Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4623/15 (H. G.)
Odluka donesena 20. 12. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 420
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4623/15
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4623/15, rješavajući apelaciju Hasibe Gazdić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hasibe Gazdić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine pod brojem 33 0 Rs 020924 15 Rev.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantici Hasibi Gazdić isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 33 0 Rs 020924 15 Rev u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hasiba Gazdić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijela je 15. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 33 0 Rs 020942 10 Rs i Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 33 0 Rs 020942 12 Rsž. Apelantica je podneskom od 3. oktobra 2016. godine obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak nakon izjavljene revizije tužene (Općine Živinice) u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) pod brojem 33 0 Rs 020924 15 Rev.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 22. juna 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 29. juna i 27. jula 2017. godine.
4. Također, od Vrhovnog suda je 21. novembra 2017. godine (putem telefona) pribavljena informacija o statusu konkretnog predmeta.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantica je 3. juna 2010. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tužene radi isplate duga iz radnog odnosa.
7. Općinski sud je donio Presudu broj 33 0 Rs 020942 10 Rs od 5. oktobra 2012. godine kojom je u cijelosti odbio kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev (nakon gotovo dvije i po godine).
8. Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 020942 12 Rsž od 10. augusta 2015. godine apelanticina žalba je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da je tužena obavezana da apelantici isplati, na ime manje obračunatog i isplaćenog regresa i naknade za ishranu, iznose pobliže navedene u izreci te presude, kao i da joj naknadi troškove prvostepenog i žalbenog postupka (nakon gotovo tri godine).
9. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda i informacija kojima Ustavni sud raspolaže proizlazi da je tužena protiv Presude Kantonalnog suda od 10. augusta 2015. godine izjavila reviziju 22. septembra 2015. godine, te da je predmetni spis 5. oktobra 2015. godine dostavljen Vrhovnom sudu na postupanje po reviziji.
10. Prema stanju spisa, Vrhovni sud još nije donio revizionu odluku u konkretnom predmetu (predmetni postupak pred tim sudom traje duže od dvije godine i još je u toku). IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
11. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ističe da se u konkretnom slučaju radi o parnici iz radnog odnosa u kojoj je zakonom propisano hitno postupanje, što su redovni sudovi potpuno zanemarili. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku i da joj odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Apelantica je podneskom od 3. oktobra 2016. godine obavijestila Ustavni sud da je tužena izjavila reviziju protiv presude Kantonalnog suda od 10. augusta 2015. godine, te je, u skladu s tim, proširila apelaciju i na period koji se odnosi na postupak pred Vrhovnim sudom. b)Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je opisao hronologiju predmetnog postupka, kako je to navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da su apelacioni navodi neosnovani, te predložio da se apelacija odbije.
13. Općinski sud je, također, opisao hronologiju predmetnog postupka, te, između ostalog, istakao da je protiv presude Kantonalnog suda od 10. augusta 2015. godine izjavljena revizija 22. septembra 2015. godine, te da je 5. oktobra 2015. godine predmetni spis dostavljen Vrhovnom sudu na postupanje po reviziji.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
15. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U konkretnom slučaju apelantica ukazuje da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog dužine trajanja parničnog postupka u kojem je, u vrijeme podnošenja apelacije, bila donesena presuda Kantonalnog suda od 10. augusta 2015. godine koju je, što proizlazi iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda, apelanticin opunomoćenik primio 4. septembra 2015. godine, a apelaciju je podnijela 15. oktobra 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja parničnog postupka pred redovnim sudovima, prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantni principi
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Pored toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b)Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je postupak za čije trajanje apelantica smatra da je nerazumno dugo započeo 3. juna 2010. godine, te da još nije okončan. Dakle, postupak u predmetnoj apelaciji traje oko sedam i po godina.
c)Analiza razumnosti trajanja postupka
26. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupku za čije trajanje apelantica smatra da je nerazumno dugo radi o naročito složenom pitanju, niti da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela ukupnoj dužini postupka koji je u pitanju. Pri tome Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak hitan po zakonu i da je od značaja za apelanticu, jer je riječ o parnici za zaštitu prava iz radnog odnosa. U odnosu na doprinos redovnih sudova dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom od momenta podnošenja tužbe do donošenja presude od 5. oktobra 2012. godine trajao gotovo dvije i po godine, dok je Kantonalni sud nakon gotovo tri godine (10. augusta 2015. godine) donio odluku po žalbi. Nakon toga predmetni spis je dostavljen Vrhovnom sudu na postupanje po reviziji koji ni nakon perioda od oko dvije godine još nije donio odluku o reviziji tužene, čime je apelantica dovedena u situaciju potpune neizvjesnosti da će predmet po reviziji tužene biti riješen u skorije vrijeme, odnosno da će predmet po njenoj tužbi za isplatu duga iz radnog odnosa biti okončan u razumnom roku. Ustavni sud zapaža, imajući u vidu izuzetke predviđene u relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05,19/06 i 98/15) prema kojima Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, da apelantica ima nesumnjiv pravni interes da se postupak pred Vrhovnim sudom okonča bez odlaganja, kako bi došla do konačne odluke o njenoj tužbi za zaštitu prava iz radnog odnosa. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da se Općinski i Kantonalni sud u odgovorima na apelaciju nisu posebno očitovali na navode o dužini predmetnog postupka, osim što su opisali hronologiju predmetnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da, kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donijelo VSTVBiH za period od 1. januara 2016. godine do 31. marta 2016. godine“ (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba , ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba).
27. Također, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 2341/15 od 10. maja 2017. godine (dostupnoj na web-stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da, „uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene obaveze propisane zakonom u vezi sa kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa“.
28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za šta redovni sudovi nisu dali objektivno prihvatljive razloge.
29. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2341/15. Zbog istih razloga, i ova odluka se, također, dostavlja navedenim subjektima.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpjela zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.500,00 KM. Ustavni sud je uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija, ali i da će nadležni organi kojima je dat nalog u citiranoj Odluci broj AP 2341/15 preduzeti efikasne mjere radi sprečavanja kršenja ustavnih prava, odnosno otklanjanja posljedica njihovog kršenja, kako u slučaju navedenog apelanta, tako i u odnosu na sva ostala lica u relevantno istoj ili sličnoj situaciji.
32. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da je u postupku koji je predmet apelacije iz ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u predmetnom slučaju postupak pretjerano dugo trajao za šta redovni sudovi nisu dali razumno i logično objašnjenje.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman