Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2230/16 (M. K.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2230/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine u predmetu broj AP-2230/16, rješavajući apelaciju Marka Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Kovačevića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 012872 15 Kž 13 od 2. marta 2016. godine i Presude Posebnog odjeljenja za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala Okružnog suda u Banjaluci 6. jula 2015. godine, zato što je u vrijeme podnošenja apelacije bila preuranjena, a apelant nije osporio kasnije donesenu presudu Vrhovnog suda Republike Srpske koja je u konkretnom slučaju konačna odluka.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant), koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu u Banjaluci, podnio je 27. maja 2016. godine, Ustavnom sudu apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 012872 15 Kž 13 od 2. marta 2016. godine i Presude Posebnog odjeljenja za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 012872 14 K-p od 6. jula 2015. godine.
2. Ustavni sud je 12. oktobra 2017. godine od Okružnog suda zatražio na uvid spis broj 11 0 K 012872 14 K-p, koji je Okružni sud dostavio 20. oktobra 2017. godine.
3. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 012872 14 K-p od 6. jula 2015. godine, apelant je proglašen krivim da je, skupa sa sedam imenovanih saoptuženih osoba, i to apelant radnjama detaljno opisanim u tač. 1. (1.1, 1.2, 1.3, 1.5 i 1.6), 2., 3.,4. i 5. izreke presude, počinio krivična djela: organizovani kriminal iz člana 383a. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) u vezi sa krivičnim djelom neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. i u vezi sa članom 24. i krivičnim djelom zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 347. stav 4. u vezi sa stavom 3. KZ RS, iznuđivanja iskaza iz člana 358. stav 1. KZ RS, teška tjelesna povreda iz člana 156 stav 1 KZ RS, tri krivična djela povreda ljudskog dostojanstva zloupotrebom službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 359. KZ RS i krivično djelo falsifikovanje ili uništavanje službene isprave iz člana 379 stav 1 KZ RS, za koja su mu utvrđene pojedinačne kazne navedene u izreci presude i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest godina i pet mjeseci.
4. Protiv navedene presude apelant, ostali saoptuženi i Specijalno tužilaštvo su podnijeli žalbe Vrhovnom sudu koji je Presudom broj 11 0 K 012872 15 Kž 13 od 2. marta 2016. godine žalbe Specijalnog tužilaštva, apelanta i poimenično navedenih saoptuženih odbio a u vezi sa žalbama apelanta i saoptuženog S.R., po službenoj dužnosti preinačio prvostepenu presudu u pogledu pravne ocjene djela i odluke o krivičnoj sankciji tako da se njihove radnje koje su bile kvalifikovane kao iznuđivanje iskaza člana 358. stav 1. KZ RS u vezi sa krivičnim djelom povrede ljudskog dostojanstva zloupotrebom službenog položaja ili ovlaštenja kvalifikuju kao krivično djelo iznuđivanja iskaza iz člana 358. stav 1. KZ RS te se apelantu i S.R. za to djelo utvrđene kazne precizirane u presudi a kao pravilno utvrđene se uzimaju ostale utvrđene kazne pa je apelantu izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest godina a S.R. kazna precizirana u presudi. Navedeno je da se u ove kazne uračunava vrijeme provedeno u pritvoru počev od 16. oktobra 2013. godine pa nadalje.
5. Ustavni sud konstatuje da iz spisa koji je Okružni sud dostavio Ustavnom sudu proizilazi da je apelant 1. jula 2016. godine, protiv Presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 012872 15 Kž 13 od 2. marta 2016. godine, Vrhovnom sudu podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti.
6. Nadalje, Ustavni sud konstatuje da su Ustavnom sudu, protiv istih presuda donesenih u ovom postupku, apelacije podnijeli i saosuđeni sa apelantom u predmetnom postupku i to O.S., S.R., te D.D i G.Š. čije apelacije su u Ustavnom sudu registrovane pod br. AP-2127/16, AP- 2229/16, AP-2243/16 i AP 2296/16 i da je, prema dokumentaciji koju su apelanti (saosuđeni) iz tih predmeta dostavili u dopunama apelacija u citiranim predmetima, Vrhovni sud, povodom podnesenih zahtjeva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu, donio Presudu broj 11 0 K 012872 16 Kvlz od 4. novembra 2016. godine kojom je odbio kao neosnovan sve zahtjeve za zaštitu zakonitosti.
Apelacioni navodi
7. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1 tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te člana 6. st. 1. i 2. i stav 3 tačka d) Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je preuranjena;
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 012872 15 Kž 13 od 2. marta 2016. godine i Presude Okružnog suda broj 11 0 K 012872 14 K-p od 6. jula 2015. godine. Međutim apelant je protiv Presude Okružnog suda broj 11 0 K 012872 14 K-p od 6. jula 2015. godine podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je povodom zahtjev za zaštitu zakonitosti donio presudu 4. novembra 2016. godine kojom je zahtjev za zaštitu zakonitosti odbio kao neosnovan. Dakle, u predmetnom sudskom postupku konačna odluka je presuda Vrhovnog suda koja je donesena nakon podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu, ali koju apelant nije osporio.
11. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Također, Ustavni sud podsjeća i na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, apelant nije obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu donesena presuda Vrhovnog suda, niti je osporio tu presudu kao konačnu odluku u ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnim povredama pravā na koja se apelant pozvao u apelaciji (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2007/15 od 15. juna 2017. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman