Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4440/17 (Posavski kanton, Ministarstvo unutarnjih poslova Posavskog kantona)

Odluka donesena 06. 12. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4440/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-4440/17, rješavajući apelacije Posavskog kantona, Ministarstva unutarnjih poslova Posavskog kantona, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Posavski kanton, Ministarstvo unutarnjih poslova Posavskog kantona protiv:

-Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040136 17 Rsž 2 od 22. avgusta 2017. godine, -Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040122 17 Rsž 2 od 25. avgusta 2017. godine, -Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040191 17 Rsž 2 od 28. avgusta 2017. godine, -Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040225 17 Rsž od 21. avgusta 2017. godine, -Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040114 17 Rsž 2 od 25. avgusta 2017. godine, -Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040097 17 Rsž 2 od 28. avgusta 2017. godine i -Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Rs 040211 17 Rsž od 28. avgusta 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-4440/17

1. Posavski kanton, Ministarstvo unutarnjih poslova Posavskog kantona (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Odžak, podnio je 26. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 Rs 040136 17 Rsž 2 od 22. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, usvojen je II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev tužitelja (J. V.), te je obavezan apelant da mu isplati glavni dug u određenom novčanom iznosu (preciznije navedeno u izreci prvostepene presude).

AP-4618/17

2. Apelant, kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Odžak, podnio je 6. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040122 17 Rsž 2 od 25. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, usvojen je II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev tužitelja (S. O.), te je obavezan apelant da mu isplati glavni dug u određenom novčanom iznosu (preciznije navedeno u izreci prvostepene presude).

AP-4619/17

3. Apelant, kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Odžak, podnio je 6. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040191 17 Rsž 2 od 28. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, usvojen je II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev tužitelja (I. A.), te je obavezan apelant da mu isplati glavni dug u određenom novčanom iznosu (preciznije navedeno u izreci prvostepene presude).

AP-4623/17

4. Apelant, kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Odžak, podnio je 7. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040225 17 Rsž od 21. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, usvojen je II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev tužitelja (I. D.), te je obavezan apelant da mu isplati glavni dug u određenom novčanom iznosu (preciznije navedeno u izreci prvostepene presude).

AP-4624/17

5. Apelant, kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Odžak, podnio je 7. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040114 17 Rsž 2 od 25. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, usvojen je II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev tužitelja (A. D.), te je obavezan apelant da mu isplati glavni dug u određenom novčanom iznosu (preciznije navedeno u izreci prvostepene presude).

AP-4668/17

6. Apelant, kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Odžak, podnio je 9. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040097 17 Rsž 2 od 28. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja (B. B., P. D., Ž. J., V. K., J. L., P. L., A. P. i J. P.), te je obavezan apelant da tužiteljima isplati određene novčane iznose na ime razlike neisplaćene plaće za određene vremenske periode (preciznije navedeno u izreci prvostepene presude).

AP-4669/17

7. Apelant, kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Odžak, podnio je 9. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 Rs 040211 17 Rsž od 28. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, usvojen je II-postavljeni (alternativni) tužbeni zahtjev tužitelja (M. Š.), te je obavezan apelant da mu isplati glavni dug u određenom novčanom iznosu (preciznije navedeno u izreci prvostepene presude).

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4440/17.

9. U obrazloženjima osporenih odluka u suštini je navedeno, između ostalog, da je odredbama člana 6. Zakona o platama i naknadama policijskih službenika Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ broj 45/10; u daljnjem tekstu: Zakon o platama i naknadama) propisano da osnovna plata policijskog službenika kantona ne može biti manja od 70% prosječne neto plate isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine prema posljednjem objavljenom statističkom podatku. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno ukazao da se Zakon o platama i naknadama primjenjuje na policijske službenike kantona samo u slučaju da je njihova osnovna plata manja od 70% od prosječne neto plate isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine prema posljednjem objavljenom statističkom podatku, te da, pri tome, mora biti ispoštovano načelo „ista plata za isti čin policijskog službenika“ (član 4.) i jedinstveni isplatni koeficijent za obračun plata (član 6.). S obzirom na to, te kako je provedenim vještačenjima utvrđeno da su iznosi isplaćenih osnovnih plata tužiteljima, kao policijskim službenicima, za utuženi period manji od 70% od prosječne neto plate isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine prema posljednjem objavljenom statističkom podatku, Kantonalni sud je ocijenio da tužiteljima pripadaju dosuđeni iznosi na ime razlike neisplaćenih plata za utuženi period. Naime, navedeno je da shodno odredbama člana 31. Zakona o platama i naknadama, kantonalni propisi o platama policijskih službenika moraju biti usklađeni sa odredbama člana 6. navedenog federalnog zakona. U vezi s tim je istaknuto da je kanton imao obavezu da donese odgovarajući propis kojim se određuje da osnovna plata ne može biti manja od 70% od prosječne neto isplaćene plate u Federaciji Bosne i Hercegovine prema posljednjem objavljenom statističkom podatku u smislu odredaba člana 35. Zakona o platama i naknadama (kojima je propisano da su kantoni dužni da propis iz člana 31. tog zakona donesu u roku od 90 dana od dana donošenja ovog zakona). Shodno navedenom, Kantonalni sud je zaključio da su osnovana potraživanja tužitelja iz razloga što je nedonošenjem navedenog propisa povrijeđeno pravo tužitelja na imovinu.

Apelacioni navodi

10. U svim navedenim apelacijama apelant se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je Kantonalni sud, direktnom primjenom odredaba člana 6. Zakona o platama i naknadama, proizvoljno primijenio materijalno pravo. Apelant ukazuje da ni jednom odredbom Zakona o platama i naknadama nije određena direktna primjena odredaba ovog zakona u odnosu na radno pravni status policijskih službenika u kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. S obzirom na to da je u predmetnim apelacijama apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da on ne uživaj zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

15. U konkretnim slučajevima, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju Kantonalnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2485/17 od 15. novembra 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4440/17 (Posavski kanton, Ministarstvo… | Sudska praksa | Aktio