Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2327/17 (S. N.)
Odluka donesena 20. 12. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Eksproprijacija
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2327/17
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-2327/17, rješavajući apelaciju Slobodana Nikolića, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Miodrag Simović, sudac Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Slobodana Nikolića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak deeksproprijacije koji se trenutačno nalazi pred Općinskom službom za urbanizam, stambeno-komunalne poslove i katastar nekretnina Općine Visoko.
Nalaže se Općinskoj službi za urbanizam, stambeno-komunalne poslove i katastar nekretnina Općine Visoko da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Slobodanu Nikoliću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Slobodanu Nikoliću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskoj službi za urbanizam, stambeno-komunalne poslove i katastar nekretnina Općine Visoko i Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Slobodan Nikolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 9. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u upravnoj stvari deeksproprijacije koji se trenutačno vodi pred Općinskom službom za urbanizam, stambeno-komunalne poslove i katastar nekretnina Općine Visoko (u daljnjem tekstu: Općinska služba).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) i Općinske službe zatraženo je 19. jula 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Federalna uprava i Općinska služba su, u periodu od 23. jula do 2. avgusta 2017. godine, dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješenjem Općinske uprave za geodetske poslove i katastar nekretnina broj 06/5-473-3-3/97 od 10. jula 1997. godine usvojen je prijedlog „Velepromet“ Holding preduzeća d.d. u mješovitoj svojini sa p.o. Visoko D.P. „Sebilj“ d.o.o. Visoko za potpunu eksproprijaciju nekretnina (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) u apelantovom suvlasništvu sa ½ dijela, radi izgradnje zanatskog centra.
6. Apelant je 3. decembra 2004. godine pred Općinskom službom pokrenuo prijedlogom postupak deeksproprijacije predmetnih nekretnina eksproprisanih po rješenju Općinske službe od 10. jula 1997. godine.
7. Rješenjem Općinske službe broj 06/5-31-1-1/04 od 20. juna 2005. godine odbijen je apelantov prijedlog za deeksproprijaciju predmetnih nekretnina.
8. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-854/05 od 18. oktobra 2005. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje od 20. juna 2005. godine.
9. Presudom Kantonalnog suda broj U-819/05 od 26. decembra 2006. godine uvažena je apelantova tužba, prvostepeno i drugostepeno upravno rješenje poništeno i predmet vraćen Općinskoj službi na ponovno postupanje.
10. U ponovljenom postupku Općinska služba je donijela Rješenje broj 06/5-31-1-1/04 od 3. oktobra 2011. godine, kojim je odbijen apelantov prijedlog za deeksproprijaciju predmetnih nekretnina.
11. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-2326/11 od 10. januara 2012. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje Općinske službe od 3. oktobra 2011. godine.
12. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 004352 12 U od 26. aprila 2012. godine uvažena je apelantova tužba, prvostepeno i drugostepeno upravno rješenje poništeno i predmet vraćen Općinskoj službi na ponovni postupak.
13. U drugom ponovljenom postupku Općinska služba je donijela Rješenje broj 06/5-31-1-1/04 od 5. juna 2013. godine kojim je odbila apelantov prijedlog za deeksproprijaciju predmetnih nekretnina.
14. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-1290/13 od 10. oktobra 2013. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje Općinske službe od 5. juna 2013. godine.
15. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 005962 13 U od 29. januara 2014. godine uvažena je apelantova tužba, prvostepeno i drugostepeno rješenje poništeno i predmet vraćen Općinskoj službi na ponovni postupak.
16. U trećem ponovljenom postupku Općinska služba je donijela Rješenje broj 06/5-31-1-1/04 od 23. maja 2014. godine kojim je odbila apelantov prijedlog za deeksproprijaciju predmetnih nekretnina.
17. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-1382/14 od 23. septembra 2014. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje Općinske službe od 23. maja 2014. godine.
18. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 007535 15 U od 22. decembra 2015. godine uvažena je apelantova tužba, prvostepeno i drugostepeno upravno rješenje poništeno i predmet vraćen Općinskoj službi na ponovni postupak.
19. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da se predmetni postupak deeksproprijacije nalazi (u četvrtom ponovljenom postupku) pred Općinskom službom, kao prvostepenim upravnim organom nadležnim za rješavanje predmetne upravne stvari.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
20. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog predugog trajanja upravnog postupka pokrenutog po njegovom zahtjevu od 3. decembra 2004. godine za deeksproprijaciju predmetnih nekretnina. Apelant je, također, naveo i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pored toga, apelant predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru „zabrane prodaje predmetnih nekretnina i izvršenja na njima“. Slijedom navedenog, apelant traži da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje i naloži upravnim organima i Kantonalnom sudu da donesu konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari, kao i da mu se isplati pravična naknada u novčanom iznosu od 10.000,00 KM zbog kršenja njegovih prava.
b)Odgovor na apelaciju
21. Kantonalni sud je naveo da je predmetna apelacija neosnovana, te da svojom odlukom-presudom od 22. decembra 2015. godine nije povrijedio prava na koja apelant ukazuje.
22. Federalna uprava je hronološki opisala tok postupka nakon donošenja drugostepenog rješenja od 23. septembra 2014. godine.
23. Općinska služba je navela da je predmetni upravni postupak u toku, a da će pitanje vlasništva predmetnih nekretnina biti raspravljeno u ponovljenom postupku nakon sudskog vještačenja čiji je nastavak planiran nakon okončanja godišnjih odmora, tj. avgusta tekuće godine. V.Relevantni propisi
24. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge sudionike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
25. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
26. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
27. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
29. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
31. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo na pravično suđenje - razuman rok
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
ej Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa kiivičnim postupkom.
33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-1, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
35. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut apelantovim prijedlogom za deeksproprijaciju predmetnih nekretnina od 3. decembra 2004. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, Ustavni sud zapaža da postupak traje skoro 13 godina i to je relevantan period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka.
Analiza razumnosti trajanja postupka
36. Ustavni sud nalazi da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se radi o relativno složenom predmetu. Nadalje, Ustavni sud ne nalazi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelant preduzimao radnje kojim bi odugovlačio predmetni postupak.
37. Ocjenjujući ponašanje nadležnih organa, Ustavni sud zapaža da je nesporno da su organi uprave i Kantonalni sud provodili procesne radnje i donosili odluke u apelantovom predmetu. U tom smislu, Ustavni sud konstatira da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u predmetnoj upravnoj stvari doneseno 12 odluka. Također, Ustavni sud primjećuje da je predmetni postupak u četiri navrata vraćan na ponovno odlučivanje (presudama Kantonalnog suda od 26. decembra 2006. godine, 26. aprila 2012. godine, 29. januara 2014. godine i 22. decembra 2015. godine). S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.
38. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje skoro 13 godina i još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave, Općinskoj službi i Federalnoj upravi, koji nisu vodili postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (čl. 6. i 14), dok je Kantonalni sud svoje presude donosio u relativno razumnim rokovima.
39. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka deeksproprijacije, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
40. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, da će ju odrediti na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
41. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.000,00 KM. Ustavni sud je uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija
42. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodio predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. b)Ostali navodi
43. Također, apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak deeksproprijacije traje oko 13 godina, te kada još uvijek nije okončan, budući da je predmetni postupak presudama Kantonalnog suda u četiri navrata vraćan na ponovno odlučivanje pri čemu upravni organi nisu vodili postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku.
45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
47. Prema članu Vl/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman