Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3252/15 (A. G.)

Odluka donesena 06. 12. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Smetanje posjeda
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3252/15

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3252/15, rješavajući apelaciju Anđelka Glušca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. decembra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Anđelka Glušca.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 050091 15 Gž 2 od 15. maja 2015. godine.

Na osnovu člana 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Anđelku Glušcu isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Anđelko Glušac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Jovo Pilipović, advokat iz Banje Luke, podnio je 26. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 050091 15 Gž 2 od 15. maja 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 14. juna 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud i Osnovni sud su 5. i 7. jula 2017. godine dostavili odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 23. septembra 2004. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv M. Š. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi smetanja posjeda.

6. Osnovni sud je donio Rješenje broj P-1079/04 od 26. juna 2006. godine kojim je u cijelosti usvojio apelantov tužbeni zahtjev (nakon skoro dvije godine).

7. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001463 od 12. januara 2007. godine uvažena je žalba tuženog, ukinuto rješenje prvostepenog suda i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak (nakon šest mjeseci).

8. Osnovni sud je u ponovljenom postupku donio Rješenje broj 071-0-P-07-000262 od 20. juna 2008. godine kojim je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev (nakon skoro godinu i po).

9. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001672 od 24. oktobra 2008. godine uvažena je apelantova žalba, ukinuto rješenje prvostepenog suda i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak (nakon četiri mjeseca).

10. Osnovni sud je u ponovljenom postupku donio Rješenje broj 71 0 P 050091 11 P 2 od 31. augusta 2012. godine kojim je u cijelosti usvojio apelantov tužbeni zahtjev (nakon skoro četiri godine).

11. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 050091 12 Gž od 18. januara 2013. godine uvažena je žalba tuženog, ukinuto rješenje prvostepenog suda i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak (nakon četiri mjeseca).

12. Osnovni sud je u ponovljenom postupku donio Rješenje broj 71 0 P 050091 13 P 3 od 27. oktobra 2014. godine kojim je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev (nakon skoro dvije godine).

13. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 050091 15 Gž 2 od 15. maja 2015. godine apelantova žalba je odbijena i rješenje Osnovnog suda od 27. oktobra 2014. godine potvrđeno. Istim rješenjem je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe (nakon šest mjeseci). IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom i Okružnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da dužina trajanja predmetnog postupka, koji je hitne prirode, a koji je trajao 11 godina, ne zadovoljava standarde iz člana 6. Evropske konvencije, što se u cijelosti može pripisati Osnovnom i Okružnom sudu. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja konkretnog postupka, kao i naknadu za troškove sastavljanja apelacije.

b)Odgovor na apelaciju

15. Postupajući sudija Osnovnog suda je naveo da je spisom predmetne pravne stvari zadužen od 2011. godine, tako da nije u mogućnosti dati detaljno obrazloženje u vezi s postupanjem suda u periodu do dana podnošenja tužbe do 2011. godine, izuzev navođenja hronologije u konkretnom predmetu, i to na način kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Osnovni sud je, između ostalog, istakao da su neosnovani apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji u vezi s trajanjem predmetnog postupka, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

16. Okružni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi u pogledu povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, te je stoga predložio da se apelacija odbaci ili odbije. V.Relevantni propisi

17. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 424.

Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakog pojedinog slučaja. Pri tome, sud može odrediti i rokove kraće od onih predviđenih odredbama ovog zakona o redovnom postupku.

Član 425.

Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiće se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnom osnovu, savjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju apelant ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 050091 15 Gž 2 od 15. maja 2015. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 26. juna 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

25. Ustavni sud konstatira da se postupak u konkretnom slučaju odnosio na smetanje posjeda, dakle, na predmet građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. a)Relevantna načela

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b)Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom od 23. septembra 2004. godine pokrenuo parnični postupak i da je taj postupak okončan rješenjem Okružnog suda od 15. maja 2015. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od preko deset i po godina.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

28. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju predmet spora, zapravo, bilo pitanje da li je tuženi, na način pobliže naveden u obrazloženjima rješenja donesenih u konkretnom postupku, smetao apelanta u mirnom i faktičkom posjedu nekretnina. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o naročito složenom predmetu. Zatim, Ustavni sud ukazuje na činjenicu da se radi o sporu smetanja posjeda koji se po Zakonu o parničnom postupku smatra hitnim, a predmetni postupak je okončan nakon deset i po godina. Pri tome, Ustavni sud iz dostavljene dokumentacije ne vidi apelantov doprinos dužini trajanja tog postupka. Ocjenjujući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je u navedenom periodu Okružni sud tri puta ukidao prvostepenu odluku i predmet vraćao Osnovnom sudu na ponovni postupak, te da je četvrti put potvrdio prvostepenu odluku. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud prvu odluku donio nakon skoro dvije godine (26. juna 2006. godine), drugu odluku nakon godinu i po (20. juna 2007. godine), treću odluku nakon skoro četiri godine (31. augusta 2012. godine) i, konačno, četvrtu odluku nakon dvije godine (27. oktobra 2014. godine). S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud bio ažuran, te da je svoje odluke donio u razumnim vremenskim razmacima (najduži period je period od šest mjeseci). S tim u vezi, Ustavni sud naročito zapaža da su pred Osnovnim sudom evidentni periodi neaktivnosti za koje nije ponudio opravdanje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da se Okružni i Osnovni sud u odgovorima na apelaciju nisu posebno očitovali na navode o dužini predmetnog postupka, osim što je Osnovni sud naveo hronologiju predmetnog postupka. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava, a upravo u konkretnom slučaju takvo ponašanje Osnovnog i Okružnog suda je kulminiralo. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do de facto lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Posmatrano u cijelosti, Ustavni sud ističe da se postupak radi smetanja posjeda pred redovnim sudovima koji traje više od deset i po godina, a koji se smatra hitnim postupkom, nikako ne može smatrati „razumnim rokom“. Pri tome odgovornost za dužinu postupka snose isključivo redovni sudovi koji su, prije svega, pri postupanju trebali imati u vidu činjenicu vraćanja predmeta od višeg ka nižem u više navrata, te činjenicu da se radi o hitnom postupku.

29. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 2611/15 od 10. maja 2017. godine (i druge odluke od 10. maja 2017. godine dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati VSTVBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“

30. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Okružni sud i Osnovni sud nisu naveli razloge.

31. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2611/15. Iako je u konkretnom predmetu postupak pred redovnim sudovima okončan, Ustavni sud podsjeća da još uvijek postoji problem sistemskog kršenja prava na pravično suđenje zbog prekomjernog trajanja postupaka, te podsjeća na ranije dati nalog relevantnim subjektima za preduzimanje adekvatnih mjera u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa. Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.

d)Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.000,00 KM. Ustavni sud je uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija, ali i da će nadležni organi kojima je dat nalog u citiranoj Odluci broj AP 2611/15 preduzeti efikasne mjere s ciljem sprečavanja kršenja ustavnih prava, odnosno otklanjanja posljedica njihovog kršenja kako u apelantovom slučaju tako i u odnosu na sva ostala lica u relevantno istoj ili sličnoj situaciji.

34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište sudova pred kojima je vođen predmetni postupak, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

35. Osim toga, u vezi s apelantovim zahtjevom da mu se isplate troškovi sastavljanja apelacije, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi navedene troškove, te da ti troškovi padaju isključivo na teret apelanta. Pravo na imovinu

36. Apelant, također, navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni parnični postupak zbog smetanja posjeda, koji je po zakonu hitne prirode, trajao više od deset i po godina, za čije trajanje je utvrđena odgovornost redovnih sudova koji nisu ponudili razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem.

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3252/15 (A. G.) | Sudska praksa | Aktio