Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2987/17 (F. F., "VERA" d.o.o. Brčko, M. D., H. Đ., D. V., V.B., Zapadnohercegovački kanton i S. K.)

Odluka donesena 17. 01. 2018.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2987/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-2987/17, rješavajući apelacije Fikreta Fajkovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Fikret Fajković protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 060750 17 Gž 2 od 21. aprila 2017. godine;

"VERA" d.o.o. Brčko protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 099579 17 Už od 9. avgusta 2017. godine Momir Dejanović protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 U 003168 15 Uvp od 7. jula 2017. godine;

Himzo Đonko protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 058734 14 Rsž od 1. juna 2016. godine;

Dušan Vanovac protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 087912 17 Gž od 29. septembra 2017. godine;

V. B. protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 1

Rs 004347 16 Rev od 19. maja 2017. godine;

Zapadnohercegovački kanton protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 Dn 003002 17 Gž od 11. oktobra 2017. godine;

Sead Kanlić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Rs 034712 17 Rsž od 18. oktobra 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2987/17

1. Fikret Fajković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 13. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 060750 17 Gž 2 od 21. aprila 2017. godine. Apelant je 25. jula 2014. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tuženog H.F. radi smetanja posjeda. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 P 060750 15 P 2 od 7. februara 2017. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 P 060750 17 Gž 2 od 21. aprila 2017. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba, jer je utvrđeno da je protekao zakonski rok za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda iz člana 327. Zakona o stvarnim pravima.

2. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 327. Zakona o stvarnim pravima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 66/13 i 100/13), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu radi smetanja posjeda.

2. AP-4329/17

3. "VERA" d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Čedomir Ostojić, advokat iz Brčkog, podnio je 17. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 099579 17 Už od 9. avgusta 2017. godine. Apelant je 16. septembra 2016. godine podnio tužbu Osnovnom sudu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv tužene Apelacione komisije Ureda/kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine radi poništenja Rješenja tužene broj UP-II-000072/16 od 9. avgusta 2016. godine. S obzirom da je tužba bila nerazumljiva, Osnovni sud je Rješenjem broj 96 0 U 099579 16 U od 20. septembra 2016. godine na osnovu člana 22. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u vezi sa odredbama člana 72. stav 2., člana 74. i člana 151. stav 2. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine zatražio od apelanta da u roku od osam dana od dana prijema dopisa suda otkloni nedostatke tužbe i dostavi sudu uređenu tužbu (dostavljanje rješenja izvršeno putem oglasne table suda, objava od 16. januara 2017. godine do 31. januara 2017. godine). Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 U 099579 16 U od 1. marta 2017. godine odbačena je kao neuredna apelantova tužba, jer apelant u ostavljenom roku (računajući rok od osam dana od 31. januara 2017. godine) nije otklonio nedostatke tužbe, odnosno nije dostavio uređenu tužbu sudu. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 U 099579 17 Už od 9. avgusta 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.

4. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 22. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ br. 4/00 i 1/01) u vezi sa odredbama člana 72. stav 2., člana 74. i člana 151. stav 2. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ br. 8/09, 52/10 i 27/14), na poziv suda u ostavljenom roku otkloni nedostatke tužbe i dostavi urednu tužbu nadležnom sudu.

3. AP-4355/17

5. Momir Dejanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 20. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 U 003168 15 Uvp od 7. jula 2017. godine. Apelant je 28. januara 2014. godine podnio zahtjev Centru javne bezbjednosti Doboj (u daljnjem tekstu: Centar) za zamjenu oružnog lista. S obzirom da apelant uz zahtjev nije priložio dokumentaciju predviđenu članom 10. Zakona o oružju i municiji, Centar je 27. februara 2014. godine zatražio od apelanta da dopuni zahtjev za zamjenu oružnog lista i dostavi dokumentaciju u roku od osam dana od dana prijema dopisa. Zaključkom Centra broj 09-04-1-210.12-40/14 od 31. marta 2014. godine odbačen je kao nepotpun apelantov zahtjev za zamjenu oružnog lista, jer apelant u ostavljenom roku nije dopunio zahtjev, odnosno nije dostavio dokumentaciju. Rješenjem Ministarstva bezbjednosti Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 04/1-210.12-5/14 od 14. maja 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđen Zaključak Centra od od 31. marta 2014. godine. Presudom Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 003168 14 U od 30. decembra 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv Rješenja Ministarstva broj 04/1-210.12-5/14 od 14. maja 2014. godine. Presudom Vrhovnog suda broj 13 0 U 003168 15 Uvp od 7. jula 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 13 0 U 003168 14 U od 30. decembra 2014. godine.

6. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da na poziv Centra u ostavljenom roku dopuni zahtjev za zamjenu oružnog lista i dostavi dodatnu dokumetaciju predviđenu odredbama člana 10. Zakona o oružju i municiji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 70/07, 24/09118/09 i 40/11).

4. AP-4411/17

7. Himzo Đonko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Mensud Đonko advokat iz Mostara, podnio je 26. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 058734 14 Rsž od 1. juna 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Rs 058734 09 Rs od 23. decembra 2013. godine. Rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 02-03/1-16-4-288/09 od 4. novembra 2009. godine odbijen je apelantov zahtjev za isplatu otpremnine zbog ostvarivanja prava na penziju. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 Rs 058734 09 Rs od 23. decembra 2013. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 058734 14 Rsž od 1. juna 2016. godine, odbačena je kao nedopuštena apelantova tužba, jer apelant nije ostvario uslove za sudsku zaštitu, s obzirom da prije podnošenja tužbe nije podnio žalbu Odboru državne službe za žalbe radi preispitivanja pravilnosti Rješenja Ministarstva broj 02-03/1-16-4-288/09 od 4. novembra 2009. godine u smislu odredaba člana 21. stav 4. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 058734 16 Rev od 14. septembra 2017. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija protiv rješenja Kantonalnog suda.

8. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 21. stav 4. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 29/03, 39/04, 54/04,67/05, 8/06 i 4/12), podnese žalbu Odboru za državne službe za žalbe protiv Rješenja Ministarstva broj 02-03/1-16-4-288/09 od 4. novembra 2009. godine radi preispitivanja pravilnosti rješenja, prije podnošenja tužbe nadležnom sudu za zaštitu prava iz radnog odnosa.

5. AP-4559/17

9. Dušan Vanovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 2. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 087912 17 Gž od 29. septembra 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 087912 17 P od 14. septembra 2017. godine. Apelant je 21. jula 2017. godine podnio tužbu radi naknade nematerijalne štete zbog klevete. Kako tužba nije bila uredna, Osnovni sud je Rješenjem 80 0 P 087912 17 P od 23. avgusta 2017. godine zatražio od apelanta da tužbu uredi tako što će navesti činjenični osnov tužbe, odnosno precizirati kojom su radnjom tuženi učinili klevetu apelantu. Apelant je 28. avgusta 2017. godine dostavio Osnovnom sudu uređen tužbeni zahtjev i naveo da je za klevetu za koju traži naknadu štete saznao 2. novembra 2015. godine na ročištu u predmetu Osnovnog suda broj 80 0 P 064811 15 P, a tužbu podnio Osnovnom sudu 21. jula 2017. godine. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 P 087912 17 P od 14. septembra 2017. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 P 087912 17 Gž od 29. septembra 2017. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba, jer je utvrđeno da je protekao rok za podnošenje tužbe za naknadu štete zbog klevete u smislu odredaba člana 12. Zakona o zaštiti od klevete.

10. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 12. Zakona o zaštiti od klevete ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 37/01), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu za naknadu štete zbog klevete.

6. AP-4611/17

11. V. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka, kojeg zastupa Branko Simović advokat iz Podgorice, podnio je 6. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 95 1 Rs 004347 16 Rev od 19. maja 2017. godine, Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 1 Rs 004347 16 Rsž od 25. aprila 2016. godine i Rješenja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 1 Rs 004347 13 Rs od 13. aprila 2015. godine. Apelant je 10. juna 2013. godine podnio tužbu Osnovnom sudu radi poništenja rješenja o otkazu ugovora o radu tuženog broj 08-J-3832 od 14. aprila 2011. godine. Rješenjem Osnovnog suda broj 95 1 Rs 004347 13 Rs od 13. aprila 2015. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 95 1 Rs 004347 16 Rsž od 25. aprila 2016. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba, jer je utvrđeno da je apelant propustio prekluzivni zakonski rok za podnošenje tužbe za zaštitu prava iz radnog odnosa propisan članom 118. Zakona o radu Republike Srpske. Rješenjem Vrhovnog suda broj 95 1 Rs 004347 16 Rev od 19. maja 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova revizija protiv Rješenja Okružnog suda broj 95 1 Rs 004347 16 Rsž od 25. aprila 2016. godine.

12. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 118. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu prava iz radnog odnosa.

7. AP-4693/17

13. Zapadnohercegovački kanton (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Zapadnohercegovačkog kantona, Široki Brijeg, podnio je 13. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 Dn 003002 17 Gž od 11. oktobra 2017. godine. Apelant je 21. februara 2017. godine podnio zahtjev Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) za uknjižbu prava vlasništva. Rješenjem Općinskog suda broj 063-0- DN-17-000 215 od 21. februara 2017. godine naloženo je apelantu da u roku od 20 dana počev od dana prijema rješenja otkloni nedostatak za uknjižbu prava vlasništva tako što će u navedenom roku dostaviti dokaznu dokumentaciju na koju se zahtjev odnosi u smislu odredaba člana 3. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama, označiti nekretnine prema podacima iz zemljišne knjige za koje se traži uknjižba prava vlasništva u smislu odredaba člana 10. Zakona o zemljišnim knjigama i navesti pravni osnov upisa. Apelant je 3. aprila, 7. aprila i 12. aprila 2017. godine dostavio Općinskom sudu dopise naslovljene kao uređeni zahtjev za uknjižbu prava vlasništa. Rješenjem Općinskog suda broj 063-0-DN-17-0000 215 od 12. aprila 2017. godine apelantov zahtjev za uknjižbu prava vlasništva odbačen je kao nepotpun, jer apelant uz zahtjev nije dostavio dokaznu dokumentaciju na koju se zahtjev za uknjižbu odnosi u smislu odredaba člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama. Rješenjem Kantonalnog suda broj 08 0 Dn 003002 17 Gž od 11. oktobra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.

14. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 3. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 58/02, 19/03 i 54/04), u ostavljenom roku postupi po nalogu suda i dostavi nadležnom sudu dokaznu dokumentaciju na koju se odnosi zahtjev za uknjižbu prava vlasništva.

8. AP-5420/17

15. Sead Kanlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, kojeg zastupa Muharem Kanlić, podnio je 20. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 Rs 034712 17 Rsž od 18. oktobra 2017. godine. Rješenjem „Bekto-Precisa“ d.o.o. Goražde (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 899/16 od 23. decembra 2016. godine apelantu je otkazan ugovor o radu bez otkaznog roka zbog počinjene teže povrede radne obaveze sa danom 23. novembrom 2016. godine. Apelant je 11. januara 2017. godine podnio prigovor Nadzornom odboru tuženog protiv rješenja od 23. novembra 2016. godine. Nadzorni odbor tuženog donio je Odluku broj 095/17 od 9. februara 2017. godine kojim je odbio kao neosnovan apelantov prigovor protiv rješenja od 23. decembra 2016. godine. Apelant je podnio 12. maja 2017. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) radi poništenja Odluke Nadzornog odbora tuženog od 9. februara 2017. godine. Rješenjem Općinskog suda broj 45 0 Rs 034712 17 Rs od 5. septembra 2017. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 45 0 Rs 034712 17 Rsž od 18. oktobra 2017. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba, jer je utvrđeno da je apelant propustio prekluzivni zakonski rok za podnošenje tužbe za zaštitu prava iz radnog odnosa propisan odredbama člana 114. stav 2. Zakona o radu.

16. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 114. stav 2. Zakona o radu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 26/16), u propisanom roku podnese tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa nadležnom sudu.

Spajanje predmeta

17. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2987/17. Apelacioni navodi

18. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Neki od apelanata pozvali su se i na povredu nekih drugih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek, pravo na slobodu i sigurnost, nediskriminaciju, slobodu izražavanja, zabranu zlupotrebe prava itd.), ali ove navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali.

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

20. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

21. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman