589 13 Rsž od 6. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa, u dijelu u kojem je tražila da se obaveže tužena (JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ Sarajevo) da joj isplati naknadu za korištenje godišnjeg odmora, također osporenom odlukom je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev da joj tužena isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, te da tužena za apelanticu izvrši uplatu razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode. AP-4488/17

5. Nusreta Jamaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 2. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195119 13 Rsž od 19. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „Kovačići“ Sarajevo) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-4489/17

6. Hajra Šundo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 2. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195427 13 Rsž od 12. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „Kovačići“ Sarajevo) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-4490/17

7. Alija Muratović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 2. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 231444 15 Rsž od 28. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tražio, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „MEHMED BEG KAPETANOVIĆ-LJUBUŠAK“ Sarajevo) da mu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaća sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da za apelanta izvrši uplatu razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-4491/17

8. Mesud Feriz (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 2. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 250920 13 Rsž od 26. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio, između ostalog, da se obaveže tužena (JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ Sarajevo) da mu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaća, razlike naknade za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da za apelanta izvrši uplatu razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-4492/17

9. Arna Smajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 2. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195358 13 Rsž od 12. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „6. mart“ Hadžići) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-4583/17

10. Zerina Ibričić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 6. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 187235 15 Rev od 24. avgusta 2017. godine, kojom je odbijena apelantičina revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 187235 12 Rsž od 2. aprila 2015. godine. U konkretnom slučaju, navedenom presudom Kantonalnog suda odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3936/17.

12. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

13. U obrazloženjima osporenih odluka Kantonalni sud je, u suštini, naveo da su apelantima isplaćivane plaće i druge naknade prema Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo. Nadalje, da je Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja u F BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), iz koga apelanti izvode pravo za isplatu razlika plaća i naknada, a čije zaključivanje i primjena je sporna između parničnih stranaka, je zaključen između samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja BiH, kao predstavnika zaposlenika, i Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, kao predstavnika poslodavca. Također je navedeno, da se odredbama člana 71. Kolektivnog ugovora propisuje da tom kolektivnom ugovoru mogu pristupiti kao potpisnici ovlašteni predstavnici nadležnih Kantonalnih ministarstava i granskog sindikata Kantona. Kantonalni sud je zaključio da prema rješenjima iz odredaba člana 118. i 119. Zakona o radu i član 73. Kolektivnog ugovora, nedostavljanje (nadležnom ministarstvu kantona) i neobjavljivanje (u službenom glasilu kantona) Kolektivnog ugovora ima za posljedicu da se isti i ne može primjenjivati zbog čega se neosnovanim cijene navodi apelanata da se samim objavljivanjem Kolektivnog ugovora u Službenim novinama F BiH obavezuje Kanton Sarajevo, odnosno tužena na njegovu primjenu. U vezi s tim je istaknuto, da je Ustavom F BiH i zakonom propisano da se institucije kantona finansiraju iz budžeta kantona, pa da je dosljedno tome kanton jedino ovlašten da za zaposlene u organima državne službe kantona javnih ustanova i drugih institucija, sa nadležnim sindikatima zaključuje kolektivne ugovore ili da u postupku zaključivanja kolektivnog ugovora koji vodi Federacija, Kanton da svoju saglasnost na način što će Vlada Kantona prihvatiti tekst usaglašenog kolektivnog ugovora i tu odluku objaviti u službenom glasniku kantona. Kantonalni sud je zaključio, u svim predmetnim slučajevima, da apelanti nisu dokazali da je Vlada Kantona Sarajevo učestvovala u zaključivanju spornog Kolektivnog ugovora na nivou Federacije, kao i da je istom pristupila u smislu člana 71. tog kolektivnog ugovora, a što se može vidjeti iz samog uvoda Kolektivnog ugovora za oblast osnovnog obrazovanja u F BiH. U pojedinim osporenim odlukama (AP-3936/17, AP-4485/17 i AP- 4486/17), Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je usvojio tužbeni zahtjev apelanata za isplatu razlike naknade za ishranu u toku rada i naknade za godišnji odmora (u odnosu na određene vremenske periode, na koje se odnosio dio tužbenog zahtjeva apelanata), na osnovu članova 31. i 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u F BiH. Naime, Kantonalni sud je ukazao da je odredbom člana 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo ugovoreno da naknade plaća i naknade koje nemaju karakter ličnih primanja ne mogu biti manje od onih utvrđenih za zaposlenike u organima uprave. Međutim, da je prvostepeni sud pogrešno tumačio da topli obrok i naknada za korištenje godišnjeg odmora nemaju karakter ličnih primanja, budući da se te vrste naknade isplaćuju na osnovu Općeg kolektivnog ugovora i Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja i da to jeste lični dohodak zaposlenika u smislu člana 5. tačka 11. Zakona o porezu na dohodak, obzirom da se prihodi preko iznosa utvrđenih na osnovu Kolektivnih ugovora za ovu vrstu naknada oporezuju prema Zakonu o porezu na dohodak. Kantonalni sud je ukazao, da su Uredbom o naknadama koje nemaju karakter plaće, članom 1. uređeni uvjeti, kriteriji i način ostvarivanja naknada i drugih materijalnih prava koja pripadaju rukovodećim i ostalim državnim službenicima i namještenicima u kantonalnim organima uprave koja nemaju karakter plaća, a čija visina i način ostvarivanja nisu u potpunosti regulisani Zakonom o plaćama i naknadama u organima vlasti Kantona Sarajevo. U vezi s tim je istaknuto, da su prema toj uredbi naknade koje nemaju karakter plaća naknade za prekovremeni rad, rad u neradne dane, noćni rad, rad u dane državnih praznika, mjesečna karta za prijevoz sa posla na posao, naknada za slučaj bolesti na radu, teške invalidnosti i teške bolesti, a da se te naknade i materijalna prava ostvaruju donošenjem rješenja rukovodioca organa uprave. Stoga, Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pogrešno zaključio da topli obrok i naknada za korištenje godišnjeg odmora nemaju karakter ličnih primanja, a što za posljedicu ima pogrešnu primjenu materijalnog prava, odredbu člana 29. stav 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovanog obrazovanja u Kantonu Sarajevo i član 31. i 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u F BiH. Apelacioni navodi

14. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno pogrešno primijenjene relevantne odredbe Zakona o radu kao i određeni kolektivni ugovori koji regulišu konkretnu pravnu stvar, kao i Zakon o parničnom postupku. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

18. U konkretnim slučajevima, imajući u vidu činjenice konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, vezano za primjenu Kolektivnog ugovora na nivou Federacije BiH, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 3490/15 od 15. septembra 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3936/17 (H. M., S. M., D. Č., L. D., N… | Sudska praksa | Aktio