Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4102/17 (Đ. S., Č.G. i Đ. B.)

Odluka donesena 20. 12. 2017.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4102/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-4102/17, rješavajući apelacije Đevdane Slatina i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Đevdana Slatina protiv Obavijesti Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 0 KTP 0100131 17 od 21. septembra 2017. godine i Obavijesti Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 0 KTA 0100131 16 od 30. avgusta 2017. godine;

Č. G. protiv Obavijesti Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0000636 17 od 6. oktobra 2017. godine i Naredbe Okružnog tužilaštva Banjaluka broj T13 0 KTPO 0007913 14 od 23. aprila 2014. godine;

Đorđe Bajić protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka broj T13 0 KTP 0032324 17 od 3. jula 2017. godine i Naredbe Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka broj T13 0 KTK 0032324 17 od 5. maja 2017. godine i Đorđe Bajić protiv Naredbe Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona Bihać broj T01 0 KTPO 0024271 15 od 19. jula 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4102/17

1. Đevdana Slatina (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 2. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Obavijesti Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T09 0 KTP 0100131 17 od 21. septembra 2017. godine i Obavijesti Tužilaštva broj T09 0 KTA 0100131 16 od 30. avgusta 2017. godine. Osporenom Obavijesti Tužilaštva broj T09 0 KTA 0100131 16 od 30. avgusta 2017. godine apelantica je obaviještena da je Tužilaštvo donijelo naredbu da se neće provoditi istraga protiv A.K. i M.A. jer u konkretnom slučaju nisu ostvarena obilježja niti jednog krivičnog djela. Osporenom Obavijesti Tužilaštva broj T09 0 KTP 0100131 17 od 21. septembra 2017. godine apelantica je obaviještena da je njena pritužba protiv Naredbe od 30. avgusta 2017. godine o nesprovođenju istrage protiv A.K. i M.A. odbijena kao neosnovana.

2. AP-4276/17

2. Č.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 14. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Obavijesti Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko javno Tužilaštvo) broj T12 0 KTP 0000636 17 od 6. oktobra 2017. godine i Naredbe Okružnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) broj T13 0 KTPO 0007913 14 od 23. aprila 2014. godine. Naredbom Okružnog tužilaštva broj T13 0 KTPO 007913 14 od 23. aprila 2014. godine odlučeno je da se po apelantovoj krivičnoj prijavi neće provesti istraga protiv N.A., M.J. i A.J. zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlašćenja iz člana 347. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, jer iz prijave i pratećih spisa proizlazi da ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica učinila navedeno krivično niti bilo koje drugo krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti. Osporenom Obavijesti Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0000636 17 od 6. oktobra 2017. godine apelant je obaviješten, povodom njegove pritužbe na zakonitost u postupanju Okružnog tužilaštva u predmetu T13 0 KTPO 007913 14, da utvrđene činjenice i okolnosti ne daju razloge za sumnju u nezakonitost postupanja tužilaštva pri donošenju naredbe o neprovođenju istrage, tako da nije utvrđeno ni postojanje pravnog i činjeničnog osnova za preduzimanje radnji i mjera za koje je ovlašten Glavni republički javni tužilac u smislu odredaba člana 20. u vezi sa članom 9. Zakona o javnim tužilaštvima Republike Srpske.

3. AP-4298/17

3. Đorđe Bajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Petrovca, podnio je 17. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T13 0 KTP 0032324 17 od 3. jula 2017. godine i Naredbe Tužilaštva broj T13 0 KTK 0032324 17 od 5. maja 2017. godine. Osporenom Naredbom Tužilaštva broj T13 0 KTK 0032324 17 od 5. maja 2017. godine odlučeno je da se po apelantovoj krivičnoj prijavi neće provesti istraga protiv Z.B. i N.D. zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlašćenja iz člana 347. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona, nesavjestan rad u službi iz člana 354. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske i povrede prava na podnošenje pravnog sredstva iz člana 177. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske, jer ne postoji osnovi sumnje da su prijavljena lica učinila bilo koje krivično djelo. Osporenim Rješenjem Tužilaštva broj T13 0 KTP 0032324 17 od 3. jula 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe o neprovođenju istrage Tužilaštva broj T13 0 KTK 0032324 17 od 5. maja 2017. godine.

4. AP-4439/17

4. Đorđe Bajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Petrovca, podnio je 26. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Naredbe Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona Bihać (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj T01 0 KTPO 0024271 15 od 19. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom Naredbom Tužilaštva broj T01 0 KTPO 0024271 15 od 19. jula 2017. godine odlučeno je da se po apelantovoj krivičnoj prijavi neće provesti istraga protiv M.Z. zbog krivičnog djela davanje lažnog iskaza iz člana 348. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo.

Spajanje predmeta

5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4102/17. Apelacioni navodi

6. U navedenim apelacijama apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, neki od apelanata smatraju da im je povrijeđeno pravo iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnim slučajevima primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno u pogledu navoda apelanata da im je osporenim odlukama nadležnih organa povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

9. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelanti ne žali na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz čl. 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U pogledu navoda apelanata o kršenju člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni član sadrži opšti princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. Budući da apelanti osporavaju odluke kojima nije odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv njih, već protiv trećih lica, slijedi da osporene odluke ne pokreću pitanje povrede prava zaštićenih članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4102/17 (Đ. S., Č.G. i Đ. B.) | Sudska praksa | Aktio