Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1578/17 (D. D.)
Odluka donesena 06. 12. 2017.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1578/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-1578/17, rješavajući apelaciju Dragice Džepina, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Dragica Džepina protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 121059 14 Rev od 26. januara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragica Džepina (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Advokatska kancelarija Radmile Plavšić iz Banje Luke, podnijela je 25. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 121059 14 Rev od 26. januara 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom djelimično je usvojena revizija tužene („Tržnica“ a.d. Banja Luka), pa je drugostepena presuda preinačena tako da se apelantičina žalba odbija i prvostepena presuda potvrđuje u djelu u kojem je odbijen apelantičin zahtjev.
2. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo, između ostaloog, da je prvostepenom presudom (od 13. decembra 2012. godine), između ostalog, obavezana tužena da apelantici isplati po osnovu razlike plate za određeni period ukupan iznos od 6.851,14 KM, te da je istom presudom odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se ponište rješenja tužene, u dijelu koji se odnosi na trenutak prestanka radnog odnosa, slijedom čega bi tužena bila obavezana da apelantici prizna pravo na otkazni rok zbog prestanka radnog odnosa u trajanju od 90 dana i da joj na ime naknade štete u vidu izgubljene zarade, zbog uskraćenog prava na otkazni rok isplati određene novčane iznose i da se poništi Sporazum o otkazivanju ugovora o radu tužene, zaključen između apelantice i tužene. Nadalje, da je drugostepenom presudom djelomično usvojena apelantičina žalba, te je poništeno rješenje tužene u djelu datuma prestanka radnog odnosa, te je utvrđeno apelantičino pravo na trajanje otkaznog roka od 90 dana uz obavezu tužene da joj izvrši isplatu, na ime plata koje bi ostvarila za vrijeme otkaznog roka, u ukupnom iznosu od 7.652,80 KM. Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, smatra da Vrhovni sud nije mogao da odlučuje o reviziji tuženog jer ista nije bila zakonski dozvoljena iz razloga nepostojanja zahtijevanog novčanog cenzusa iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odnosno da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude nije dostizao niti prestizao zahtijevani iznos preko 10.000,00 KM, a što je očigledno i iz osporene odluke Vrhovnog suda gdje je isti kao vrijednost spora naznačio vrijednost od 7.652,80 KM.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je Vrhovni sud primijenio relevantne odredbe ZPP prilikom odlučivanja o reviziji tužene. Ustavni sud zapaža da je tužena prvostepenom presudom obavezana da apelantici isplati (na ime razlike plate za određeni vremenski period) iznos od 6.851,14 KM, te da je drugostepenom presudom usvojena apelantičina žalba i da je tužena obaveza da isplati apelantici i (na ime plata koje bi ostvarila za vrijeme otkaznog roka) iznos od 7.652,80 KM, odnosno da je tužena obavezana da apelantici ukupno isplati iznos od 14.503,94 KM. Ustavni sud također zapaža da apelantica navodi kao visinu osporenog tužbenog zahtjeva samo dio koji joj je usvojen drugostepenom presudom, iako iz osporene odluke Vrhovnog suda jasno proizlazi da je tužena revizijom osporavala cijeli tužbeni zahtjev apelantice koji je usvojen nižestepenim presudama (i prvostepenom i drugostepenom odlukom). Imajući u vidu navedeno, odnosno činjenicu da je tužena revizijom pobijala apelantičin usvojeni tužbeni zahtjev u vrijednosti od 14.503,94 KM, te dovodeći to u vezu sa relevantnim odredbama ZPP, Ustavni sud ne nalazi da je Vrhovni sud proizvoljno postupio u pogledu primjene odredaba člana 237. stav 2. ZPP. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman