Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2941/16 (D. L.)

Odluka donesena 06. 12. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Nekretnina
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2941/16

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Mato Tadić, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP 2941/16, rješavajući apelaciju Danice Ljepoja, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Danica Ljepoja.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u predmetu pred Opštinskim sudom u Bosanskoj Krupi broj 18 0 P 007619 12 P 2 (stari broj P-151/03).

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantkinji Danici Ljepoja isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (4) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Opštinskog suda u Bosanskoj Krupi da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, i mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 18 0 P 007619 12 P 2 (stari broj P- 151/03), u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona i predsjedniku Opštinskog suda u Bosanskoj Krupi da u roku od najkasnije šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Danica Ljepoja (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Vrdnika, Republika Srbija, podnijela je 12. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 18 0 P 007619 12 P 2 koji se trenutno nalazi pred Opštinskim sudom u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Opštinski sud). Apelantkinja je dopunila apelaciju 12. oktobra 2016. godine i 9. novembra 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda, Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 6. februara 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud je 8. februara 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, Kantonalni sud 10. februara 2017. godine a Opštinski sud 23. marta 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizIlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantkinja je 23. jula 2003. godine Opštinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženih „Klostermeier majdan“ d.o.o. Bosanska Krupa i Opštine Bosanska Krupa radi vraćanja u posjed nekretnina, te je predmetni postupak pred prvostepenim sudom trajao pet godina i dva mjeseca, a rješenjem Kantonalnog suda od 16. septembra 2010. godine, nakon dvije godine, ukinuta je prvostepena presuda u stavu drugom izreke i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, dok je rješenjem Vrhovnog suda od 21. juna 2011. godine, nakon devet mjeseci, revizija uvažena i drugostepeno rješenje u stavu drugom izreke ukinuto i predmet je vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje. Shodno tome, Kantonalni sud je rješenjem od 6. marta 2012. godine, nakon osam mjeseci, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Dakle, predmetni postupak traje 14 godina i četiri mjeseca i još je u toku.

6. Postupajući u konkretnom predmetu, Opštinski sud je imao periode neaktivnosti, odnosno nije efikasno preduzimao neophodne procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

7. Apelantkinja je podnijela apelaciju zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je pokrenula 23. jula 2003. godine i koji još nije okončan. U predmetnoj apelaciji apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Opštinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju

8. Vrhovni sud je naveo da je predmet po reviziji zaprimljen kod tog suda 16. decembra 2010. godine, a da je odluka po reviziji donesena 21. juna 2011. godine, te da, shodno tome, nije došlo do povrede navedenog apelantkinjinog prava pred tim sudom.

9. Kantonalni sud je istakao da je taj sud u konkretnom predmetu postupao u granicama razumnog roka i da predmetnu apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.

10. Opštinski sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog postupka, navodeći da je apelantkinja doprinijela dužini trajanja postupka, jer je tokom trajanja postupka imala više advokata, a izvjesno vrijeme je i sama postupala po redovnim i vanrednim pravnim lijekovima u konkretnom postupku. Pri tome Opštinski sud nije obrazložio periode neaktivnosti u predmetnom postupku.

V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

12. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Apelantkinja se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je pokrenula 23. jula 2003. godine i koji još nije okončan. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga je apelacija koja je podnesena u odnosu na konkretan predmet u kojem nije donesena odluka dopustiva prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda.

16. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum

18. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Opštinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

21. Ustavni sud zapaža da je postupak na čiju se dužinu apelantkinja žali započeo 23. jula 2003. godine i da još nije okončan. Dakle, postupak u predmetnoj apelaciji traje 14 godina i četiri mjeseca.

22. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupku na čiju se dužinu apelantkinja žali radi o naročito složenim pitanjima, niti da je apelantkinja svojim ponašanjem doprinijela ukupnoj dužini postupka koji je u pitanju. U odnosu na navode Opštinskog suda u odgovoru na apelaciju da je apelantkinja doprinijela dužini trajanja postupka time što je tokom trajanja postupka imala više advokata, te da je izvjesno vrijeme i sama postupala po redovnim i vanrednim pravnim lijekovima, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja tokom postupka koristila procesne mogućnosti predviđene zakonom, pri čemu je bez odlaganja postupala u predmetnom postupku, tako da navedene okolnosti nisu uticale na dužinu trajanja postupka. Pri tome Opštinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za periode neaktivnosti suda, koji su evidentni u ovom postupku. Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da, kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTSBiH, a za period od 1. januara 2016. godine do 31. marta 2016. godine“ (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba , ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba).

23. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 5065/16 od 15. juna 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTSBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene obaveze propisane zakonom u vezi sa kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“

24. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, budući da je dužina postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Opštinski sud nije ponudio obrazloženje.

25. Budući da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 5065/16 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5065/16 od 15. juna 2017. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Zbog istih razloga, i ova odluka, takođe, dostavlja se navedenim subjektima.

b) Pitanje naknade nematerijalne štete

26. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

27. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantkinji pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpjela zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantkinji treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.500,00 KM. Ustavni sud je uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija.

28. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantkinji zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da je u postupku koji je predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, budući da je u predmetnom slučaju postupak pretjerano dugo trajao, za šta Opštinski sud nije dao razumno i logično objašnjenje.

30. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2941/16 (D. L.) | Sudska praksa | Aktio